za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Sve je počelo s pjesmom.
“Ej da te pitam, koji je to ritam, ej to je ritam Abazović Dritan”.
Bar se tako pjevalo u izborno veče 30. avgusta 2020. godine. Pjevači iz srpskih nacionalističkih partija su dobro znali da će im upravo glasači tzv. građanske partije URA donijeti toliko željenu pobjedu. Isto tako su dobro znali da će im oni biti samo ikebana koju će moći da postave na sto u dnevnoj sobi kada dođu gosti.
I – ništa više.
“Građani” će se još neko vrijeme paliti na to kako je njihova glasačka odluka osveta za sve krađe prethodne vlasti. Samo malo prije no što će postati nijemi i nemoćni posmatrači beskrupolozne krađe sadašnje vlasti koja se ogleda u odobravanju enormnog zaduženja, pa otuđenja crnogorskih crkava i manastira, te totalno besmislenog gašenja nacionalne avio kompanije zbog duga za koji će se ispostaviti da je sitnina u odnosu na neporecivu štetu iznosa potrebnog za osnivanje nove avio kompanije.
I na kraju, novog budžeta.
Čak, sadašnja Vlada za koju se ispostavlja da je totalno bezidejna, uopšte se ne ustručava od očiglednog koristoljublja, pa određuje 11 puta veći budžet za sebe.
Dok definitivni izvanjac Klarić postaje generalni sekretar Skupštine Crne Gore i raspolaže svim parama. Pa, malo li je?
I tako sve do poražavajuće tvrdnje o tome kako za onog ko ne priznaje genocid u Srebrenici nema mjesta u Vladi Crne Gore. Aha, važi. Obična prašina u oči. Dok ministar apostol Leposavić prezrivo gleda na sve to. Ili je sada već LepoSSavić?
Dritan Abazović je kao političar napravio slugansku grešku u koracima. A i tri sekunde pod tim i takvim reketom. Sad se drži vrhovima prstiju za sims. Sad mu ništa ne vrijedi.
Sad je kasno.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta