Za aktuelno.me
Piše: Sloboda L. Jovanović
Nije tako davno bilo kad su se iz Crne Gore izrugivali farsičnim medijskim nastupima srbijanskog hegemona i njegovih adjutora dok su svojim djelovanjem temeljito obavili degradaciju svih institucija u Srbiji. Sve dok Crnu Goru nije snašla još gora kazna u kondominatu loših oponašatelja Vučićeve uzurpacije vlasti. Na sreću ono malo razumnih u Srbiji, tamo ipak vlast ne skače po mrtvačkim kovčezima blagopočivših srpskih popova u cjelivačkom zanosu.
U maniru hegemona iz Beograda, koji zna presude prije no što su donešene, koji ima više informacija iz istrage od samog postupajećeg tužioca, koji preko medija proglašava krivce i zločince, i Dritan Abazović medijski i preko društvenih mreža hapsi, presuđuje i, što je najgore, fabulizuje načine izvršenja tobožnjih krivičnih djela za koje uopšte nije ni pokrenut krivični postupak i koja su u fazi indukovanog izviđaja na osnovu poluutemeljenih sumnji i atmosfere hajke koja se kreira svakodnevno.
Samo populisti i politički strvinari manipulišu sa nezadovoljstvom građana u cilju kriminalizacije svojih protivnika, koje ide dotle da se optužuje pola Crne Gore. Valjda svi oni što nijesu glasali za „osloboditelje“ koji su Crnu Goru oslobodili od elementarne pristojnosti, prije svega?
URA je partija bez politke koja je svu svoju infrastrukturu izgradila na mržnji prema DPS-u i njegovoj kriminalizaciji do nevjerovatnih granica. Kao čedo jednog medijskog konzorcijuma koji je prednjačio u fabrikovanju i kriminalizovanju bivše vlasti, oni su samo produkt jedne fiksacije i patologije. U tom konstantnom kreiranju crnogorskog društva kao kriminogenog, vremenom su postali žrtve sopstvenih obmana, medijskih kampanja i čaršijskih abera.
Otuda panično i histerično traženje Dritana Abazovića zločina i zločinaca. Kao autentični populista traži krv za svoje krvožedne pristalice, jer bez te krvi car će biti go i vrlo brzo prezren kao šarlatan. Nema spora da su pripadnici bivše vlasti, odnosno mnogi od njih, koristili privilegije vlasti i time uvećali svoje materijalno bogatsvo. Međutim, u Crnoj Gori je manir da se lopovima nazivaju svi koji odskaču materijalno, iako se Crna Gora nipočemu ne razlikuje od svih tranzicionih društava u kojima je došlo do socijalnog raslojavanja i „miljenika“ tranzicije. Uostalom, ozbiljni i odgovorni političari i ljudi ne pretpostavljaju nečiju krivicu, već je dokazuju ili podnose dokaze nadležnim organima.
Što se tiče unosnih poslova nove vlasti, samo polako, bože zdravlja. Eno se Car – invest ubi od poslova po Budvi!
Ironija je da se u tu hajkašku histeriju uključuju i vrhunske neznalice koje je zlo vrijeme izbacilo na razne funkcije. Niko nema pojma što to kvalifikuje Marinu Jočić za mjesto na kojem je, ali njoj to ne smeta da bude na naslovnicima bombastičnim izjavama o malverzacijama prethodnika. Umjesto da se takve stvari prijave istražnim organima da oni utvrđuju nečiju vinost i nevinost, opšti lov na vještice je postao jedina politička strategija.
Slično pomenutoj uzurpaciji ovlašćenja i zloupotrebi vlasti ponaša se ministarka Vesna Bratić. Kao potpuni autsajder i diletant u onome što obavlja, umislila je da je vlasnik svega što njenih četiri resora pokrivaju. Obaveza svakog ministra je, prije svega, da poštuje zakone države Crne Gore i da se ponaša u skladu sa zakonima. Ko je ovlastio pomenutu ministraku da arbitražno odlučuje kojem će budžetskom korisniku uskratiti, a kojem će odobriti sredstva? Kojim pravom Vesna Bratić uskraćuje sredstva Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju?
Da bi stvari bile još transparentnije, dotična ministarka je preko jednog svog savjetnika za harmoniku i kafansko muziciranje udarila na samog dekana FCJ-a, Adnana Čirgića, pokazujući da ne mari ni za pravila, ni za stečena prava, ni za procedure kad joj se kao crvena marama prikaže bilo što crnogorsko. Naime, harmonikašu i g-đi ministarki je zasmetalo što Adnan Čirgić uživa određenu doživitnu naknadu na ime zasluga od posebnog značaja za državu. Pošto dotična ministarka i harmonikaš veću ljubav gaje prema kugi ili koroni nego prema crnogorskom jeziku, tako i nacionalnu penziju Čirgića doživljavaju kao neželjeno priznanje koje remeti njihov serbujušćij zanos u širenju anticrnogorstva. Tu doživotnu prinadležnost nije arbitrarno dodijelio neki raniji ministar, a i da jeste, već je lege artis dodijeljena od kompetentne komisije, formirane tim povodom. Do sada su prekršili sve zakone, Ustav, uredbe, protokole, pa će Čirgić biti valjda jedini slučaj đe će se držati netom izmišljene formalnosti! Ne znam koga će zavesti tim merifetlukom?
Začujuće kako gospoda koja trenutno uništavaju i unižavaju sve po Crnoj Gori misle da će njihova goreti svih budućih zora? Što više čine bestijalnosti, to śutra daju više argumenata za poništenje svega što su radili. Uključujući i da sadašnja četvorostruka ministrarka i drugi nosioci privilegovanih državljanstava jednog dana budu samo turisti u Crnoj Gori, po zakonu o sticanju i gubitku državljanstva.
Što se tiče harmonikaševe tvrdnje, izrečene na javnom servisu, da je u vremenu prošle vlasti čak i pjesnik Milan Knežević bio utamničen, on nije bio utamničen zbog svojeg pjesništva, mada ni to ne bi bilo grijeh, već zato što je kršio zakone i učestvovao u organizaciji puča…
U Crnoj Gori je na djelu trijumf prostote. Zato me čudi da Premijer nije bio na suhomesnatoj prezentaciji svog vanjskopolitičkog, telefonskog konsultanta iz Jagodine. Odlično bi se uklopio u „domaćinsku“ atmosferu među Palmom, Dačićem, Cecom i izvjesnim Đanijem. A i falila je boca rakije na onom stolu. Bio bi to ogroman diplomatski uspjeh vlade koju vodi. Ili je bio zauzet dok je sa ministrima, o trošku države, išao na sahranu u drugoj državi popu koji nema nikakve veze sa Crnom Gorom. Ako izuzmemo njegovu mržnju prema crnogorskoj naciji.
Čini se da se bolje vidi iz Vašingtona miješanje Srbije i RS u izbore u Nikšiću, nego što to vide čuveni dojučerašnji borci za demokratske izbore iz raznih nevladinih organizacija u Podgorici? Niti je sad bitno ko i koje resurse koristi, ko se podmićuje i ko kupuje lične karte, ko se nalazi na biračkim spiskovima a ima biračko pravo u Srbiji i RS, ko zastrašuje, prijeti i obećava državna namještenja, … Premijerovo potenciranje dvije ogavne namještaljke o tobožnjem prebijanju šipkama jednog junoše iz DF-a i tobožnjem napadu na župske kvazipacifikatore i potpuno zanemarivanje pokušaja ubistva jednog učesnika patriotskog skupa u Nikšiću, koji je nekoliko puta uboden nožem u leđa kroz državnu zastavu kojom se ogrnuo, govore sve o karakteru sadašnje vlasti.
To je isti taj odnos koji imamo kod atakovanja na FCJ, na jedinu crnogorsku instituciju uz Maticu koju Crnogorci imaju u svojoj državi, na Adnana Čirgića, na sve crnogorsko, uključujući i same živote Crnogoraca. Licemjerne tirade Premijera o Crnoj Gori bez podijela očito se oslanjaju na Moljevićevu ideološku tvorevinu pod imenom Homogena Srbija, po kojoj se oko dva miliona ljudi nalaze na pogrešnom mjestu. Kad Janoš Bugajski, američki analitičar blizak vlasti USA, primjećuje u svojim analizama da se radi o očiglednoj namjeri posrbljavanja Crnogoraca, vjerujem da civilizovani svijet neće ostati po drugi put gluv na etnocid prema jednom evropskom narodu. Ubrzo će svi biti išćerati na čistinu i otvoriti karte, neće se moći više skrivati iza lažnih obećanja zapadnim ambasadama.
Onaj beogradski hegemon sa početka danima najavljuje kako će čitav svijet biti šokiran nekim snimcima zločina koji bi trebalo da budu dokazi u sudskom postupku i čije javno prikazivanje predstavlja kršenje zakona, što najrječitije govori o poštovanju zakonskih procedura i stanju pravosuđa u Srbiji. Što se tiče Crne Gore, mi smo davno ŠOKirani, nas su Vučić i njegove službe itekako ŠOKirale svim onim što Crna Gora živi potonjih nešto manje od pokaznih sto dana.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta