Ukidanje Vidovdana

Piše: Balša Knežević

Razočarenje premijera Zdravka Krivokapića dostiglo je vrhunac, jer se čovjeku jednostavno ne da! Taman kad se juče na veliki praznik Vidovdan u Manastiru Podlastva poklonio pred spomen-obilježjem strijeljanim pripadnicima njemu ideološki bliskog ravnogorskog pokreta iz Grblja, malo posrbovao i malo začetnikovao pod svojim zastavama, po ko zna koji put počele su da pljušte kritike javnosti.

Premijera su optužili da pod tuđim zastavama (iako smo napomenuli da su njegove) odaje počast saradnicima okupatora i pripadnicima četničkog pokreta. Optužen je za otvoreni pokušaj istorijskog revizionizma, a postavljeno je pitanje da li će premijer, nakon reakcija antifašističke javnosti, kao u slučaju dočeka Kavaje, reći da se i pripadnicima četničkog pokreta poklonio slučajno?

Moramo priznati da je crnogorska javnost zaista stroga – jednostavno ne damo čovjeku da odmori svoju napaćenu svetosavsko-četničku dušu i sit se nasrbuje i načetnikuje bez bojazni da će njegovi postupci izazavati žestoke rekcije. Jebi ga, javnost mora da shvati da to što je premijer, ne znači da nema dušu – i to onu poštenu svetosavsku koju s vremena na vrijeme treba ideološki proluftirati.

Repriza Kosovskog boja

Da tragedija bude još veća nepopularni Zdravinjo, umjesto prasećeg pečenja, domaće šljive i toplog četničkog burikanja juče je  dobio hladan tuš sa Kosova u vidu incidenta koji je srpska javnost u Crnoj Gori i regionu već poistovjetila sa reprizom Kosovskog boja.

Nakon što je na Vidovdan 1389. godine, kako kaže stara srpska legenda, ubijen izvjesni car Lazar, srpstvo je doživjelo još jedan veliki udarac. Srbovanje pred pripadnicima kosovske policije nije se isplatilo građaninu Crne Gore koji je na Gazimestan došao vođen upravo svetim duhom cara Lazara da  proslavi poraz srpske vojske u mitološkom Kosovskom boju.

Ipak stameni Srbin iz junačke srpske Sparte, kako se kasnije ispostavilo, je bio operisan pa nije mogao da realizuje svoj zavjet – oslobodi Kosovo i vrati srpsku vlast u Prizren. Sve se završilo kao što se obično završava kod srpskih nacionalista – malo tri prsta, malo ”Kosovo je srce Srbije” i na kraju suze, operacija dok organi reda sprovode svoje zadatke…

Ukratko – slika i prilika hrabrosti srpskih nacionalista u jednom videu.

Nesretni srpski junak koji je u reprizi Kosovskog boja ovoga puta umjesto od Turaka poražen od kosovske policije, nije najgore prošao na najsvetiji srpski praznik.

Polupodoljub nema mira

Premijer Krivokapić kome javnost nikako ne da mira je očigledno u velikim dilemama. Kao veliki vjernik i podvižnik sa razvijenom proročkom intuicijom znao je da neće imati mira na Vidovdan.

Na fotografiji ispod gigantskog mermernog krsta sa četitri ocila vidi se kako opterećen unutrašnjim dilemama, čak nije stigao da odradi potez po kojem je postao  poznat širom svijeta i poljubi spomen obilježje palim ravnogorcima. Dok se kao zlokobni omen vidovdanskog upozorenja nad njegovom glavom nadvio monumentalni obris četitri ocila, samo je nemoćno čučnuo i izustio – ”o bože zašto mi ne daju mira, biće opet sranja na (fuck'n) Vidovdan”.

Polupodoljub, kako ga je nakon neuspjelog cjelivanja nazvala crnogorska javnost, se ipak ponosno uzdigao i, kako saznaje portal Aktuleno iz dobro upućenih izvora, pala mu je na pamet ideja koja bi potencijalno mogla da doprinese pomirenju naroda ne samo u Crnoj Gori već i u regionu.

”Vidovdan je prevaziđen, zaudara na šmek loših uspomena, slavićemo drugi praznik, jer je za ovaj vezano toliko poraza i patnji srpskog naroda da bi posramile i trenutne muke kroz koje prolazi predsjednik Srbije Vučić”, kazao je glas proviđenja Polupodoljubu juče dok ga je obuhvatala anksioznost zbog svijesti o kritici javnosti koja će uslijediti nakon što se ravnogorcima poklonio u Manastiru Podlastva.

Vizija vidovdanskih poraza

U nečemu što se slobodno može okaratkerisati kao religijsko iskustvo najvišeg reda, Krivokapiću su se tada pred očima ukazali svi porazi srpstva, na najveći praznik srpstva – Vidovdan. Ironično, ali istinito! Evo i spiska:

Godina 1389. od koje je sve počelo – mitološka bitka na Kosovu, sukob srpske vojske pod vođstvom kneza Lazara i turske vojske pod vođstvom sultana Murata. Završena obezglavljenjem srpskog kralja i porazom srpstva, a pretvorena u najveći mit o nebeskoj Srbiji.

Opet sranje na Vidovdan 1876. – proglašen rat Turskoj od strane Kneževine Srbije i Knjaževine Crne Gore. Milina – uvijek zajedno glavom kroz zid – bratski!

1913. godine održana je prva proslava Vidovdana na Kosovu u manastiru Gračanica, a poslije toga sranje je moralo da uslijedi u vidu Drugog balkanskog rata…

Ali to nije ništa naspram kurcšlusa koji je napravljen na Vidovdan 1914. godine – atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu od strane ubice i huligana Gavrila Principa – što je iskorišćeno kao povod za Prvi svjetski rat.

Za Vidovdan se vezuje i moderna srpska tragedija, a 1989. godine na Gazimestanu, tada jugoslovenski i srpski političar u usponu Slobodan Milošević, je održao istorijski govor, a svi znamo za kakva je sranja ta besjeda bila uvertira…  Ironično ili ne, 2001. godine, baš na Vidovdan – Sloba je izručen tribunalu u Hagu, gjde je koju godinu kasnije završio svoje ovozemaljsko bivstvovanje.

Međutim, najveća katastrofa za srpstvo zaokružena je na Vidovdan 2006. godine kada je Crna Gora primljena u Ujedinjene nacije kao 192 zemlja članica…

Dobar osnov za pregovore sa partnerima

Samo u jednom trenutku Zdravku je juče sve ovo prošlo kroz svijest razvodnjenu domaćom brljom. U političko-religijskom proviđenju shvatio je da jedini način da izbjegne nesreću koju Vidovdan nosi sa sobom za srpski narod, jeste da pokuša da ga ukine. Ako ne može da ga izbriše iz kalendara, onda da predloži da se 28. jun jednostavno ignoriše!

Jer ako ono što se juče desilo nije opomena za srpski narod, onda ne znamo što je! Hapšenje stamenog srpskog junaka iz Crne Gore, i pored njegovog histeričnog upozorenja da je operisan, predstavlja ponavljanje gnusnih istorijiskih nepravdi u svom najbrutalnijem obliku…

Kad tome dodamo da Krivokapić od dilema koje mu je nametnuo pritisak javnosti ne može pošteno ni da se sagne i srdačno izljubi pod, onda je jasno zašto premijer, ali i sve veći broj Srba treba da razmišlja o ukidanju Vidovdana.

Možda je baš ova inicijativa, ako je premijer realizuje, odlična polazna tačka za razgovor sa koalicionim partnerima. U svakom slučaju, pripadnici srpskog naroda makar bi, poput uputstva za upotrebu, mogli da razmisle da Vidovdan zamijene nekim novim praznikom, na ovaj im jednostavno ne ide…