Vaffanculo 2020.

za aktuelno.me

piše: Željko Vukmirović

Za sve one koji su preživjeli 2020. godinu, a onda iz potpuno volšebnog razloga odlučili da pročitaju baš ovaj tekst – vama na zdravlje i na dugi život.

Godina 2020. je od početka bila sumnjiva. A i nekako nikakva, sva nemoćna, poodavno pročitana. Krenula je sa nasljeđenim pozivom Andrije Mandića iz 2019.  i njegovom porukom ratnim drugovima. Samo malo prije no što će još jednom ispasti nemoćan, nekako nikakav, poodavno pročitan. Baš kao i njegova prozivka.

Pa, kad to nije upalilo, štafetnu palicu je preuzela Srpska pravoslavna crkva. Poodavno pročitana.

Tako su nastale čuvene “litije”, inače pravoslavni običaj koji je u Crnoj Gori bio prepoznat samo tamo neđe u ljeto, za Petrovdan, kada su se po narodski rečeno “nosila krsta”. Odjednom, to je kod nas uvedeno dva puta sedmično. I rasprodato kao tradicija ovdašnjih profesionalnih Srba i vjernika niotkuda. Bilo je tu i nešto organizacionog ulaganja, a i farbanja svih raspoloživih površina diljem Crne Gore u boje srpske trobojke. Trošilo se na krečenje, gorivo, botove i sendviče.

Sve ostalo je legenda.

U sred života sa virusom pred vratima i maskama od kojih se klempavilo, gušilo i maglile naočare, stigli smo do večeri 30. avgusta. I zahvaljujući tzv. građanskoj stranci zaglavili u rusvaju koji će dvolično ispotpisivati izabrani ministri apostoli i poslanici nove vlasti svojim odlukama posljednjih dana decembra.

A Talijani, koji su u odlazećoj godini prošli pakao, bili su daleko rječitiji i koncizniji. Taman za kraj priče.

Vaffanculo 2020.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta