BIGZ I JEDNA KLINIKA: Ko ne zna da gradi, taj bar zna da ruši

Za aktuelno.me

Piše: Ivona Bujišić

Iako po sistemu evolucije čovječanstvo bi po umnim i kreativnim sposobnostima trebalo da napreduje,  situacija sa kulturom u Srbiji ukazuje nam kako ta ”evolucija” nažalost ide unazad i prkosi svojoj definiciji koja podrazumijeva napredak iz nižeg u više.  Školski primjer za ovu naopaku evoluciju je zgrada BIGZA u Beogradu.

Pomenuti objekat je jedno od najpoznatijih arhitektonskih ostvarenja u bivšoj Jugoslaviji. Izgrađena je u obliku slova P koji simboliše štamparsku mašinu.

U periodu kada se kultura više cijenila nego danas, BIGZ je zapošljavao preko  3.000 ljudi i prednjačio je u objavljivanju filozofske literature. BIGZ nakon toga kao štamparija koja pozitivno utiče na društvo svojim radom biva zatvorena i prepuštena nemaru. Međutim, naizgled napušteno sklonište i pustoš pretvara se u nešto još ljepše i od same štamparije.

Država je prodajom ovog objekta po niskoj cijeli pokazala koliko voli i cijeni književnost i opismenjavanje svog naroda, ali duh umjetnosti i nakon prodaje ove zgrade i dalje se zadržao. Kako je to moguće?  Nakon propasti štamparije u ovu ogromnu zgradu ,,seli“ se veliki broj umjetnika. Motivisani energijom nekadašnje stvaralačke firme, motivisani dobrom lokacijom i retro ambijentom koji je omiljen među umjetnicima tog tipa.

Uprkos prodaji zgrade od strane države privatniku, narednih godina kroz plaćanje zakupa , mnogi umjetnici pronašli su svoj dom stvaranja upravo u zgradi BIGZA.

Kad bih šetala Beogradom i tužno posmatrala kulturno posrnuće, splavove i kafiće u kojima dominira folk muzika, rijaliti programe, starlete, emisije lošeg sadržaja, shvatila bih kakav je duhovni i intelektualni nivo jednog prosječnog Balkanca. Umorna i tužna otišla bih u BIGZ, da povratim bar malo nade da nije sve izgubljeno i da nada za kvalitetom još postoji.

BIGZ je zgrada sa sedam spratova u kojim alternativa grada Beograda prkosi kiču, šundu i zamađijanoj masi od strane medija i vlasti u Srbiji. Nažalost većina je otišla na stranu Ceca i Meca što govori o umnoj sposobnosti  i ukusu jednog naroda , ali taj mali postotak pravih umjetnika našao je svoju komunu u zgradi BIGZA.

Iako je mjesečni zakup jednog poslovnog prostora u Bigzu u visini jedne silikonske usne pevaljke iz Malog Mokrog Luga u  tim ateljeima i studijama stvarala se magija. Svi muzičari, slikari, naučnici , kapueristi i ostali imali su jedno parčence grada za sebe koje nije podleglo modernom uticaju jeftinih sadržaja i skupih ambalaža.

I šta je najveći dokaz da vlast u Srbiji hoće da uništi kulturu i svijest svog naroda? Prodaja ove zgrade po niskoj cijeni ljudima bliskim vlasti. Političari u Srbiji i danas i u prošlosti pokazali su svoje ,,poštenje i sposobnost“, njihova zlodjela su nesporna.

Postavlja se pitanje da li će i vlast u Crnoj Gori i njima bliski ljudi  takođe biti umiješani u ovaj kulturni kriminal? To ćemo saznati u narednom periodu. Ukoliko se nagađanja o planovima za zgradu BIGZA ostvare i emotivna partnerka premijerke Srbije i brat premijera Crne Gore otvore privatnu kliniku u ovom objektu, sve će biti jasno kao dan. Učešće u kulturnom kriminalu zarad ličnih interesa na samom početku funkcije bio bi jako slab politčki potez pa ćemo u narednom periodu svjedočiti da li je prevagnula pohlepa ili lukavost. Poštenje u nije opticaju, jer kao što već negdje naglasih pošten čovjek pobude za ulazak u politiku, najčešće, nema.