Sad je još više volim!

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Čuh na jednoj beogradskoj televiziji od izvesne gospođe Đorđević da, ako opozicija pobjedi u Crnoj Gori, to će biti najveća pobjeda Srbije u potonjih 30 godina. Ne znam sad, nakon što su joj se želje obistinile, da li da shvatim da je Srbija učestvovala u proteklim izborima? Sudeći po arlaukanju u noći kad su objavljeni preliminarni rezultati čovjek bi pomislio kako je to tačno: „Srbija, Srbija, ..“, „Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala…“, „Kosovo je Srbija …“ , … Opet, u Srbiji svi će reći kako se Srbija nije miješala, već samo odgovarala na provokacije iz Crne Gore. Ali, to je odavno manir da se istina u Srbiji okreće naglavačke. Rijetko je u istoriji novijeg doba viđena takva kampanja i hajka na jednu suverenu zemlju kakva je vođena iz Srbije prema Crnoj Gori. I u vrijeme predizborne šutnje su organizovane i raznorazne javne manifestacije sa direktnim i velikim dijelom uvrijedljivim porukama prema drugoj strani. Čak je sin Prvorođenog učestvovao u tim seansama posrnulih umova.

Ne bih se previše bavio razlozima koji su koaliciju Sv. Vasilija & Co doveli na vlast, niti bih apostrofirao pritiske na Crnu Goru kao odlučujuće. Zreli narodi i narodi koji imaju samopoštovanje na svaku prljavu kampanju i pritisak spolja odgovaraju otporom. Ono što je odlučujuće jeste surova stvarnost o civilizacijskom stupnju naroda Crne Gore. Odavno pokušavam da objasnim mnogim ljudima, uključujući i neke rijetke opozicione prvake sa kojim imam nekakvu komunikaciju, da je Đukanović maestralno uspio da jednu zemlju sa narodom nenaklonjenim bilo kakvom civilizacijskom napretku, posebno ne zapadnoj civilizaciji, ugura i približi civilizovanom svijetu. Tada sam tvrdio, a to tvrdim i sad, da se narod pitao i da je poštovana njegova volja direktnim izjašnjavanjem, ili tzv. stadionskom demokratijom (to vam je ono iz stare Grčke kad se mjeri intezitet aplauza ili zvižduka), Crna Gora bi ostala dio svijeta na koji civilizovani svijet začepljuju nos.

Kako čovjek drugačije da objasni zavedenost velikog broja građana Crne Gore prizemnim i prostačkim manipulacijama SPC i ljudi oko nje kreativnim tumačenjem Zakona o slobodi vjeroispovjesti, nadograđujući ga nevjerovatnim budalaštinama, uključujući i one da će se crkve pretvarati u kockarnice. Jedino mogu da pronađem logiku kod onih kojima je SPC i njeno vlasništvo nad uzurpiranom imovinom podloga za ovo što se desilo izborima – pretvaranje Crne Gore u Srbistan. Valjda otuda ista matrica slavljenja, vokabular i pojanje, ako se to tako može nazvati, po ulicama Crne Gore i Srbije. Zemlja u kojoj Crkva može ljudima da oduzme moć zdravog rasuđivanja i nametne se u XXI stoljeću kao ideja vodilja i  obrazac u formiranju vlasti teško da se može svrstati među civilizovane narode.

Izborom „Boga i Sv. Vasilija“ Crna Gora je sebe smjestila debelo na periferiji Evrope. Tome su velikim dijelom doprinjeli članovi i birači DPS, davši prednost Joilu i kompaniji, što dovodi do priče o njihovim razlozima za takav moralni i intelektualni pad. Žalosno je ako su prodavci magle mogli da im djeluju ubjedljivije nego partijske kolege ili oni kojima su do juče vjerovali kad su glasali za njih. Jesu li oni uopšte znali zbog čega su članovi i zbog čega su glasali ako je jasno da nema građanske, sekularne države sa Crkvom koja dominira javnim prostorom i da nema očuvanja nacionalne baštine ako se zakonom ne uredi pravo svojine nad sakralnim naslijeđem koje je SPC uzurpirala 1920.godine?

Nego da se manemo prodanih duša u vladajućoj partiji, zanimljiva je uloga crnogorske (malo)građanštine smještene po mnogim lukrativnim nevladinim organizacijama. Umjesto da su podržali i podsticali vlast u evropskim integracijama i uveli što više Evrope u Crnu Goru, oni su se direktno postavili kao najveći protivnici i kritičari vlasti, predstavljajući sebe kao etalon u vrijednosnom smislu, avanzujući i ostvarujući velike prihode uzurpirajući komunikaciju sa EU. Svojim angažmanom su samo bili kočnica bržem napredovanju Crnu Gore i doprinjeli da se ovakva opozicija dokopa vlasti. I ne samo to, nego su počeli da bulazne kako će to ubrzati put i kako je to dio demokratskih procesa, kao da ne znaju sa čime imaju posla. Glavni adut im je Dritan Anazović i URA i umišljanje da će Dritan moći ucijeniti Demokrate i DF u formiranju ekspertske vlade koja neće biti pod uticajem partija. Te neznalice ne znaju da i onaj bogomoljac koji je predvodio koaliciju oko DF-a i bilo koji ekspert bez snage partije iza sebe ne predstavlja ništa. Krivokapić će figurirati kao lider dok to budu htjele čalnice koalicije. On sam nema moć da odluči ili nametne bilo što što nema podršku partija. Isto je sa „eksperstkom vladom“. Mada sumnjam da će DF prepustiti da drugi kapitalizuju njihov uspjeh i da će ih Dritan uplašiti podrškom DPS-u. To prosto nije realno. Iza Dritana stoji Miodrag Perović i Vijesti, a njemu samo ako nije do dobrobiti Crne Gore.

A onda sam čuo iz te (malo)građanštine kako im je crnogorski identitet „višeslojan“! Valjda se sastoji iz slojeva pršute, priganica, skorupa, kačamaka… Prvo su zlo prihvatili kao normalnost pričama to su naši sugrađani, kao da neko ima nešto protiv sugrađana, nego ima protiv unormljavanja zločinačke, profašističke ideologije četništva, da bi ih danas smještali u slojeve svog navodnog crnogorstva. Napolju imaju burgijanje najgoreg šovinizma, proglašenje pobjede sa „pobijedio je SV. Vasilije“, „ili ko se suprostavi Sv. Vasiliju i Isusu Hristu mora da izgubi“, a njima je to „demokratski iskorak“. Kao da mi ne znamo da je smjenjivost vlasti conditio sine qua non demokratije, ali je bolje da se vlast ne mijenja sto godina nego da protuve kakav je bio Hitler dođu na vlast. Demokratskije je. A i nije loše da se zapitaju zašto se nijedna demokratska država, niti jedna zemlja iz okruženja, sem Srbije, ne raduje promjeni vlasti u Crnoj Gori? Da nijesu zlonamjerni?

Teško da mogu povjerovati u agendu koja se nudi i u kojoj je jedna od prvih stavki pristup EU. U principu me manje zanima politička retorika, to je žvaka za seljaka, ljudski karakter određuje ko je privržen kojim idealima. Zar neko misli da Jočićka, sve sa onim užasnim kič cipelama kojima će da „gazi nevjernike“, Radunović, Knežević, Đukanović (ne Milo), Mandić, Vučurović… rabe evropske vrijednosti i da će se śutra zalagati za ravnopravnost svih zajednica, uključujući LGBT, istopolne zajednice, ravnopravnost CPC sa drugim crkvama, jer to jeste dio međunarodnih povelja i evropskih vrijednosti? Kanoni su pitanje odnosa među crkvama, A NE DRŽAVE I CRKVE! Ono što je sigurno to je da će, ono što DPS nije radio sa drugim predznakom, pretvoriti školstvo, kulturu i sve manifestacije u promociju srpstva u Crnoj Gori. Imaćemo pravi nacionalni inžinjering pred popis, zajedno sa Vučićem, pa će i gospoda iz NVO imati priliku da se pobune, ali se bojim da će tu igrariju sa ekspertskom vladom i većinski parlament boljeti ona stvar za njihovo mišljenje. Ti desničari su poznati da im je stalo do mišljenja nevladinog sektora. Pogledajte Vučića, svaki dan se konsultuje sa njima, kad bi se zezali.

Kad su u pitanju „stari liberali“, samo ću parafrazirati riječi mog druga koji im je poručio: „a i vi “stari liberali”, vi koji ste ostali vjerni “najvećoj crnogorskoj legendi”, potrčite da joj javite da je Milo pao! Da je san postao java! “Pao je, osvježilo je”! Osvježilo toliko da će nam uskoro svima zubi cvokotati od te svježine…“. I dalje veliku i žalosnu istinu, da smo izgubili „sa njime i mi. Izgubili smo Crnu Goru sa njima, i zbog njih, koji su nam omogućili da do nje ponovo dođemo“.

Svako ko je sanjao modernu, sekularnu, evropsku, građansku, multietničku, multikonfesionalnu uređenu Crnu Goru šokiran je ko će im biti vlast śutra. Iskreno, to su ljudi sa kojima ne bi rado śedio ni u istoj kafani. Toliko o mentalnoj fizionomiji tih ljudi i što o njima mislim. Možda ih neko doživljava drugačije, ali ja imam svoje kriterijume u prepoznavanju što je urbano, a što nije i što pripada modernoj evropskoj civilizaciji, a što je svjetlosnim godinama udaljeno od nje. Iživjeće se euforija i tribalizam koji je parti za mjesec dana, doduše treba ih preživjeti, prevladaće životna svakodnevica sa svim problemima, doći i oni do statusa lopova, to je ovdašnja stereotipija, viđeće se, kao i u Srbiji, da mašu praznim optužbama o lopovluku prošlih, iako će glavno opravdanje za sve biti prošla vlast, i to je stereotipija, a građani će najbolje ośetiti preko svojeg standarda da je Šešelj bio u pravu kad je protestantima rekao „Koja budava još veruje u predizborna obećanja!“ A tek u Švajcarsku! Ojhaaa!

Čovjek umire samo jednom, a kukavice po sto puta. Podignimo glave i vratimo Crnu Goru tamo đe je za trenutak stala. Civilizovano, kako pristoji naciji koja civilizacijski pripada vijeku u kojem živimo. Tražite snagu u riječima jednog mladog čovjeka koji je napisao „ne damo im Crnu Goru“, „nije nam to u krvi, nismo izgubili, jer još imamo časti u sebi“, „mislio sam da volim Crnu Goru , da nema kuđ više, prevario sam se. Sad je jos više volim.“

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta