Danilovgrađanin Đorđe Stojović je već heroj, iako ima tek 13 godina, Iz nabujale Zete prije nekoliko dana spasio je sigurne smrti godinu mlađeg druga M. D, a potom ga i reanimirao dok dječak nije izbacio vodu koje se nagutao i počeo da diše.
Dječaci iz danilovgradskog naselja Martinići su se u četvrtak uputili na obalu Zete, da bi, kako kaže Đorđe, vidjeli kakva je voda.
Bez znanja roditelja, Đorđe, M. i njegova mlađa sestra otišli su do rijeke, gdje se ubrzo dječja igra umalo pretvorila u tragediju. Kako je Đorđe ispričao u razgovoru za Dan, on je prethodno na sajli, koju kupači koriste da se prebace s jedne na drugu obalu ili da skaču u rijeku, “prešao” Zetu.
Nakon njega, to je želio da uradi i njegov drug, koji inače ne zna da pliva. Po povratku ka obali, M.D. je nogama dotakao vodu i sajla se zaustavila. Kako su mu ruke bile klizave, sklizuno je sa sajle i upao u nabujalu Zetu.
Nemoćan i u šoku, jer je neplivač dječak je na sve načine pokušavao da se održi na površini, ali je ubrzo počeo da se davi.
Đorđe je pokušao da mu dobaci štap kako bi se uhvatio za njega i dokopao obale. Međutim, nije uspio u toj namjeri, pa je ne razmišljajući krenuo u pomoć drugaru.
“Skinuo sam majicu i brže-bolje skočio u rijeku. U trenutku kada sam doplivao do njega, on se već onesvijestio. Uhvatio sam ga ispod pazuha i izvukao na obalu pridržavajući se za drvo na samoj obali rijeke. Nijesam više imao snage, pa su mu noge ostale u rijeci” priča Đorđe za Dan.
Đorđe je tada, kako objašnjava, započeo reanimaciju dječaka koji nije dolazio svijesti.
“Počeo sam da mu stiskam grudi, kako bi izbacio vodu. Kada mi je to pošlo za rukom i kada je konačno iskašljao vodu, otišao sam po pomoć”, prepričava on.
Uplašen i bos Đorđe je trčao par stotina metara, kroz šumu, do prve kuće. Tu je komšijama ispričao šta se desilo i oni su pozvali Hitnu pomoć.
“Komšija je krenuo sa mnom. U međuvremenu su do M. došla dva čovjeka koja su ga još više izvukla na kopno. Došla je Hitna, poveli su ga i sada je dobro. Ubrzo treba da izađe iz bolnice”, kaže Đorđe.
Đorđe objašnjava da je bio jako uplašen i da je počeo da plače.
“Kada ga je Hitna odvezla, otišao sam kući. Bilo me je strah i kako će reagovati roditelji jer sam na Zetu otišao bez njihovog znanja. Malo su vikali na mene, jer su i oni bili preplašeni, a onda su me pohvalili za to što sam učinio”, priča trinaestogodišnji dječak.
Na pitanje kako se osjeća nakon svega, Đorđe skromno kaže: „Nekako srećno jer je ostao živ”.