Za aktuelno.me
Piše: Slobodan L. Jovanović
Bilo koji narod koji drži do sebe, da mu se događa ono što se događa građanima Crne Gore u potonjih godinu dana, digao bi glas, a i ponešto drugo, da iskaže svoj revolt prema mizerijama koje od svoje države na čijem su čelu prave koloniju, bez legislative, bez institucija, bez samopoštovanja, koja bez paternalizma ne može da opstane. Na vlasti u Crnoj Gori je kondominat koji nije sposoban da samostalno uređuje državnu hijerarhiju i odnose, već traži saveznike u jednoj vjerskoj organizaciji sa središtem u drugoj državi i u njenom državnom rukovodstvu. Time se postavlja pitanje žele li građani Crne Gore svoju državu, žele li da biraju vlast koja će da rukovodi tom državom, ili se smatraju nedonoščadima, nesposbnim da sami brinu o sebi i samostalno uređuju svoj život?
Iako su mnogi narodi išli na noge sultanama, vezirima, ćesarima, to se nikada nije odnosilo na crnogorski narod. O svojoj sudbini su uvijek sami odlučivali. Sve do novijih vremena kada su počeli da mu mijenjaju DNK propagandom spolja i djelovanjem domaćih izroda. Kad čovjek pogleda ko sve politički predstavlja građane Crne Gore, od mentalnih sposobnosti, pa do intelektualnih kapaciteta, sa kojom strašću se oni razračunavaju sa sopstvenim identitetom i slave ponerološke zlikovce koji svestrano rade na potiranju svake autentičnosti prostora kojim žele da vladaju, sa kojom snishodljivosti odlaze na noge popovima i političarima u drugoj zemlji, nastupaju na njihovim televizijama, jasna će mu biti etiologija sunovrata crnogorske države.
Ako je gradonačelnik Budve najbolje, najumnije što su građani Budve mogli da delegiraju da upravlja gradom u kojem žive i od kojeg žive, postavlja se pitanje kakvi to građani žive u Budvi? Ako on zaista jeste personifikacija kulturoloških, intelektualnih i civilizacijskih dometa Budve, onda je grijeh što je takvom narodu dopalo da obitava na mjestu koji mnogi smatraju jednim od najljepših djelova Evrope. Vjerovatno je i došao zbog toga u Crnu Goru prvi teniser svijeta, vođen svojim roditeljima i nakaradnom sviješću, da nam mapira svojim pośetama kancer koji razara Crnu Goru i ne da joj da se odvoji od opskurantne baruštine, mješavine srednjovjekovnog, teokratskog i načertanijevskog gnoja, na kojem bi trebalo da izgrade neku njihovu deluziju o propalim carstvima, koje istorija pamti po nekolikogodišnjem trajanju.
Uvijek sam zamišljao kako može da izgleda glasač SNP-a, partije na čijem čelu je g-din Joković? Bezuspješno, jer moj mozak, očito, nije sposoban da dokuči te ideološke, civilizacijske i gnostičke vrijednosti koji zadovoljavaju njihovo biračko tijelo, zato vjerovatno i ne mogu da prihvatim činjenicu da jedan takav politički entitet postaje važan činilac u skorijoj budućnosti Crne Gore. Da bude jedna od okosnica oko koje će se formirati nekakva manjinska vlada, posebno što je upitno znaju li što se podrazumjeva pod tim terminom?
G-din Joković je netom bio gost Beograda, a da nije jasno s kojim ciljem. Razmetao se svojom privrženošću srpstvu, egzaltiran je bio epohalnim uspjesima srpske ekonomije i zlatnim dobom, Open Balkanom, svaki njegov nastup je odisao provincijalizmom i jagodinsko – palminskim dometima. Otišao je i kod patrijarha Crkve Srbije na poklonjenje, zavjetujući se njemu i crkvi na čijem je čelu da nikad neće ništa uraditi protiv njihovog interesa. Takođe je njemu i građanima Srbije dao besu da neće biti niujednoj vlasti koja ne potpiše Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije. Štoviše, bio bi ponosan da ga on potpiše. Nevezano za sadržaj, je li taj Ugovor u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore, derogira li on konstitutivni karakter Crne Gore i može li krivično odgovarati jednog dana.
I to jeste problem Crne Gore što o njenoj sudbini odlučuju polupismeni ljudi, pravno i administrativno nepismeni, bez da traže sugestije i mišljenja ljudi sa profesionalnim referencama. Patrijarh Crkve Srbije je bio nedvosmislen kada je rekao da je Temeljni ugovor iznad „lokalnih zakona Crne Gore“. Nije slučajno da je rekao „lokalnih zakona“, a ne državnih zakona Crne Gore, jer Crna Gora za Crkvu Srbije jeste lokalna teritorija srpske države. Takav je i sadržaj Temeljnog ugovora. Da bi on bio zakonit u Crnoj Gori morali bi se promjeniti mnogi zakoni, uključujući i Ustav. Ovakav kakav je, svako ko ga potpiše snosiće zakonske posljedice. Davanje jednakopravnog punomoćja crkvi sa središtem u drugoj državi i eksteritorijalnosti je krivično djelo. Nažalost, mi imamo muk stručne javnosti, ukoliko uopšte postoji, Crnu Goru pravno uređuju ljudi bez elementarnog pravničkog znanja, potpomognuti ljudima koji su dio Crkve Srbije i koji svoja vjerska uvjerenja pretpostavljaju sekularnoj, laičkoj državi. Nevjerovatno je da se u zemlji Crnoj Gori za pravnog eksperta proglašavao advokatčić Crkve Srbije, nacifašističkog pedigrea, autor besmisla u Temeljnom ugovoru.
Temeljni ugovor u samoj preambuli iznosi mitomanske neistine, bez ikakve zasnovanosti na činjenicama. Toliko puta su već iznesene činjenice o navodnom kontinuitetu Crkve Srbije u Crnoj Gori da je očito da mi imamo posla sa beskrupuloznim ljudima koji na laži zasnivaju svu svoju životnu filozofiju. Taj kontinuitet ne prepoznaje ni država Srbija u kojoj je centrala Crkve Srbije, tako da je besmisao te preambule dobio formu groteske. Takođe, svojim eparhijama Crkva Srbije prelazi granice Crne Gore, pa ispada da potpisuje Temeljni ugovor sa Crnom Gorom za oblasti koji su dio Srbije i BiH.
Što se tiče davanja Crkvi Srbije jednakopravnih ovlašćenja koje ima samo država, izuzimanja teritorije u vlasništvu Crkve Srbije iz pravnog sistema Crne Gore i zaštitite od krivičnog gonjenja, utvrđivanja svojinskih odnosa jamčenjem države, obavezujućeg učešća Crkve Srbije u donošenju prostorno – planskih dokumenata, restituciji, izjednačavanja socijalnih ustanova koje osniva Crkva Srbije statusno sa državnim su stvari za koje se nadam da će se naći pravnici koji će podnijeti tužbu Ustavnom i Vrhovnom sudu. A onda, ako ni u tim sudovima ne vlada laicizam, već su pod uticajem Crkve Srbije, za što postoji velika mogućnost, onda međunarodnim sudovima.
Prezbiter Crkve Srbije, mitropolit eparhije MCP, Joanikije Mićović, dao je nemjerljiv doprinos teološkoj teoriji svojom izjavom da hrišćanstvo nije dogma, rušeći kompletnu teološku osnovu hrišćanstva koja je važila stoljećima, čak i milenijumima. Usput se, onako apostolski, pozabavio „srpskim“ karakterom države Crne Gore i njenih stanovnika, vjerujući da mu njegovo oskudno opšte obrazovanje dozvoljava da se upušta u rasprave o kojima niti što zna, niti je bilo što relevantno pročitao kad su u pitanju tako ośetljive teme kao što je nacionalni ośećaj. On je, valjda, umislio da neko ima punomoćje da ljudima određuje ko je koje nacionalnosti? O njegovoj beznačajnosti govori i to što svi prosrpski političari idu na divan kod Porfirija Perića, što se ne bi desilo da je Amfilohije Radović živ. Čak ga bagatelišu i oni koje on zdušno politički podržava, iako se, sačuvaj bože, Crkva Srbije ne bavi politikom. Bezobrazluk koji se rijetko srijeće u istoriji čovječanstva da te neko laže dok radi upravo suprotno od onoga što govori.
Da ne bude da se bježi iz oportunih razloga od odlaska na noge Porfiriju Periću Dritana Abazovića, ono za mene nije ništa neočekivano. Već sam pisao o abuzivnom karakteru Dritana Abazovića. Nema tu ni ideologije, ni principa, niti evropeizma, radi se o pukoj volji za moć i borbi za vlast.
Ne poznaje istorija čovječanstva da su se uzvišeni ciljevi postizali paktiranjem sa ponerološkim ideologijama i ličnostima, sa sigurnim kućama za Radovana Karadžića i Ratka Mladića, sa genocidom u Srebrnici, genocidom poslije Velikog rata nad Crnogorcima, ordenima Marka Dakovića i Hitlerovim gvozdenim krstom Pavla Đurišića. Jedino ako taj konfident nije ubijeđen stvarno u njegovu sposobnost „dritanizacije“, tj. „procesa izgradnje klime kroz političko djelovanje u kojoj se postižu stvari koje su ljudima gotovo nezamislive”, kako on to formulisa na svom sajtu.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
“Iako su mnogi narodi išli na noge sultanama, vezirima, ćesarima, to se nikada nije odnosilo na crnogorski narod. O svojoj sudbini su uvijek sami odlučivali.” Genije, Knjaževina CG ne bi opstala da nije bilo pomoći Rusije u novcu, oružju i hrani. Od 1945. po mišljenje dolazite u CK Beograd, glavni grad SFRJ, a sada po mišljenje idete u strane ambasade. Sem muslimana iz BiH i Zagreba, niko drugi vas ne šljivi ni 2%.
Opet te neko strasno natega,a dje jutros rano kukala ti majka,ajde prosetaj malo do Hrama,a ko tebe j..e da ne recem “po srpski” sljivi “lijep izraz”.
Gagi@! kojoj kulturi pripadaš! 3,14 ili Pi
Zacera li joj ga Gagi…..malo je to za kobilu dobrilu da bi rzala ka Damjanov zelenko :))))))
Mirna brnjaaaaaa…….:))))))
Slobodane ne laprdaj više analizirajući, no uradi nešto konkretno sa istomišljenicima (ako ih imaš). Dosta više vas populista za nadoknadu. Okupi ljude pa ispred svetinja, ili batali, ako to ne možete.
Ene, izjede li ti ono sto mi svako jutro bacamo prije no sto vodu pustimo……
Kada se svi okupe, mogu da se potrpaju u jedan kombi. Šaka jada. Mora da se hejtuje jer treba zaraditi platicu.
Jadi su ti kuci bili i uvijek ce biti dok je nas crnogoraca
Oprem dobro dobrila….ima da rzes ka kobila :)))))
Bravo .
Zato Srbiju svi ” cijene .” Srpske su laži pročitali i komšije i Evropa i Amerika i Australija. Srbija je crna rupa Evrope.
” Ako treba bicu bolji ljubitelj popovskih ruka od Krivokapica” – sve receno pa cak i malo vise od toga!