Robin Hud iz zemlje katodnih cijevi

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Sve je očiglednije da većina vlasnika mobilnih telefona ima mnogo pametnije telefone od sebe, bilo zato što je tehnologija fantastično napredovala u potonjih tri – četiri desetljeća, bilo zato što je obrazovanje, obrnuto srazmjerno, dostiglo najniže grane u tom periodu. Umjesto da tehnologija obezbjedi bolju dostupnost znanja i informacija, ona je postala poligon za zatupljivanje, zavođenje i prepariranje mozgova i inače prizemljenih. Obrazovanje više nema u osnovi preispitivanje, sumnju, naučnu valorizaciju, ono je postalo poligon za pravljenje budućih birača, vjernika, dogmata, „katodnih hrišćana“ iz partijskih akademija i ambicioznih brbljivaca, sa sujetom adekvatnom nedostatku razuma, što bi rekao Niče.

Socijalizam se urušio na ekonomiji. Nažalost, mnogi u Crnoj Gori i dalje to ne razumiju, pa i dalje sanjaju nekadašnje socijalističke fabrike sa proizvodima koje bi teško našle kupce na otvorenom svjetskom tržištu, besmisleno tražeći krivca na pogrešnom mjestu za njihovo gašenje. Postsocijalistički svijet živi u ideološkom limbu, posebno na našim prostorima. Ideologija je skup ideja koje čine jedan vrijednosni sistem, koji bez pravih odgovora na savremene izazove svijeta otvara prostor ideologijama sa istorijskog bunjišta. U tom ideološkom limbu teško je prepoznati i povezati imena političkih subjekata sa suštinom njihovog političkog djelovanja. Otuda, recimo, u Srbiji partije koje u imenu imaju prefiks socijalistički više liče na ideološke matrice Garašanina i Stevana Moljevića, nego na rodonačelnike socijalističke ideje u Srbiji, Svetozara Markovića i Dimitrija Tucovića.

Zato ne čudi da država Srbija policijski čuva mural Ratka Mladića. I to sa neskrivenim simpatijama i naklonošću prema radikalnim, desničarskim nacošima, koji su autori i čuvari murala. „Socijalista“ Vulin polaže cvijeće ispred murala sa ratnim zločincem, jer je taj komplot navodnog socijalizma i nacionalizma poznat još od prije devet decenija, sa sličnim idejama o objedinjenju nacionalnog prostora. Srbija se ideološki vratila na devedesete godine prošlog stoljeća, opet imamo političku poziciju sa Robinom Hudom, borcem protiv cijelog svijeta koji mrzi Srbiju i opoziciju koja se takmiči sa vlašću u naopakom razumijevanju nacionalnog interesa i bliže i dalje prošlosti.

Građanska je hrabrost Aide Ćorović što je gađala jajima pomenuti mural, ali je i pomalo licemjerno da je u svojim izjavama podržala dolazak na vlast u Crnoj Gori slične bulumente četničko- svetosavsko-populističko–demagoškog profila, pristajući na propagandnu bljuvotinu srpskih medija i crnogorskih lažljivih nevladinih organizacija, apstrahujući očiglednu činjenicu da je u Crnoj Gori dominantni sukob između građanskog društva, civilizacije i zapadnih vrijednost i sličnog rusofilskog primitivizma koji vlada Srbijom, a koji čini vlast u Crnoj Gori. Po principu ako je Srbija, prva, druga, treća, bilo koja, građanski protest na Cetinju petog septembra ružno i lažno proglasila crnogorskim ekstremizmom i učesnike ekstremistima, onda bi trebalo da građanska Crna Gora proglasi sukob oko murala ratnom zločincu kao sukob ekstremista? Zar ne?

Kako nije makar očigledno da većina nevladinog sektora u Crnoj Gori, koji je nekako volšebno postao mjera vrijednosti  i glavni informator spoljnog svijeta o unutrašnjim prilikama u Crnoj Gori, danas podržava simpatizere Ratka Mladića, Radovana Karadžića i drugih protuva i, čak, učestvuju u takvoj vlasti? Zar ne vide da je čelnik jedne takve nevladine organizacije na čelu Javnog servisa napravio od Javnog servisa višestruko goru informativnu kuću nego što je Bujoševićev RTS?

Crnogorski javni servis je postao potkast Crkve Srbije i ideološke matrice „srpskog sveta“? Kako je tako lako zaobići ideološki bekgraund aktuelnog premijera i njegovo drugovanje sa četničkim zločincem Kavajom i najgorim nacističko – četničkim šljamom po Crnoj Gori? Po kom to logičkom kriterijumu se od Dritana pravi izmišljeni građanski saborac u mijenjanju regiona i otklona od devedesetih, ako on ulazi u vlast sa poklonicima zločina i zločinaca iz devedesetih, sa nacistima i fašistima, ako učestvuje u klerikalizaciji Crne Gore, pravljenju od Crkve Srbije najmoćnijeg subjekta u državi, sa namjerom da joj omogući indoktrinaciju đece po školama svetosavskim ideološkim i nacionalističkim izlučevinama, uvođenjem vjerske nastave?

Ne želim da vjerujem da je svijet postao poligon političkih mediokriteta, ali, takođe, ne mogu da vjerujem da svjetski političari još uvjek vjeruju lažovima i prevarantima iz nevladinih organizacija i tobožnjih demokratskih partija vlasti? Zar je stvarno fer da se ponovo svjetski političari sastaju sa istim nevladinim organizacija i kad su bili kritičari i protivnici prošle vlasti i sada kad su dio nove vlasti? Zašto tako moćna država kao što je USA drži ambasadorku u Crnoj Gori koja je najzaslužnija sa meki prodor Rusije preko prosrpskih partija i Crkve Srbije u Crnu Goru? I zar je teško viđeti da je ta osoba skromnih kapaciteta upala u mrežu upravo onih koji su politički doveli Crnu Goru da joj rusofili vode „prozapadnu politiku“ i bezbjednosnu politku u okviru NATO?  Kako je moguće da im prodaju budalaštine, zajedno sa ambasadorkom, kako je, nakon godinu dana sadašnje vlasti, najveći problem Crne Gore korupcija prošle vlasti? I stupidnim tvrdnjama kako Milo još uvijek kontroliše mnoge grane izvršne i sudske vlasti? Da je to istina teško da bi izgubio vlast od pustokupljevine koju čini sadašnja vlast! Svi koji su objektivni posmatrači crnogorskih prilika znaju da veliki broj sudija potiče iz perioda kad su zapošljavani iz redova izbjeglica i onih koji će proganjati tadašnji LSCG i crnogorske patriote i koji danas presuđuju kotorskoj Radio Skali basnoslovne iznose za iznošenje vrijednosnih sudova.

Đe su sada nevladine organizacije, međunarodna zajednica da osudi proganjanje medija i finansijsko iscrpljivanje preko paradržavnog medija tužbama? I to medija koji prednjači i koji je prednjačio u uvredama, etiketiranju, koristeći najprljaviji vokabular u obračunu sa bivšom vlasti i sadašnjom opozicijom!? Ili su opet na djelu dvostruki aršini po kojima se neko može nazivati mafijašem, švercerom, lopovom, ubicom, plaćenikom, podguznom muvom, prdnjavom, … a neko ne može ni prdnjavom?  Zar je današnji Javni servis po mjeri međunarodne zajednice? Licemjerno! Kako to da je prethodno rukovodstvo uređivalo program pod uticajem bivše vlasti, a sada je Javni servis politički korektan kada se ljudima koji ne podržavaju sadašnju vlast gadi da ga gledaju? Ili su oni koji kojima je sadašnji Javni servis sluga sadašnje vlasti i Crkve Srbije manje vrijedni od podržavalaca vlasti Kavajinih drugova, pomjerača brda vjerom, fenomena sa rastućim antitijelima i crkvenim amanetom?

Nalećeh na komentar na fejsbuku jednog Šapčanina ispod teksta o epizodi Raonića i navijača kako ranije nije mogao od muke da gleda informativni program RTCG, a kako ga gleda redovno od kad je na čelu RTCG Boris Raonić. Bar je Raonić našao novu publiku u Srbiji!

Dirljive su poruke koje se upućuju Cetinju sa navećih državnih adresa nakon što su ga napunili suzavcem, opoganili helikopterskim desantom, zasuli mu građane šok bombama i gumenim mecima. Kao pokvarene ploče vrte jednu te istu demagošku priču i pokušavaju Cetinjanima da prodaju ravnu umjesto Crne Gore otrcanim, populističkim frazama i obećanjima kakve prodaju na državnom nivou. Na raspisanim lokalnim izborima na Cetinju će se opredjeljivati građani za sojstvo, jer se na Cetinju brani Crna Gora od nesojstva.

I molio bih predśednika Đukanovića da ne pokušava da mi bez ikakvih dokaza svrstava Uru i Demokrate u građanske stranke, samo zato što sami sebe tako lažno predstavljaju! Makar da mi navede jednu stvar za ovih godinu dana koju je sadašnja vlast učinila da ima veze sa građanskom i čojskom Crnom Gorom? Moguće je da vrijeme sa ovakvom vlašću radi za DPS, ali ne radi za Crnu Goru. Crnoj Gori je potrebna alternativa koja bi śutra sa drugim procrnogorskim strankama gradila neku bolju Crnu Goru i koja ne bi pravila iste greške. Crnoj Gori je potrebno ujedinjenje svih procrnogorskih subjekata, nevladinih organizacija, pokreta i pojedinaca u poseban politički blok, koji bi śutra bio korektiv bilo koje većine u kojoj nema mjesta sadašnjim partijama vlasti. Pa nešto da naučimo i od DF-a, koji je koristio sličan metod.

I da, da ne zaboravim, patriotizam se ne plaća, plaća se samo izdajstvo!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta