Vladajući paradoks

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Teško je naći definiciju političkih odnosa u vladajućoj koaliciji i pozicije Vlade u odnosu na njih, kao i alhemiju u kojoj jedan takav apsurd može funkcionisati i dati rezultate. Vremenom se sve suprostavljenosti i ideološke razlike pretvaraju u entropiju sistema, a sami najviši predstavnici vlasti bježe u autizam i eskapistički odbijaju da priznaju kako oktroisana vlada samozvanih eksperata, bez stvarne političke težine, nije sposobna sprovesti načela koja su postavljena zajedničkim dokumentom sva tri konstituenta vlasti.

U samoj trojnoj koaliciji daju se oprečne ocjene dometa Vlade i njenih rezultata nakon 200 dana, mada i oni koji ističu uspjehe sumnjam da stvarno vjeruju u njih. Ne samo da nije prekinuta praksa bivše vlasti u onome što je, s pravom ili ne, kritikovana od strane sadašnjih konstituenata vlasti, nevladinog sektora i mnogih analitičara, već je stanje višestruko gore u svim oblastima djelovanja.

Nesposobni da svojim djelovanjem obezbjede sebi dugovječniju vlast, pribjegavaju derogaciji svih demokratskih dostignuća koja su postignuta uz pomoć i monitoring Evropske unije, prilagođavaju zakonodavstvo obračunu sa najvećom opozicionom partijom, praveći partijsko i poslušničko pravosuđe, zloupotrebljavajući državni aparat i institucije sile u partijskim obračunima sa opozicijom i nezadovoljnim građanima. Još jedna u nizu blamaža aktuelnog Premijereja je prijetnja aktuelnom predśedniku Crne Gore hapšenjem „kad promjene tužilaštvo“. Nemoguće je toj beslovjesnosti objasniti da sa takvim načinom razmišljanja teško može doseći makar predstavu što je demokratsko društvo i kako ono funkcioniše. Kao da je neko pokupio kafansko društvo iz kakve zadnje birtije i podijelio im najodgovornije funkcije u državi, dok oni, sa svojom izopačenom percepcijom, nakaradnim i površnim razumijevanjem svega što je bilo prije njih i kako funkcioniše država, populistički i destruktivno razaraju sve segmente društva.

Zaista je farsično da današnja vlast misli da može na slici DPS-a i Mila Đukanovića kao monstruma i personifikacije zla vječito držati građane Crne Gore  anesteziranim, dok im standard rapidno i strmoglavo ide naniže, dok se uništavaju preduzeća, rašćeruju strani investitori, postavljaju šalabajzeri na rukovodeća mjesta, dok su socijalne i nacionalne tenzije nabujale do pucanja. Kao da se Premijerej ruga zdravoj pameti kad daje izjave kako je prošla vlast vladala zahvaljujuće podjelama, dok se crnogorsko društvo guši u nacionalnim antagonizmima zahvaljujući upravo onome što on i vlast na čijem je čelu čini! Čini se da Crna Gora, od kad je obnovila nezavisnost, nikada nije bila bliža fizičkim sukobima između građana različitih nacionalnosti.

Kako razumjeti kvalifikovanje od strane Premijereja odgovornih i uglednih građana, zabrinutih za varvarsko uništavanje jednog od najvažnijih kulturnih, istorijskih i državnih objekata, Cetinjskog manastira, kojim ih poistovjećuje sa huliganima? I neobrazovani poljoprivrednik iz posljednje crnogorske vukojebine zna da se kulturna baština mora štiti, a to ne zna f. profesor državnog fakulteta i prvi čovjek izvršne vlasti? U Srbiji se miješaju žumanca od jajeta da bi se dobio malter kakav se pravio u doba kad su građeni srednjovjekovni manastiri, a u Crnoj Gori se ugrađuju italijanske keramičke pločice u najznačajnije spomenike kulture iz Srednjeg vijeka? Tobože optužuju komuniste za devastacuiju bogomolja, a ne smeta im što je u doba komunističkog apartčika na Cetinju, Jova Markuša, oskrnavljen Manastir ugradnjom toaleta! Već sam pisao da se u civilizovanom svijetu toaleti za pośetioce izdvajaju van objekata zaštićene kulture.

O crnogorskoj sakralnoj baštini odlučuju ljudi koji je posmatraju kao ličnu svojinu i stambeni prostor, a ne kao spomenike kulture od prvorazrednog značaja. Kao da se žele uništiti svi tragovi civilizacije na prostoru Crne Gore i obogatiti ga onakvim nakazama kakva je hram na ulazu u Bar. Bez obzira što bivša vlast nije vodila računa o obnovi spomenika sakralne kulture, neoprostivi je zločin voluntarističke adaptacije, dogradnje i izgradnje koje nemaju nikakve veze sa autentičnim izgledom tih objekata. Samo pogledajte na što liči manastir Podmajine, … i kakvu vezu civilizovan čovjek može naći sa njegovim istorijskim trajanjem i značajem? Ako mu pomenete iz kog je vremena manastir, samo nas može posmatrati kao divljake i varvare! Da ne pominjem Ostrog, manastire po Skadarskom jezeru i čitavoj Crnoj Gori!

E, takvoj instituciji, zaslužnoj za uništenje sakralnog blaga Crne Gore, želi se, tzv. Temeljnim ugovorom, pokloniti svo to naslijeđe, ne bi li ga pretvorili sve u spomenike zločina prema istoriji i tradiciji crnogorskog naroda. Na radu oko tog Ugovora ispred Crne Gore su radili ljudi koji ne pripadaju prostoru Crne Gore: jedan pop iz Kraljeva i potomak srpskog žandara, takođe iz Kraljeva, iz vremena nakon Božićnog ustanka i četnika iz Drugog svjetkog rata. Takvim Temeljnim ugovorom se nalaže uknjižba svih „neupisanih nepokretnosti na Mitropoliju i eprahije“ SPC! Ako je tvrđeno da je nonsens da se Zakon o slobodi vjeroispovjesti bavi imovinsko – pravnim pitanjima, tek je nonsens da temeljni ugovor sa jednom vjerskom zajednicom upisuje sakralnu imovinu na tu vjersku zajednicu bez ikakavih dokaza o vlasništvu!? Pročitajte makar članove 3. i 55. Ustava Crne Gore, prije nego li potpišete takav Temeljni ugovor!

Aksiom je da se sve desničarske, populističke, demagoške vlasti služe huliganima, desnim ekstremistima, klerofašistima i bigotima da bi onemogućuli razvoj građanske svijesti, građanske proteste protiv urušavanja demokratije i pretvaranja društva u nakazne provizorijume u kojima je samovolja vlasti i autarhija mjera svega. Građanska Crna Gora, iako se grozila anticivilizacijskih litija po gradovima Crne Gore, zavijanja iz pokretne audio opreme, zloupotrebe đece, … nikada nije posegla za nasiljem i provokacijama prema učesnicima. Dočim smo svjedoci da je svaki protest građanske Crne Gore rizik po javnu bezbjednost i poprište agresije prema protestantima. I to sve uz blagoslov vlasti, jer da nije tako ti ljudi bi bili procesuirani. Karl Poper je pisao o paradoksu tolerancije, navodeći da „ako ne budemo spremni braniti tolerantno društvo od njihovih napada, onda će tolerantni biti uništeni, a s njima i tolerancija“. Čini se da sadašnja vlast ne razumije, u svom ludilu stalnog pozivanja na volju naroda, da je tolerancija građana Crne Gore na izmaku, te da će oni platiti najveću cijenu! Promjenom zakona u pravosuđu dodatno stvaraju śutra uslove za svoje dželate.

Hiperprodukcija „eksperata“ u Crnoj Gori se graniči se sa farsom. Dovoljno je da logoreično verglaš i o onome što znaš i što ne znaš, pa da postaneš „ekspert“. Umjesto autoriteta u raznim oblastima koji bi bili stub naučne misli, mi imamo samozvane eksperte.  Zato ne čudi što prvi čovjek MCP uči o Crnoj Gori od defraudanta i falsifikatora Rakovića, niti što jednog „eksperta“ na čelu Ministarstva pravde hoće da zamjene drugim „ekspertom“ u liku Moma Koprivice?!

Čovjeka koji je dušu dao za čelnika agitpropa! Skoro je, gostujući na jednoj beogradskoj televiziji, izjavio kako su Demokrate, unošenjem jedne tačke u Rezoluciji skupštine o Srebrnici, maestralno izigrale DPS „koji je htio da za genocid optuži čitav srpski narod“! Ha-ha-ha! To je samo jedna laž u nizu, manir i politička doktrina Demokrata, za koje je DPS, pazite sad ovo, ekstremna crnogorska nacionalistička stranka!? Mnogo toga se može pripisati DPS-u, mnogo toga mu se staviti na dušu, ali to je definitivno bila najgrađanskija stranka po nacionalnom sastavu. Demokrate imaju po kojeg Muslimana, ili Bošnjaka, kao što je to imao i Ravnogorski pokret, a u DPS-u je bilo pravilo da su brojni članovi iz redova tih naroda, Albanaca, Srba i dr. činili njegovo članstvo! Zato ni ne čudi da su stranke manjina uvijek činile postizborne koalicije sa DPS-om!

Ali tako vam je to sa Demokratama. Svoj salonski velikosrpski i svetosavski bekgraund ukrivaju tako što građansku Crnu Goru proglašavaju nacionalističkom, pored toga što je dio crnogorskih nacionalista dao glas njima i Uri, nezadovljni nedovoljnim angažmanom DPS-a u proteklom periodu na afirmaciji crnogorskog identiteta. U nekoj antilogici dali su glas onima koji će još više urušiti isti taj identitet i raditi na srbizaciji Crne Gore.

Za vrijeme prošlih vlasti mnogi su tražili đetelinu sa četiri lista, a sada pasu sve što im se ponudi. O padu standarda i rastu cijena ubjedljivo govori vic koji to, čak, više i nije: „Vele, sad nije sramota s bocom ulja poć’ na čestitku!“ Nije sporno da će se građani Crne Gore uvjeriti da u ekonomiji ne postoji perpetuum mobile i da se društveno bogatsvo mukotrpno gradi. Za stručne ljude epohalan je uspjeh bio da je Crna Gora od najnerazvijenije rebulike bivše Jugoslavije dostigla višestruki rast BDP i stala u red odmah iza Slovenije i Hrvatske.

Ne sporim potrebu, usljed pandemije, da se Crna Gora morala zadužiti, ali je neprihvatljiva netrasparentnost u trošenju tih sredstava, načinu zaduženja i uopšte finsijske situacije u državi. Pravi finansijski ekspert bi otvorio sve karte i tako ubijedio građane u neminovnost stezanja kaiša, prezentirao dinamiku svih spoljnih i unutrašnjih zaduženja, dinamiku priliva i odliva sredstava, mogućnost prologingiranja ili reprograma zaduženja i sve ostale parametre i instrumente finansijske politike. Ovako u mraku je lakše baviti se politikanstvom, koristiti tešku situaciju za obračun sa bivšom vlasti, zavoditi prostotu i nekompetentnost. Takvo nešto ne čine oni koji se smatraju ekspertima, već sitni manipulanti i defraudanti.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta