Sejdo Bajramović

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Ne znam da li mlađi čitaoci pamte ime Sejda Bajramovića, malo stariji ga pamte kao političara sa Kosova, Albanca, koji je bio potpuno lojalan Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici, uključujući i politiku prema Kosovu. Nadam se da bar ime Slobodana Miloševića nije nikome nepoznato. Naravno, nije Sejdo bio jedini koji je bio lojalan Miloševiću iz drugih republika i pokrajina, bilo je tu likova iz Crne Gore podosta, a neki su to ostali do dan – danas. Lojalni i mrtvom Slobodanu Miloševiću.

A evo otkud mi se javlja to ime? Iako se trudim da logički posmatram svijet oko sebe i pokušavam u svemu da nađem neki smisao, moram priznati da ostajem zatečen pred mnogim potezima i izjavama sadašnjeg predśedika vlade Crne Gore, Dritana Abazovića. U momentu kada se čini da je projektu srpskog predśednika, pod imenom Open Balkan, održan parastos od svih, uključujući i međunarodnu zajednicu, kao da Dritan Abazović pokušava da ga vaskrsne i tom usahlome projektu, zajedno sa Aleksandrom Vučićem, udahne novi život. Drskost koju pokazuje promovišući navodne ekonomske benefite članstva u Open Balkanu (OB) postaje fascinantna kada se zna da se taj čovjek u životu nije bavio ničim drugim do jedino politikom. Kao neko ko je dugo godina radio u privredi i ko je po vokaciji ekonomista, znam da je moje fakultetsko obrazovanje tek u praktičnom bavljenju biznisom pokazalo svoju svrhu i da bi bez te prakse izgubilo na težini. A nama čovjek koji nema ni akademsko, ni bilo koje znanje iz ekonomije i koji se nikada nije bavio praktičnom ekonomijom objašnjava efekte OB po sistemu žabe koja je digla nogu da se potkuje?

Ne znam da li znate da u Srbiji postoji nešto što se zove „Istinomjer“? To je tv emisija koja mjeri istinitost izgovorenih riječi srpskih političara. Predśednik Srbije je bio predmet provjeravanja izrečenih izjava i obećanja 184 puta. Od toga je samo četiri puta govorio istinu ili djelimičnu istinu. Šteta je što slična emisija ne postoji u Crnoj Gori, da postoji pokazala bi visok stepen podudarnosti načina vladanja i obraćanja pučini grdnoj vodećih političara Srbije i Crne Gore. Što neko reče, narod ima isključivo RAM memoriju, bez ROM memorije, pa mu možeš servirati svakakve laži, podmetanja i izmišljotine po hiljadu puta. Kaže Abazović korisnicima RAM memorije da mu niko nije pružio nijedan suvisli dokaz protiv OB, već da je jedini problem što ga promoviše Srbija? Naravno da je to još jedna u gomili laži koje dolaze od tog čovjeka, ali hajde da vidimo sa kim on hoće da pravi otvoreno tržište.

„Istinomjer“ pouzdano  pokazuje kolika je vjerodostojnost svega što govori, što radi i što promoviše predśednik Srbije. Nije nepoznat ni njegov odnos prema Ustavu i zakonima Srbije i u kojoj mjeri je taj čovjek uzurpirao sve tri grane vlasti. Da ih ima još više, sve bi ih uzurpirao! Nadam se da nije nepoznato koliku kontrolu ima na medijskom sferom u Srbiji, način kao se projektno finansiraju državnim novcem samo mediji koje kontroliše i kako se koriste državne kompanije za kupovinu medija od strane partijskih saradnika i prijatelja njegove neograničene vlasti. Uostalom na taj način je i Tv Prva u Crnoj Gori postala glasilo Aleksandra Vučića. Btw, nijedna ozbiljna zemlja ne bi dozvolila da se u njoj promoviše propaganda iz druge države, kao što je to moguće u Crnoj Gori. Nedavno je Telekom Srbija priznao svojim reklamnim bilbordima da finansira i kontroliše pet televizija u Srbiji, čime krši i zakone Srbije i međunarodne standarde u oblasti slobode medija i zabrane pośedovanja medija od strane države, stvarajući medijski monopol državnim novcem.

I to je samo u medijskoj sferi đe se najtransparentnije vidi nepoštovanje bilo kojih demokratskih standarda i fer tržišne utakmice. Što je sa direktnim ugovaranjem velikih infrastrukturnih projekata, direktnim pregovorima sa investitorima, nabavkama bez tendera, licitacija, namještanjem poslova, uzurpacijom svega i svačega od strane SNS kadrova, izdašnim subvencijama investitorima, Krušikom, itd, itd. Sa takvim tržištem, državnom upravom i partijskom uzurpacijom svega u državi Srbiji Dritan Abazović hoće da pravi otvoreno tržište???

Često se čuje sa međunarodnih adresa da je Crna Gora bukvalno pred vratima EU. Postavlja se pitanje koji je interes Crne Gore da se udružuje sa zemljama koje su miljama daleko od EU, neke i od otvaranja pristupnih pregovora sa EU? Koji je interes Crne Gore da ulazi u zajednicu u kojoj Srbija vodi glavnu riječ, ako se ta Srbija sprema da ugosti ministra vanjskih poslova Ruske federacije i zajedno sa njim proslavlja u Beogradu državni praznik Rusije, dok se cio demokratski svijet zgražava nad zločinačkom agresijom Rusije na Ukrajinu i genocidom koji sprovodi njena vojska nad civilnim stanovništvom Ukrajine? Treba li biti posebno vidovit pa predviđeti da će svijet poslije agresije Rusije na nezavisnu, međunarodno priznatu Ukrajinu doživjeti, ne novi hladni rat, već novi ledeni rat?! I da je Srbija na ivici da postane i sama izopštena iz civilizovanog svijeta!? Ko to želi da Crna Gora, po ko zna koji put, bude povučena u ponor zajedno sa Srbijom i zbog Srbije!? Jeste li maloumni da stalno pravite iste gluposti iz iracionalnih razloga!?

Dugogodišnja politička propaganda Aleksandra Vučića i vladajućeg SNS-a dovela je do toga da 80% stanovništva Srbije navija za zločin u Ukrajini, da većina želi savez sa Putinovom Rusijom, da manjina preferira pridruživanje Srbije EU, da većina građana Srbije smatra zapad dekadentnim, trulim, nečasnim, a Rusiju obnoviteljem moralnosti, pravoslavnih vrijednosti i božanskog preporoda sa Putinom. I to sve dok mnogi Rusi trunu po kazamatima samo što su pomenuli riječ „mir“? Sa takvim ludilom treba Crna Gora da se potpuno otvori? Kao da joj je malo te šizofrenije koja se uvozi preko eparhija Crkve Srbije i njenih poluinteligenata u mantijama? Ironija je da Srbija neće nikakve ili hoće vrlo ograničene veze sa NATO-om, stalno pominjući nesretnu smrt „male Milice“, dok zove BiH u OB, kao da su manje vrijedni životi sarajevske đece koju su kosili srpski snajperi sa okolnih brda oko Sarajeva? Ili onih nesretnika koji su žicom vezanih ruku na leđima pogubljeni po Srtebrnici i mnogim drugim stratištima po BiH, dok im ni kosti nijesu ostavljene na miru, višestruko seljene po sekundarnim masovnim grobnicama?

Teško je ne zapitati se koji su motivi Dritana Abazovića da uporno gura srpsku priču u Crnoj Gori? Više je nego jasno da se on odavno razotkrio svojim izjavama o Skender – begu, izjavom da su Srbi ogromna većina u Crnoj Gori i sličnim, svojim prečestim srdačnim susretima sa Porfirijem, Joanikijem i popovima Crkve Srbije, odlazeći im čak na noge, perverznom zaljubljenošću u Porfirija, odnosom prema svetosavskim bratstvima, zajedničkim pijančenjem sa krimosima u njihovim redovima, mržnjom prema Crnogorcima, nazivajući ih ekstremistima, teroristima, davanjem alibija naoružanim kriminalcima u Cetinjskom manastiru i neprimjerenom nasilju premna mirnim demonstrantima uoči ustoličenja Joanikija za mitroplita eparhije Crkve Srbije na Cetinju. Da li je to posljedica vaspitanja od malih nogu na tajovom gazimestanskom naslijeđu, ili porodična, poslovna vezanost za Beograd, đavo će ga znati, ali sve nekako jako zaudara na Sejda.

Potpuno je naopako ako neko misli da je moguće graditi uređenu i pristojnu Crnu Goru na gomili laži, prevara, nezakonitih postupaka, u sadašnjosti i iz prošlosti. To mora znati i Evropa. Moraju se otvoriti sve teme koje su zatrovale Crnu Goru i išćerati istinu na čistac. I oko crkve, i oko srednjovjekovne Crne Gore, i oko njene aneksije prije jednog stoljeća. Ne mogu popovi Crkve Srbije bulazniti svakakve gluposti pričama o osam stoljeća i tome da je Crna Gora nastala na „kosovskom zavjetu“ i Karađorđu i trovati građane Crne Gore kada je sto puta dokazano da su to sve laži. Dovoljno je pogledati činjenice da niko iz stare Zete nije učestvovao u Kosovskoj bici, da je Petar I Petrović odbio da pročita pismo koje mu je poslao Karađorđe („Ustanak Srbalja za svobodu pod Karađorđem u početku 1804 godine, i njiovo vojevanje protiv Turaka kako te, tako i sledujuće 1805 godine, nisu privlačili na sebe nikakva vnimanija vladike Crnogorskog.“ – Dimitrije Milaković, sekretar Petra I, u svojoj „Istoriji Crne Gore“) i da su srpski istoričari proglasili Sv. Petra izdajnikom jer nije htio da učestvuje u bitkama koje je vodio Karađorđe sa ustanicima, samo zato što Sv. Petar Cetinjski nije htio Karađorđevo otvoreno tržište i Crnu Goru kao njegov dio („Ali je vladika Petar sve ove planove i velike Karađorđeve uspehe pretvorio u neuspehe. On je te godine sprečio Crnogorce i Brđane da uzmu ma kakvog učešća u borbama protiv Turaka, pa čak šta više o tome je obavestio i skadarskog vezira.“- A. Luburić u knjizi „Vojvoda Jovan Mršić Klimenta, Karađorđev đed i Plavski Turci“, Beograd 1937). Izgleda da nam danas najviše fali neki sličan „izdajnik“ tuđih interesa!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta