VLAST ZA ANTOLOGIJU CRNOGORSKOG VICA Bili ti Zdravko Boca, Ljaljo i Jabaz…

Piše: Balša Knežević

Čovjek koji magično levitira na poziciji premijera Crne Gore iako nema podršku ni političkih partija niti naroda, Zdravko Krivokapić doživio je juče priličan šok kad je saznao da najjača opoziciona partija DPS ima namjeru da značajno skrati trajanje aktuelne vlasti.

Nepopularnog Zdravinja Bocu, kako je u narodu postao poznat, toliko je zaboljelo što opozicija želi da ga skine sa vlasti da je u reagovanju tražio od DPS-a da ”objasni kako vaš predsjednik planira i sa kim da ruši Vladu?”.

Nepoznato je da li je Zdravinjo Boca tražio uvid u ovaj plan da bi pokušao da nešto politički učini po tom pitanju, ili da jednostavno anticipira vrijeme sopstvenog pada da bi mogao propisno da se anestezira domaćom brljom i lakše podnese odlazak u neslavni politički zaborav.

Besmislene dileme

Međutim, ove dileme su same po sebi u startu besmislene, jer je Vlada nepopularnog Zdravinja već pala s obzirom da nema podršku gotovo 90 odsto poslanika u crnogorskom parlamentu.

Slikovito prikazano, Krivokapićeva teokratsko-izdajnička  Vlada  liči na olupinu juga 45, staru 40 godina koja se još uvijek nekako na ler kotrlja niz brdo iako joj je motor odavno crkao, fali joj točak, a svi djelovi su zarđali ili polupani. Vozač Podoljub nije pijan, već komiran od brlje i zaspao je za volanom Juga koji mahnito srlja u propast i čeka da se zasutavi prilikom neminovnog udara u prvu ozbiljniju prepreku.

Jasno je da je odavno postalo suvišno iznositi ozbiljne kritike o vlasti čiji je zvanični pad samo pitanje vremena, a rezultati predstavljaju bruku crnogorskog društva. Krivokapić i ekipa političkih diletanata ostaće upamćeni kao najgora vlast u istoriji Crne Gore, regiona, Evrope a možda i svijeta, koja je dala nemjerljiv doprinos praktičnom otjelotvorenju političke anarhije.

Ali da ne bude kako autor ovih redova vidi sve crno i svoju percepciju usmjerava samo na mane teokratske vlasti koja je ”oslobodila” Crnu Goru, ovom prilikom osvrnućemo se na pozitivne aspekte koje smo dobili u posljednjih nešto više od pola godine.

Vlast koja se već izvjestan period nalazi u slobodnom padu, ipak može da doprinese Crnoj Gori, i to u jednom segmentu koji je od vitalne važnosti za mentalno zdravlje nacije koja prolazi kroz veoma teške istorijske trenutke.

Reciklaža tragedije za dobar vic

Političko-društvena tragedija u kojoj se trenutno nalazimo, može da bude iskorišćena za podizanje duha naroda kroz ironiju, humor, sarkazam čije najefikasije otjelotvorenje predstavlja satirična forma poznata kao – vic!

Ako želimo da bolje razumijemo fenomen vica i dragocjeni potencijal koji trenutna vlast ima u ovom segmentu, moraćemo da napravimo kratku analizu.

Biće vica je u krajnjem tragedija koja je toliko duboka da ima potencijal da bude pretvorena u ironiju. Jer kad je nešto izuzetno tragično mnogo je lakše i prihvatljivije ”svariti” ga mentalno kroz humor i satiru, nego sagledavanjem u njegovom ogoljenom obliku surove realnosti. Najbolji primjer je trenutna crnogorska vlast.

Ako je neko dao dovoljno sirove tragedije koja treba da bude prerađena u formu vica onda su to Zdravko Krivokapić, ali i njegov potpredsjednik Dritan Abazović i predsjednik Skuptšine Aleksa Bečić, kao perjanice vlasti koja je zadesila Crnu Goru nakon 30. avgusta.

Zapitajte se, da li je kada govorite o trenutnim visokim funkcionerima nove vlasti smislenije početi rečenicu, na primjer sa – Predsjednik i potpredsjednik Vlade i predsjednik Skupštine učestvovali su na samitu…

Ili bi se naš trio političke destrukcije mnogo bolje uklopio u sledeći kontekst – što se dešava kad se u istoj prostoriji nađu pijandura, napaljeni postadolescent sa viškom kompleksa i manjkom kompetencije i profesionalni demagog bez stava po bilo kom pitanju?  Odgovor – Formira se nova crnogorska vlast!

Mislim da bi nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti mnogo bolje odgovarao kontekst vica nego ozbiljnog političkog saopštenja.

Spremni za antologiju vica

Posmatrajući iz neke poetske ravni premijer Zdravko Krivokapić se već vinuo do ranga histeričnih antiheroja iz romana Dostojevskog. U eteričnom mraku alkoholnih isparenja i političkog diletantizma ova gromada tragikomedije najviše podsjeća na političkog Fjodora Karamazova.

”Zdravko Boca” je nebrojeno puta dokazao da je savršena inspiracija za tvorce viceva, prije svega zbog svoje navike da stres i traume uzrokovane nedoraslosti premijerskoj funkciji utapa u velikim količinama domaće brlje i raznih drugih srodnih pića.

Za njim ne zaostaje ni Aleksa Becić koji uostalom već ima pseudonim savršen za viceve – Ljaljo. Mlad, sadržajan kao Kinder jaje bez igračkice, ispranog pogleda kune sudbinu što je dočekao da mu se neodlučnost u stavu obije o glavu.

Račun za njegovu ispraznu, demagogijom degenerisanu politiku bez stava, ispostavili su isti oni koji su polagali nadu u njegovu vjernost velikosrpstvu i klerikalizmu. Preko toaletpapiroida iz srpske prijestonice račun mu se ispostavlja, a to će trajati još dugo, dugo vremena. Savršen scenario za vic!

Jabazov doprinos

Samo ova dva velikana tragikomedije dali bi dovoljno materijala da se ispiše čitava antologija modernog crnogorskog vica. Iako antologija već može da bude ispunjena, zbog posebnog šmeka i neponovljivog zadaha duboke ironije, u nju moramo uvrstiti i potpredsjednika Abazovića koji takođe ima svoj savršen pseudonim za vic ili satirični skeč – Jabaz Kratkopendreković.

Čovjek koji je na vlast stupio sa neponovljivom raspojasanošću, arogancijom, agresivnom gestikulacijom i povišenim glasom u javnim nastupima, najavljivao je da će pola Crne Gore uhvatiti nesanica nakon što njegova borba protiv kriminala i korupcije krene da tutnji kroz koruptivno-kriminalne elemente bivšeg režima.

Ali umjesto da je postrojio institucije i nemilosrdno se obračunao sa kriminalno-koruptivnim jezgrom koje je, kako je govorio u svojim teatralnim nastupima, činilo okosnicu bivše vlasti, građani Crne Gore i regiona su imali prilike samo da posmatraju kako šizofreni Jabaz igrajući se visoke politike liječi duboke komplekse i frustracije.

Njegov najveći domet u dosadašnjoj borbi protiv kriminala je izgleda to što je preuzeo Mercedes od jednog albanskog kriminalca… To mu je izgleda omogućilo da nastavi sa proživljavanjem svoje neostvarene postadolescentske fantazije kada je u pitanju ženski dio populacije.

Stoga, Zdravinja Bocu, Ljalja i Jabaza, u cilju poboljšanja psihičkog stanja nacije koje je ozbiljno narušeno njihovom nekompetencijom, destrukcijom i diletantizmom koji su ispoljili, najbolje je od sada pominjati u ovom kontekstu:

Bili ti Boca, Ljaljo i Jabaz…