Rebalans propasti

Piše: Goran Popović

Nakon što je praktično uništen sistem javnih finansija (i pored nezakonitog dodatnog zaduženja države od skoro milijardu eura), pa pošto je zdravstveni sistem doveden na ivicu kolapsa, pa rastjerani svi ozbiljni investitori, a EPCG ućeran u minus od oko 100 miliona eura, parlament je usvojio rebalans budžeta i odluku o dodatnom zaduženju od 170 miliona eura. Taj rebalans je, kako reče aktuelni ministar finansija (u tehničkom mandatu) Aleksandar Damjanović rezultat svih promašaja bivše apostolske vlade, čemu je poseban doprinos dao dvojac Spajić-Milatović, odnosno njihova singapursko-briselska bajka pod naslovom „Evropa sad“.

Skupštinska rasprava o rebalansu odvijala se u atmosferi pokajanja, a poslanici iz tzv. oslobodilačke parlamentarne većine  nevješto su pokušavali da operu ruke od onoga što su, ne tako davno, zdušno zagovarali i jednodušno izglasali. Samo je profesor Branko Radulović otvoreno priznao kako nije bio za, ali je morao da glasa za sve Spajićeve i Milatovićeve gluposti da ga „građani ne bi gađali kršima na ulici“, pojasnivši da „ako sjediš sa pijanima u kafani, onda je bolje popiti s njima, nego dobiti flašu u glavu“. Tačno tako, profesore!

I, eto, dobili smo rebalans sveopšte propasti, sa još crnjim projekcijama za narednu godinu, i onu sljedeću… A Spajić i Milatović se spremaju za izbore, pošto tužilaštvo još ne preduzima ništa povodom „tajnih, ali organizovanih“ kriminalnih radnji koje su ova dvojica činila na planu razaranja ekonomskog sistema ove države. U interesu građana, naravno!

I dok smo se mi ovdje rebalansirali, premijer Abazović (u tehničkom mandatu) završio je svoju petnaestodnevnu ekskurziju po Americi, gdje je, zajedno sa deset druga koje je poveo sa sobom, vozio bicikl ulicama Njujorka. Usput je Dritan, relaksirano, kako je neko izračunao, potrošio za ovo turističko putovanje oko hiljadu minimalnih penzija! Pa što? Zato i radimo rebalans!

U procesu rebalansa je i parlamentarna većina od 30. avgusta 2020. godine. Mandić, Bečić i ostali kleronacionalistički prirepci, u panici da im definitivno propadne „oslobodilačka misija“ u destrukciji nezavisne, građanske i proevropske Crne Gore, ponovo su, istina nevoljno, prigrlili Dritana i njegovu kvarnu Uru, te ih opet broje u onaj „41“.  Oprostili su mu sva nevjerstva sa DPS-om, SDP-om i manjinskim partijama, ali ih je Dritan, da prostite, opet sve zajebao.

Mangupluk sa navodnom podrškom Ure Lekiću za mandatara, ali bez potpisa, jer, zaboga, „ništa nije dogovoreno, dok sve nije dogovoreno“, a zatim i perfidnog stavljanja potpisa, ali nakon što je istekao ustavni rok za predlaganje kandidata za novog premijera, Dritan je,  zapravo, vrlo lukavo sebi obezbijedio siguran opstanak na premijerskoj funkciji sve do nekih budućih izbora. To što je u tehničkom mandatu njemu ne smeta da opet pođe na poneku ekskurziju. Jer drugoga posla, liše da prima platu i mlatara rukama po ulicama i govornicama, i nema. Niti zna što drugo da radi, osim da se seljaka iz jedne u drugu parlamentarnu većinu i svoje laži prilagođava „novonastaloj situaciji“. A i da nekako uspije taj rebalans „parlamentarne većine“, opet je to samo siguran put u dalju propast ove države. U interesu građana, naravno!

Ta principijelna većina rebalansirala je i svoju inicijativu za smjenu predsjednice parlamenta Danijele Đurović. Podsjetimo, inicijativu za razrješenje Đurović podnijeli su sredinom avgusta poslanici Demokratskog fronta Demokrata, Demosa, Radničke partije, Prave i Ujedinjene Crne Gore. Sjednica na kojoj je trebalo da bude raspravljano o inicijativi ovoj inicijativi počela je 2. septembra I  imala je “pauzu” od 28 dana, a sinoć su za razrješenje predsjednice glasala 32 poslanika. To vam je ta rebalansirana većina od “41”, ili “32”, ili “3+1”…

Još jedan zanimljiv „rebalans“ desio se minule neđelje. Na suđenju Krstovićima za navodni „šverc 1.200 kg kokaina“, naime, utvrđeno je da prevod razgovora Marine Krstović i dobavljača banana Karlosa Falkeza, na osnovu kojeg je podignuta optužnica, bio pogrešan ?! Tužiteljka nije imala primjedbu na novi prevod, koji je kako odbrana ukazuje, totalno suprotan od onog na kojem se zasniva optužnica, a sutkinja Vesna Kovačević je navela da ona “više ne cijeni stari prevod, već se vodi novim”. Advokat optuženih Đukanović je to prokomentarisao ovako: “Tužilaštvo potrčalo za političkim poenom u očima Abazovića”. I, što ćemo sad, nakon ovog “rebalansiranog” prevoda? Ode u propast sav marketing “brata Dritana” o uspješnoj borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Sve se svelo na spaljivanje cigareta kojima je istekao rok upotrebe, a i među uhapšenim za špijanje Rusima opet su neki bliski Uri. Čudo jedno, neviđeno!