Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Ako zaboravimo Branka Banjevića zaboravićemo sebe

''Njegovom smrću, na gubitku su sve organizacije i institucije kulture kojima je stalo do crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta, ostali smo bez čvrstog oslonca i pouzdanog prijatelja'', kazao je Dragan Radulović

Komemoracija istaknutom crnogorskom stvaraocu Branku Banjeviću održana je juče u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici. Na oproštajnim skupu govorili su predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović, kulturološkinja Nela Savković-Vukčević i urednik i publicista Novica Samardžić. Stihove Branka Banjevića govorila je glumica Dubravka Drakić.

„Okupili smo se danas da se sjetimo Branka Banjevića, svega što nam je značio i zbog čega će nam nedostajati, pogotovo ljudima koji su imali privilegiju ličnog poznanstva i prijateljevanja s njim. Njegovom smrću, na gubitku su sve organizacije i institucije kulture kojima je stalo do crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta, ostali smo bez čvrstog oslonca i pouzdanog prijatelja“, kazao je Dragan Radulović.

Podsjetivši na bogatu karijeru ovjenčanu brojnim priznanjima, Radulović je istakao da je Banjević u crnogorskoj književnosti stekao svoje mjesto i neporecivi ugled, ne samo izuzetnom poezijom, nego i esejističkim radovima o književnim velikanima minulih vremena.

U poeziji je, dodaje, ispisivao traganje za vrijednostima koje u jeziku i moralu, junaštvu i podvigu sačinjavaju život Crne Gore i crnogorskog čovjeka.

„Njegova poezija čovjeka oslobađa lažnog sjaja i banalnosti epohe, lišava ga privida i samoobmane, i nastoji ga ohrabriti da izdrži na mjestu najčistije strave i zvjezdanog obasjanja – a za Branka Banjevića to je mjesto gdje u jeziku, slobodi i moralu pjesnički stanuje čovjek“, istakao je predsjednik Matice crnogorske.

Erudita nevjerovatnog pamćenja

Branko Banjević je, podsjeća, bio čovjek bogate erudicije iz različitih oblasti duha, i čovjek nevjerovatnog pamćenja. Dosljedno je živio ono što misli i stvara, za njega, između biti čovjek i biti pjesnik nije bilo nesaglasja.

„Pjesnički osjetljiv na nepravdu koja se čini čovjeku, uvijek je u javnosti hrabro reagovao sa visokih moralnih i političkih stajališta. Jasno je prepoznavao opasnosti koje se otvaraju pred društvom i bio glas upozorenja i otpora. Svojom intuicijom, iskustvom i obrazovanjem lako je prozirao političke podvale koje se nameću crnogorskom narodu i apelovao da nipošto ne nasijeda na njih, jer mnoge staze koje mu se nude kao sigurni putevi, u stvari su zasjede, kako glasi jedan njegov stih“, kazao je Radulović.

Maticu crnogorsku je, ističe, uvijek razumijevao kao „aristokratsku zajednicu duha koja ispunjava svoj intelektualni zadatak na korist naroda kojemu pripada i za čije dobro radi, i bio je odlučno protiv svake vrste instrumentalizacije u banalne dnevnopolitičke svrhe“.

Odanost najsvjetlijim temeljima crnogorskog identiteta

„Njegovo enciklopedijsko poznavanje crnogorske prošlosti i odanost najsvjetlijim temeljima crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta – za sve nas predstavlja nasljeđe koje je neizbrisivo utkano u način na koji razumijevamo stvarnost i procjenjujemo svoje djelovanje. Snažan je to zalog za budućnost i put kojim treba nastaviti“, kazao je Radulović uz obećanje da će bogatoj pjesničkoj i intelektualnoj zaostavštini Matica crnogorska posvetiti dužnu pažnju.

Jezik izvan zla

Podsjećajući na Banjevićeve riječi: „Beskrajna je Crna Gora i njena Sloboda“, Nela Savković je istakla da se opraštamo od velikana među ljudima, pjesnicima i rodoljubima.

„Banjević je govorio i pisao o moralnim i intelektualnim stubova na kojima je počivala Crna Gora, preko kojih se na nju i njeno biće nije moglo nasrtati; o onima čija hrabrost nije paradna, a istina nije potkupljiva. Birao je sebi slične – ljude sa osjećajem za čojstvo, dostojanstvene i mudre, odnjegovane u duhu porodičnog vaspitanja i klasičnih društvenih normi, sa kritičkim odnosom prema stvarnosti, a okrenute ka budućnosti“, kazala je Savković.

Ako narodu oduzmete kulturu, njega više nema, neumorno je poručivao Banjević, dodala je Savković.

„A prvi put se Crna Gora našla u takvoj situaciji 1918. Do tada, preživjela je ona i ratove i glad i bolesti, ali za vrijeme bijeloga terora srpskih okupatora, koje, kako kaže, ništa ljudsko nije obavezivalo, našoj domovini razorene su sve vrijednosti. I kada je izgledalo da nema spasa, opstanak je donijela crnogorska riječ, samo je crnogorski jezik ostao ‘izvan moći zla’. Progovorio je neuništivim bogatstvom i snagom kroz poeziju stvaralaca čije će pjesme odrediti modernu crnogorsku književnost. Djelo Branka Banjevića „Crnogorska moderna“ moralo bi biti obavezna literatura u školama“, istakla je Savković.

Sasvim aktuelno, dodaje, zvuče davno kazane njegove misli i poruke:

„Lijepo su nas bili zauzdali idejama opštosti i obesvijestili do stepena da ne znamo đe smo ni kuda ćemo. Naše kulturne i naučne institucije, ako ih je bilo, nijesu bile naše. One su bile tu da se preimenuje naša istorija, naša kultura, naša umjetnost, da nestanemo u drugo nacionalno biće. Ako zaboravimo Branka Banjevića, zaboravićemo i sebe“, poručila je Savković.

Svestrana i kompleksna ličnost

Od dugogodišnjeg prijatelja oprostio se i Novica Samardžić podsjetivši, pored ostalog, da je Banjević bio svestrana i komleksna ličnost koji je obdaren fenomenalnim pamćenjem nosio u sebi sliku više vremena.

„Upamtio je stogodišnjake iz klasične Crne Gore, prijatelje svoga đeda, njihove razgovore i otmenost u ponašanju. Rođen je u atmosveri terora žandarske čizme između dva svjetska rata, sjećao se progona strica Mirka i njegovih drugova koji su se sklanjali kod njih u Tomaševu kulu. Sa zapanjujuće živim opservacijama je opisivao rat, okupaciju, ustanak i paljenje porodične kuće“, kazao je Samardžić dodajući da je Banjević najradije spominjao ljudske postupke koje je upamtio i poštovao, bez obzira sa koje bande dolazili.

„Tako sam više puta slušao kako je neki talijanski vojnik iz kaznene ekspedicije iznio iz njihove kuće koju su palili đedovu sliku i ostavio je na međi van domašaja vatre; ili o talijanskom vojniku iz mjesnog garnizona koji je donosio dio sledovanja njemu, gladnom dječaku i riskirao da uzme cokule iz vojnog magazina da ga obuje. Ali nikad mi nije rekao ime plemenika koji je kaznenu ekspediciju doveo do njihove kuće, smatrao je da je neljudski čin za njega dovoljna kazna, a sramotom ne valja opterećivati potomstvo“, prisjetio se Samardžić.

Nikad nije govorio, dodaje, ni o dojučerašnjim drugovima oca Blaža koji su poslije njegovog hapšenja kobne 48. po nečijoj denuncijaciji, izbacili njegovu porodicu iz iznajmljenog stana na golu ledinu.

„Tu srećnu budućnost iskusio je opet kao student koji je u aferi Đilas proveo dva mjeseca u samici Glavnjače, opet po anonimnoj prijavi. Da se lanac ne prekine: bio je jedan je od prvih Crnogoraca izbačenih sa posla u AB revoluciji 1989“, podsjetio je Samardžić koji se od dragog prijatelja oprostio čitanjem pjesme „Paprati“.

Branko Banjević je preminuo 13. oktobra 2022. Bio je predsjednik Matice crnogorske od 1999. do 2013. godine, osnivač i prvi predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK), jedan od osnivača Crnogorskog PEN-a.

Komemoraciju je organizovala Matica crnogorska sa institucijama u kojima je Branko Banjević ostavio značajan trag: Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Crnogorski PEN centar i Fakultet za crnogorski jezik i književnost.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve