Što bi bilo sa Crnogorcima i Crnogorkama (sve tri naše vjere) – da je 1945. godine pobijedila četnička (kama)koljačka rulja, predvođena pljanim komandantima?!

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Iako je u naslovu ovoga štiva sve ka’ dan jasno, ali – ako nekomu, slučajno, nije baš najjasnije ovo: ”rulja” i ”pljanih komandanata”, neka, časkom – potanko prouči javno beśedništvo, i iskreno i istinoljubivo śedočenje Stevana Moljevića (iz 1943. godine), četničkoga ideologa, člana Centralnoga nacionalnoga komiteta – najvišega političkoga tijela, koje je formira’ Čičica Kuka'ica (iz 1946. godine).

Moljević je jednomašice bio i Najdražin lični śetovatelj.

U potonje dvije i po godine upoznadosmo ”crnogorske” Srbalje – neočetnike i prokletosavce.

Mimogred upoznadosmo: i sve one sramne pravoslavne priŠLJAMčene im Crnogorce (nepouzdane koritaše – kojima ga kuća daje da su takvi, ili novokomponovane preletače); i nekolicinu otpadnika od časnih crnogorskih naroda – naroda koji služe na osobit ponos Crnoj Gori.

Dostina pomeđu nas, i podosta priđe – odlično znadosmo: ko su ugroženi neočetnici, i kakvi su vrli prokletosavci (objedinjeno prozvani: MAHMUDOVCI), ali – teke u razdoblju 2020-2023 godine, njihov mentalni sklop i moralno bilo (puls) – po dubini saznadosmo.

Lažovi; kradovi; GROBOLUPEŽINE; fašisti; mobing im je specijalnost; bježanija ot Evrope genijalnost; divljački revanšisti spram onijeh koji su ih dugogodišnjijem maženjem i paženjem doveli na vlast; grcajući borci za ”demokratiju”; punani ”liberalnoga” kapaciteta; … – i (ne na potonjem mjestu glede značaja) teške fukare i bahate funjare spram Crnogoracah.

Zatijem, priśetimo se, iz doba aktuelne litijaškouličarske vlasti (naravno, i njihovih kučkova na terenu) – još samo one/onoga:

• nesojskoga i neprijateljskoga ”grafita” u Pljevljima (koji bješe ispisan dva ili tri dana potlje Crnoj Gori crnoga 30-oga avgusta 2020. godine), uperenoga protivu našijeh sunarodnika, crnogorskih Muslimana i Bošnjaka;
• nožića ili kame zabodene u ‘rbat onome mladiću u Nikšiću;
• prebijanja od strane agresivne policije onoga nedužnoga Crnogorca u Baru;
• otpuštanja iz vojne službe onoga pravičnoga mladoga vojnika, a potom i onoga časnoga oficira;
• neopjevane sprdnje sa ćirilicom na sajt-ovima Vlade (ministarstava itd.);
• krvničkoga činjenja pojedine uniformisane pogani 4. i 5. septembra na Cetinje;
• brzinskoga potpisivanja takozvanoga Temeljnoga ugovora, čija je sadržina isto što i rabljenoga toaletnoga papira (potlje velje nužde);
• dripačkoga pojanja onijeh fakina u Policijskoj akademiji – Danilovgrad;
• podaničkoga putešestvija predśednika pojedinijeh opština na poklonjenje petstogodinjima turskim podanicima;
• višekratnih i svakojakih hohštaplerskih pokušaja tuljenja FCJK od strane raznorazne ološi;
• zaludnje zabrane jotovane varijante crnogorskoga jezika (s ciljem njezinoga zatiranja);
• bigarama svojstvene zabrane promocije knjige ”Najveći zločin u istoriji” u ”Domu četničke kulture” u Kotoru – itd.

Tamo-njihova nepočinstva bi se mogla nabrajati doklen gođ Sunce pozno popodna za brdo zađe i smrkne se – iako ga Crnoj Gori od ”oslobodioca” svitalo nije: ni jutros, ni jučer ujutro, ni evo u potonje dvije i po godine.

Kad su ovdašnji savremeni i ”civilizovani” neočetnici u 21. stoljeću ovako ”divne” mustre – što mnite (eto, samo pomislite): što bi se činjelo potlje 1945. godine, da očevi, đedovi i prađedovi (krvni i/ili ideološki) ove sadanje, anticrnogorske bandeće bande (kojijem slučajem) tadijer pobijediše?!

Biše li (i) oni onadijer, onako punani ”vrlina” i od više gologa ”čojstva”: šikali partizansku đecu, ka’ što su komunisti potlje 1945. godine, šikali četničku đecu – pazeći je više od svoje, partizanske?!

Začem to tadijer onizi našizi (u)činješe?

Pa, da se – usljed gubitničke pozicije u Jugoslaviji, đečkići i đojkice iz četničkih famelja, ne biše, čoče – ośetili/le: inferiorno, iskompleksirano i frustrirano, i zarad toga dodatno: zapostavljeno, utučeno, poniženo, počkano i (ka’ takvi) odbačeno.

No, ne veli se džaba:

”Pomozi sirotu na svoju sramotu”!

U tamo-njihovom slučaju važi – i:

”Pomozi jadotu na svoju sramotu”!

Počesto se zbilo:

”Naknadna pamet – magarcu pod rep”!

Pokušajte zamislit: da, potlje svega i svačega, još za predśednika ANTIFAŠISTIČKE CRNE GORE – koja, na začetku II Svjetskoga rata, podiže prvi ustanak protivu nacizma i fašizma (u vaskolikoj Evropi), tokom čijega trajanja dade silne ljudske žrtve za pobjedu nad fašizmom, i podari toliko narodnih heroja – dođe: Diplomirani Četnički Vojvoda!

Đe si negda slavna, sjajna i veličanstvena Crna Goro?!

Što dočeka, NESRETNJICE?!

Blagodarim propalomu kandidatu za predśednika države iz ”EVROPA SAD” (”našemu” Mickey Mouse-u), što 100% potvrdi moje riječi iz jednoga teksta od lanik, u kojemu sam tvrdio da su insani – koji, na izborima u Titogradu, svoj glas dadoše toj dibidus neozbiljnoj, očito prijevarantskoj i sitnošibicarskoj partiji – taman: GOVEĐI NAROD.

Navedenu formulaciju ovi put dopunjavam dodajući: ČISTOKRVNI.

Ali, u državi đe tri otpadnika i moralna zloitra zaslužuju medalje – sve je sasma ”normalno”.

I, zanago – dozvoljeno!

Spram njihovijeh, javnosti dobro poznatijeh đela – apsolutno zaslužuju da medalje dobiju:

• Zlatnu medalju: Premijer (bolesni bandit).
• Srebrnu medalju: Ministar policije (bezmošnjeni puzdrov).
• Bronzanu medalju: Direktor RTCG (jado poviše ijednoga jadova).

Inače, manjka još barem tri tisuće medalja da se podijele zaslužnijema vucibatinama.

Aktuelni PREDŚEDNIK (bajagi države) Crne Gore nam je od 2006-e godine – daleko, daleko najveći: KRIVAC ZA SVE!

Gospođe i gospodo, drugarice i drugovi – mislite li da DPS-ovce (u kumbulj sa koalicionim im partijicama) i SDP-ovce vrnemo na vlast da biše: časno pazili CRNOGORSTVO; odgovorno sve (u)činjeli na polzu CRNOGORSTVA; poništili sramni, sramotni i ponižavajući tkz. ”TU”; … – i gazili i ugazili ovu obijesnu i pobiješnjelu srbočetnički bagru, ka’ što ta bagra gazi nas?!

Dajte, molim vas!

Spuštavasmo se mi na njihovo šarlatansko i šklapatorsko uže su dva naličja (bez lica), pa nas svojijem omašćenijem konopom (i to srbske klerikalne proizvodnje), evo oko grla zamakoše – da kuđe više zisto ne mogadoše.

Mimogred, nama su potrebite dvije nove CRNOGORSKE partije:

• jedna – koja bi teke źericu naginjala udesno, i
• druga – koja bi debelo potegnula i pretegnula udesno.

I taman takve dvije (nove) TV kuće.

Do tadijer se možemo neodgovorno, neobavezno i na komociju igrat raznijeh igricah.

Dostini Crnogoraca i Crnogorki (sve tri naše vjere), postojbnicima Crne Gore, približno polovica življenja minu – dok nam uporno nuđahu, da između dva osobito velja zla – izaberemo ono manje zlo!