Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Satanski pir protiv Crne Gore 1919. godine

Tokom 1919. i godinama zatim na sceni je bio satanski velikosrpski pir protiv Crne Gore, ali i otpor istome, odnosno, herojska epopeja i borba za opstanak, odnosno, restauraciju Crne Gore i ostvarivanje njenog prava na samoopredjeljenje protiv osvajača, anektora, okupatora

Za aktuelno.me

Piše: Novak ADŽIĆ

Nakon što je Kraljevina Srbija 1918. godine, izvršila okupaciju i nasilnu aneksiju Kraljevine Crne Gore, sprovođena je, svjesno i planski, na njenoj teritoriji, okrutnim nasiljem, velikosrpska ideologija i politika, svojevrsnog, etnocida i kulturocida nad crnogorskim narodom.

Poslije faktičke likvidacije državne suverenosti i nezavisnosti Crne Gore 1918. godine, srbijanske okupacione vlasti su uhapsile, zatvorile i utamničile mnogobrojne znamenite i ugledne Crnogorce, (to su, inače, činile sukcesivno i kontinuirano, i godinama potom, i u zatvorima je bilo nekoliko hiljada uglednih Crnogoraca), među kojima su zatvorili i bivše predsjednike Vlade i Skupštine Crne Gore, bivše ministre, generale i druge oficire crnogorske vojske, narodne poslanike, sveštenike, činovnike i brojne ugledne narodne prvake, odane Crnoj Gori, njenoj državnosti i slobodi i lojalne zakletvi Crnoj Gori i njenom suverenu kralju Nikoli I Petroviću-Njegošu.

Među utamničenim crnogorskim patriotama u srpskim zatvorima u Crnoj Gori, konkretno podgoričkoj “Jusovači”, bili su i: vojvoda Božo Petrović-Njegoš (bivši predsjednik Crnogorskog Senata, Državnog Savjeta i ministar), te bivši Predsjednik crnogorskog Državnog Savjeta i Crnogorske narodne skupštine i ministar Marko Đukanović, potom crnogorski ministar Risto Vidakov Popović-Jabučanin, divizijar (general) Đuro Petrović-Njegoš, serdar Joko Jovićević, komandiri Joksim  Bogić Radović, iz Bjelopavlića, Jovan Nikov Plamenac iz Crmnice, Šćepan Mijušković iz Pješivaca, brigadir Petar Lompar sa Cetinja, Đuro Šoć sa Ljubotinja, kapetan Luka Stamatović i brojni drugi. Dakle, krajem 1918 i tokom 1919. godine brojni crnogorski ministri, političari, oficiri, činovnici, svještenici, vojnici i drugi uhapšeni i utamničeni u podgoričkom zatvoru Jusovača. Službeni organ Kraljevine Crne Gore u egzilu “Glas Crnogorca”, Nej kod Pariza, br. 81 od 29. decembra 1919 / 5. januara 1920. godine, na strani 3 objavljuje “Spisak Crnogoraca, koje su srbijanske vlasti u Crnoj Gori odmah u početku zatvorile u Jusovači, podgoričkoj tamnici”. Radi se o spisku od 153 crnogorskih civilnih i uniformisanih ličnosti, koji su bili politički zatvorenici zato što su bili vjerni Crnogorskoj Državi, Domovini, Zastavi i Kruni.

Tu činjenicu, okupacije crnogorske države i zločina protiv Crne Gore i njenog naroda konstatuje i predsjednik crnogorske Vlade u progonstvu Jovan Simonov Plamanac u pismu, kojeg je 31. marta 1919. godine, iz Neja kod Pariza, uputio Predsjedniku S. A. D. gospodinu  Vudrou Vilsonu, u kojemu ga obavještava »o srpskim pokoljima i kriminalu i politici inkvizije protiv pojedinaca i zajednice«.

(Viđeti o tome: Prof.  dr Dragoljub Živojinović, akademik SANU, knjiga,  “Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922”, Beograd, 1996, str. 369).

Tokom 1919. i godinama zatim na sceni je bio satanski velikosrpski pir protiv Crne Gore, ali i otpor istome, odnosno, herojska epopeja i borba za opstanak, odnosno, restauraciju Crne Gore i ostvarivanje njenog prava na samoopredjeljenje protiv osvajača, anektora, okupatora.

O tome, između ostalog, decidirano svjedoči i tekst ministra crnogorske vlade u egzilu dr Pera Đ. Šoća, koji 6. februara 1919. godine publikuje „Glas Crnogorca“, službeni organ Kraljevine Crne Gore, Neji kod Pariza, br. 64, pod naslovom „Politika prema Crnoj Gori“, koji u cjelosti glasi:

Bizmark je rekao da su za ujedinjenje Njemačke potrebni bajoneti. I zaista, pomoću bajoneta, Prusija je ujedinila Njemačku, ali, zbog bajoneta, je posljednji Hoencolern i upropastio njemačko carstvo. I dok je to postigao, žrtvovao je više ljudi no što je to iko dosad učinio. Cio svijet, a naročito Jugosloveni, koji su živjeli u susjedstvu Njemačke i Austrije, treba iz toga da izvuku pouku. Ali, na žalost umjesto da se tijem poučimo, to je za nas mrtvo slovo.

Tako je službena Srbija pokušala da igra ulogu Prusije na Balkanu i da od svoje dinastije stvori nove Hoencolerne. Razlika je u tome, što je Prusija respektovala autonomije i individualnost mnogobrojnih država njemačkoga saveza. Srbija pak traži proširenje svojih granica i ide za tim da prosto, jednostavno apsorbira sve jugoslovenske zemlje. Ona hoće Crnu Goru, zemlju koja je bila slobodna i nezavisna za šest vjekova, da smatra kao jedan okrug srbijanski.

Vlada Crne Gore je 1916., a zatim u dva puta 1917., jula i avgusta, predlagala Srbiji da se sporazumiju, slože i da nađu zajedničku osnovu u politici narodnog ujedinjenja. Srbija nije nikad odgovorila. Zašto? Zato što nije htjela ujedinjenje na osnovu ravnopravnosti, nego prisajedinjenje Crne Gore. Mi smo obratili pažnju velikih sila na to što čini službena Srbija. Mi smo odavno znali da ona priprema čete koje će oružane upasti u Crnu Goru, zavesti teror i prisiliti narod da se pokori Srbiji. Milioni su uloženi u tu mrežu, propagandu koja je pripremila teren. Čim su srbijanske trupe ušle u zemlju, počeo se izvršavati taj plan. Zemlja je vojnički okupirana. Srbijanske vlasti su oko cijele zemlje povukle „sanitarni“ kordon. Zemlja je potpuno blokirana. I druge pokrajine u bivšoj Austriji nalaze se u istoj situaciji. Jugosloveni su danas otcijepljeni od ostalog svijeta. Jugoslavija je danas ostrvo jedne dinastije. Tome se nijesmo iznenadili. Ali Crnogorci su odgovorili ustankom. Srbijanska komanda otvorila je topovsku paljbu i potukla na stotine Crnogoraca u njihovim rođenim domovima. Šest članova iz jedne jedine porodice pogubljeni su u isti mah, zato što ne htjedoše uzeti oružje protivu svoje braće.

Na prigovore naših neprijatelja imamo da odgovorimo to, da je Crna Gora izdana. Službena Srbija je sebi preuzela da izigra obećanje kojim Saveznici garantovaše restauraciju; ona hoće da spriječi da naša zemlja bude uspostavljena onako isto kao Srbija i Belgija. Međutim, Kralj Crne Gore pruža nam rijedak primjer: on ponavlja svoje pređašnje izjave da je voljan povinovati se volji svoga naroda, slobodno i pošteno izraženoj. Dok se Kralj Crne Gore stavlja na raspoloženje svom narodu, princ-regent Srbije ide za tim da se nametne istom narodu.

Službena Srbija, tako isto, hoće da se nametne na osam miliona Jugoslovena bivše Austrougarske. Sjetimo se da, po Vilsonovim idejama, narodi treba da raspololažu svojom sudbinom i da vladari imaju biti služitelji narodu, a ne gospodari. Zemlje pripadaju narodima, ne krunama. Prema tome, kako može dinastija Srbije ići za tim da se nametne i onim Jugoslovenima, koji ne samo što se nijesu izjasnili za nju, nego koji nijesu još nikad imati priliku slobodno izraziti svoju volju o obliku nove države, o republici ili o monarhiji! Velika većina prepušta tu dužnost Konstituanti koja se ima sazvati po zaključenju mira. Kako dinastija Srbije može zahtijevati od velikih sila da bude postavljena nad cijelom Jugoslavijom? Po mom mišljenju, postupak službene Srbije spriječio je predstavnicima Nar. Vijeća u Zagrebu pristup Konferenciji mira. Srbija je predstavnike Vijeća primila u svoju Vladu, i na taj način je Narodno Vijeće u Zagrebu, indirektno stavljeno u odvisnost vladi Srbije. Intrige te vlade, kao i njeni zloglasni postupci u zaposjednutoj Crnoj Gori, spriječili su, tako isto, i Crnu Goru da danas nije zastupljena u Konferenciji. Srbijanski političari zaista mogu se ponositi uspjehom svojih podviga; u Crnoj Gori bratoubilački rat! Bratska Crna Gora, saveznik od prvog časa, koja je žrtvovala sve što je imala, još nije mogla podići svoj glas u Konferenciji, dok se danas u njoj čuje glas i onih koji nijesu ni učestvovali u ratu!

            Prema potonjim vijestima, Jugoslovenima bivše Austrije odupiru se…Službena Srbija šalje tamo svoje divizije, topove i aeroplane. Ona bi trebala da shvati da i ako je sa visine tih aeroplana moguće pratiti pokrete ustanika, nije moguće tim putem i načinom, niti nasiljem spriječiti razvoj i kretanje ideja.

Ne dajmo da se stvara Prusija u času kad je Prusija Hoencolernova, osnovana na nasilju, propala za uvijek“.

Što se tada zbivalo sa Crnom Gorom i Crnogorcima, te kako je prema njima postupano, uvjerljivo svjedoči i pismo generala (brigadira, divizijara) Milutina M. Vučinića iz Pipera, jednog od glavnih organizatora Božićnog ustanka u Podgorici i okolini i ministra vojnog u crnogorskoj vladi u egzilu (1919-1921) i predsjednika crnogorske vlade u emigraciji (1921-1922), upućenog iz Rima 11. februara 1919. godine, predsjedniku S.A.D dr Vudrou Vilsonu, tokom zasijedanja Pariske (Versajske) mirovne konferencije. To Vučiničevo pismo američkom predsjedniku glasi:

Njegovoj Ekslenciji V. Vilsonu

Predsjedniku Sjedinjenih Država

Gospodine Predsjedniče,

U vezi sa peticijom od 20. Jan. 1919. koju je imao čast predati vođa Crnogorskih ustaša gosp. Ministar Jovan S. Plamenac, Njegovoj Ekselenciji Ambasadoru Sjevero-Amerikanskih Sjedinjenih Država, a kako sam prije neki dan stigao iz krajeva moje nesrećne otadžbine, to mi je osobita čast u dopunu pomenute peticije našega vođe istaknuti: da se teror i nečuvena nasilja i dalje vrše nad zarobljenim Crnogorskim narodom od strane srbijanskih trupa i njenih plaćenika u prkos i najelementarnijih osjećaja morala i principa slobode lične i društvene:

Srbijanske su trupe pustile iz tamnica najveće zlikovce i od njih su stvorili čitave naoružane bande s naređenjem, da idu od sela do sela i od mjesta do mjesta u cilju zlostavljanja i pljačkanja čak i sviju onih ljudi i familija, koji su i najmanju duhovnu simpatiju pokazivali radi vaspostave Crne Gore i njenog državnog suvereniteta.

Ne bivaju u ovim slučajevima pošteđene ni žene ni đeca, nego ih svukuju i nose im sve haljinsko što nađu na njih; uzimaju im svu ishranu iz kuća, stoku i sve drugo što nađu, a zlostavljanja, bezčašćenja i zatvor to je obična stvar. Takvim zlikovcima se govori od strane terorističkih vlasti, da se od nikakvih okrutnosti i svojih zločinačkih postupaka ne plaše, jer ako se Crna Gora vaspostavi, da će oni dobiti drugu otadžbinu-SRBIJU-đe će biti za ta svoja zločinačka djela obilato nagrađeni službama i drugim. Taj bijes naročitim se ciljem provađa kako bi se narod zaplašio i uvjerio da nema ni od kuda nikakve druge nade, pa prema tome, da se prikloni krvavom režimu okupacije Crne Gore od strane Srbije. Sveštenici se apse i uzimaju na odgovornost ako ne bi u crkvama pri Božjoj leturgiji spominjali ime Kralja Petra Karađorđevića, a ima slučajeva đe je sveštenicima naređivato od strane Srbijan. terorističkih vlasti i prijetilo im se da ne smiju ukazati potonju poštu-izvršiti mrtvačko opijelo-mrcu koji je pokazivao simpatije prema svojoj otadžbini; a da nije ustanak spriječio, bila je donesena odluka od strane srbijanskog terorističkog odbora, da se mošti sviju svetitelja u granicama crnogorskim unište. Vrijeđaju se sve svetinje, javne i privatne, koje je narod svojom istorijom stvorio.

Srbijanske vlasti u Crnoj Gori spremaju sada krijući ali hitno otpor, da dadu svakome onome, koji bi pokušao vaspostavu Crne Gore pa ma to bilo i protiv samih Velikih Sila, a sve tobož kao da to narod sam spontano čini, t.j. da ni sami Crnogorci ne žele imati svoju otadžbinu, kako bi obmanuli strani politički svijet.U tom cilju ne samo da imaju poslužiti čete, kojima oni daju razna imena, čas kod naroda nazivaju ih Šumadinskim trupama a pred stranim svijetom Jugoslovenskim i Crnogorskim, nego i ubacuju razne organizovane jedinice iz negdašnjeg Novopazarskog Sandžaka, da se nađu tun kao mještani sjeverne Crne Gore. Ubacuju preko Peći i negdašnjeg Novopazarskog Sandžaka silno oružje radi spremanja pomenutog otpora.

U tamnicama bez saslušanja leže prvi ljudi zemlje, koji su i moralne i duhovne vođe našega naroda. Ali baš su u tamnicama radi toga da ne bi mogli njihovu riječ čuti kulturni narodi. Pa nalazim, Gospodine Predsjedniče, da moralni interesi pravde zahtijevaju, da se njihova riječ kao političkih vođa našega naroda, ima čuti, a to bi moglo biti jedino kad bi se oni mogli pustiti na slobodu i kad bi mogli dobiti pravo da prođu kroz političku blokadu i da dođu u inostranstvo, gdje bi mogli slobodno, nezavisno i bez opasnosti po život istinu govoriti i zastupati pravednu stvar svoje zemlje.

Ako nije moguće iz čeljusti zvijerova da se puste sve nevine žrtve, to interesi humanosti, i pravdoljublja zahtijevaju da se pusti iz zatvora gospodin Vojvoda Božo Petrović, koji uživa opšte simpatije našega naroda, a povjerenje i njegova objektivnost poznata je i inostranstvu.

Moje su riječi, Gospodine Predsjedniče, nedovoljne a da bi mogle i u blijedoj boji prestaviti kobno stanje praćeno najgorim vandalizmom, koji se je zacario u mojoj otadžbini, od kad su, od nikoga neopunomoćene, ušle u istoj Srbijanske trupe, da izvrše grabež moje herojske zemlje. Moji sunarodnici sa suznim očima pogledivaju na Vašu uzvišenu osobu, kao na neumitnog pravednog sudiju, koji će zločince maći sa napaćenih grudi Crnogorskog Naroda.

Sav narod želi vaspostavu Crne Gore i održanje njenog državnog suvereniteta, a pri tome čast mi je napomenuti, gospodine Predsjedniče, da naš Ustav počiva na najdemokratskijoj osnovi izbornoj, jer on ne prepoznaje nikakav izborni cenzus. Svaki punoljetni građanin crnogorski, bez obzira na njegovu imovinu, ima pravo glasa, međutim Srbijanski Ustav uslovljava za pravo glasa izvjesnu imovinsku bazu.

Pa narod, sjećajući se svoje negdašnje slobode, nije čudo što je prolio prije kratkog vremena svoju dragocjenu krv u borbi protiv Srbijanskih trupa.

U najvećoj poniznosti

Rim, 11. Feb. 1919.                General Milutin Vučinić”.

(Biblioteka Istorijskog instituta Crne Gore-Podgorica, Odabrani dokumenti Jovana S. Plamenca -kutija bez signature-. Dokumenta izabrao i u posebnoj kutiji sabrao Jagoš Jovanović).

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Predlagač
02.06.2022-07:24 07:24

Novaka za pocasnog doktora na FCJK pošto čoek nemože da doktorira.

!!!
02.06.2022-17:59 17:59

Predlažem&Predlagača za počasnog konja svetosavske štale!!!A možda je kobila pa ako jeste onda nju.