piše: Željko Vukmirović
Iako zvuči nevjerovatno za tu skupinu, Demokratski front savršeno dobro zna što radi. Pritisnuti očajem zbog svog rejtinga, te provaljeni kao koalicija dubinskog uhljebljenja koja je ojadila svaku firmu koje se takla, savršeno su svjesni da ih prevaranti iz “Evropa sad” ozbiljno potiskuju. Izgleda da tek sad kapiraju da uništenje Crne Gore uopšte nije zaštićeni izum DF-a. Ukratko, pokradoše ih balavci…
A da ih je očaj svojski pritisnuo ponajbolje govori angažman starog uhljebljenika iz vremena “zajedničkog” DPS-a Predraga Bulatovića, koji u Dakiću nije imao ni svoj sto, a kamoli kancelariju. Imao je samo to, kako se zove, uhljebljenje. Doduše, jedini je imao i urednu propusnicu za odlazak u štrajk. Tu mu boračku činjenicu niko ne može poreći. Snalažljiv lik. Svejedno, ovaj sadašnji poslanik DF-a je progurao svoju višedecenijsku frustraciju Milom Đukanovićem, a onda i ideju o promjeni Zakona o predsjedniku. Banalno? Bože sačuvaj. Samo povratak svojim najvećim strahovima. Uoči neminovnih izbora. Dok se uz do sada sva kreirana nasilja po raznim sferama funkcionisanja državom, pridružuje i nasilje nad Ustavom.
URA, Demokrate i SNP su ispali tek potunjeni pratioci koji čekaju na svoj dio sa te trpeze.
A Slaven Radunović, zvani Rozi, kontroliše izbore u SAD. Pa, kamen da proplače…
Za kraj, svoj prilog očaju dao je i poslanik i jedan od lidera DF-a Milan Knežević. U lekciji o načinu borbe upućene poslaniku DPS-a, Milanče je ispričao priču pod naslovom Gađaj me bocom. I podnaslovom Onaj monitor što sam ga ja slomio.
Jer, malo nasilja tu, malo tamo, nameće se kao idealno razrješenje za sve muke Demokratskog fronta. Pa, ako nije prošlo 2016. godine, vrijeme pred nama nije lišeno te ponude.
A ovu balavurdiju što se dokopala vlasti će ionako ucijeniti svojom podrškom.
Savršeno, a?