Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Ajnštajn – od najvećeg uma do najgoreg muža?

Politehnički univerzitet u Cirihu odbio je da Milevi Marić posthumno dodijeli diplomu. Kažu to im ne dozvoljavaju univerzitetska pravila. Inicijativu o posthumnoj dodjeli diplome pokrenula je italijanska fizičarka, novinarka i glumica Gabrijela Greizon. Neshvatljivo je da, upravo najrazvijeniji dio društva, koji bi trebalo da je i najavangardniji, nije bio spreman da na simboličan, pozitivan način završi priču o Milevi, pružajući nadu mladim generacijama, koje su okrenute nauci, da vjeruju u svoje velike snove

Politehnički univerzitet u Cirihu odbio je da Milevi Marić posthumno dodijeli diplomu. Kažu to im ne dozvoljavaju univerzitetska pravila. Inicijativu o posthumnoj dodjeli diplome pokrenula je italijanska fizičarka, novinarka i glumica Gabrijela Greizon.

Tekst objavljen u rimskom dnevniku Republika Gabrijela Greizon počinje konstatacijom da je to „trebalo da bude jedna lijepa priča, koju bismo s ponosom pričali mladim generacijama kao primjer definitivnog preokreta, simbol lijepog kraja, pružajući mladima mogućnost da sanjaju svoje velike snove“.

Mileva Marić

Ali hoćeš.

„Ono što se desilo Milevi Marić doživjele su mnoge žene početkom 20. vijeka, jer su takva bila pravila“, piše u odgovoru Politehničkog fakulteta u Cirihu na zahtjev Greizonove da se Milevi Marić posthumno dodijeli diploma.

Marija Kiri, Hedi Lamar, Mileva Marić

Neobična priča počinje prije nekoliko godina kada je italijanska fizičarka Gabrijela Greizon, diplomirala nuklearnu fiziku na Univerzitetu u Milanu, kao istraživač radila je dvije godine u Politehničkoj školi u Parizu, odlučila da popularizuje nauku, zbog čega postaje „pop star italijanske fizike“.

Glavni krivac nove sfere Gabrijelinog interesovanja je zajednička fotografija najznačajnijih naučnika u svijetu sa jednog kongresa iz 1927.godine. Na fotografiji je samo jedna žena – Marija Kiri.

Marija Kiri

Gabrijela intezivno počinje da istražuje živote i rad poznatih naučnika i razotkriva niz veoma značajnih činjenica, prije svega o ženama u nauci, koje su nevjerovatnom snagom uma pokušavale da se izbore za svoj profesionalni prostor u krajnje muškom svijetu nauke. Nastaje prva knjiga italijanske fizičarke O Mariji Kiri i Hedi Lamar ja ću vam pričati.

Široj publici poznato je ime Marija Kiri. Jedna je od najznačajnijih naučnica, koja je otvorila vrata svijeta boginje Atine teorijom radioaktivnosti, otkrila je i dva hemijska elementa: radijum i polonijum.

Jedina žena koja je dobila dvije Nobelove nagrade, prva žena sa titulom doktora fizike, prva žena profesor na Sorboni, ali sve to je bilo nedovoljno da postane član Francuske Akademije nauka. Odlučujući faktor za ulazak u najuzvišeniji hram nauke bila je polna pripadnost.

U naučnoj sferi ljepota ne da se nije uopšte kotirala, već je bila otežavajući faktor u skladu sa vladajućom predrasudom: ako je lijepa nije pametna.

Greizon tvrdi da je taj stav u potpunosti opovrgla Hedi Lamar. Zanosna, lijepa holivudska glumica, 1941. godine registrovala je patent  Tehnologije proširenog spektra, koji je koristila američka vojska protiv nacista u tajnim bežičnim komunikacijama. Bez Hedinog otkrića ne bi bio moguć današnji razvoj digitalnih komunikacija.

Gabrijela Greizon, u Cirihu i Bernu u arhivima instituta i fakulteta, nastavlja istraživački rad posvećen životu Alberta Anštajna i upoznaje Milevu Marić.

Kuća u Cirihu u kojoj su živjeli Mileva i Ajnštajn

Opčinjena je njenim naučnim radom, ali i šokirana nepravdama prema Milevi, kako od strane njenog muža Ajnštajna tako i naučne sredine i kolega.

Jer svi su bili opijeni Ajnštajnovim umom, dok niko nije govorio o Milevinom izuzetnom talentu za matematiku.

Bila je peta žena koja je krajem 19. vijeka upisala Saveznu visoku tehničku školu u Cirihu, danas Politehnički univerzitet, koji je za Milevu bio najljepše mjesto na svijetu, ako se izuzmu voćnjak u kome Njutn otkriva gravitaciju usled pada jabuke i Arhimedova kada u kojoj je uskliknuo Eureka.

Gabrijela pronalazi nepoznate činjenice u arhivima, koje potvrđuju da je Mileva imala značajan doprinos u naučnom radu Alberta Ajnštajna. Tada počinje Gabrijelina borba za djelimičnu valorizaciju Milevinog rada. Iz divljenja i revolta zbog Mileve nastaje knjiga Ajnštajn i ja, a 2018. godine i pozorišni monolog, sa kojim Gabrijela obilazi cijelu Italiju, a zatim i Evropu.

Arijanina molba

Gabrijela Greizon veoma često drži predavanja iz fizike po raznim školama i univerzitetima širom Italije. Tako je u proljeće ove godine o Albertu Ajnštajnu i Milevi Marić detaljno pričala maturantima jedne gimnazije u gradu Skio u blizini Viđence.

Zatečeni novim činjenicama učenici su posebno bili dirnuti saznanjem da se, zapravo Mileva detaljno bavila istraživanjem u oblasti fotoelektričnog efekta, što je suština Ajnštajnovog rada o Braunovom kretanju iz 1905. godine dakle, bili su u braku, da bi za taj rad Ajnštajn 1921.godine dobio Nobelovu nagradu.

Na opasku Greizon da, upravo zbog braka i trudnoće sa prvim zajedničkim djetetom, Mileva nije uspela da drugi put položi završni ispit, izgubila je pravo da diplomira.

I ne samo da je izgubila pravo, već je razvodom od Ajnštajna, postala samo jedna crtica u biografiji najvećeg uma 20. vijeka, što je još jedna od velikih nepravdi prema ženama u svijetu nauke.

Tada jedna od učenica, Arijana moli Gabrijelu Greizon da uputi zahtjev univerzitetu u Cirihu da Milevi Marić posthumno dodijele diplomu, kako bi se bar djelimično ispravila nepravda.

Italijanska fizičarka započinje birokratsku avanturu. Stupa u kontakt sa švajcarskim univerzitetom, nailazi na predusretljivost, učtivost i dobru volju.

Istovremeno, Greizon posredstvom medija upoznaje italijansku i evropsku javnost sa: životom, radom, nepriznatim naučnim doprinosom Mileve Marić, kao i brojnim nepravdama sa kojima se suočavala, prije svega jer je žena, ostavljena.

Ajnštaj – od najvećeg uma do najgoreg muža

Nažalost, krajnje pozitivna namjera italijanske fizičarke za sada nema srećan kraj. Nauka je ponovo zatajila.

Kako Gabrijela Greizon objašnjava u tekstu dnevnika  La Republika posle višemjesečne prepiske i razgovora sa predstavnicima Politehničkog fakulteta u Cirihu, prije nekoliko dana dobila je zvanično pismo u kome se sa žaljenjem konstatuje „da zbog pravila univerziteta nisu u mogućnosti da Milevi Marić daju posthumno diplomu, jer je dva puta pala poslednji, završni ispit“.

Mileva Marić i Albert Ajnštajn

U obrazloženju univerziteta, dalje se navodi da diplomu ne mogu da joj dodijele „ni na osnovu kasnijeg angažovanja u nauci, jer ne postoje njeni potpisani radovi“, što je i nemoguće, jer tada početkom 20. vijeka žene nisu imale pravo da potpisuju radove. Zanimljiv je završni dio pisma Rektorata Politehničkog univerziteta u Cirihu.

„Žao nam je zbog Mileve, ali imala je najgoreg muža, kojeg je žena mogla imati. Ajnštajn je onemogućavao Milevin put nauke, što se inače često događalo ženama u tom periodu“, navodi se u pismu univerziteta.

Baš zato je, kaže italijanska fizičarka Gabrijela Grezon, podnijela zahtjev da se Milevi posthumno dodijeli diploma, da bar najviše intelektualne institucije jedne zemlje djelimično ublaže nepravdu.

Gabrijela Grezon, tvrdi da neće odustati od namjere da se izbori za Milevinu diplomu. Tim prije što to ne bi bio izuzetak, jer je nedavno u Velikoj Britaniji posthumno dodijeljeno sedam diploma ženama, koje su prije 150 godina, pohađale Univerzitet u Edinburgu.

IzvorRTS

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve