Rđa nikad ne spava

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

It's better to burn out ’cause rust never sleeps, pjeva Neil Young na albumu Rust never sleeps. Dok rđa jede sve što je u Crnoj Gori bilo zdravo, a čini još gorim ono što nije bilo, nema ni plamička na vidiku. Mnogo toga je napisano, ponešto i pročitano, ali i dalje visi u vazduhu, bez efekta. Riječi, ma kako snažno izrečene, nikoga ne obavezuju. Odgovori na njih su nemušti i obično nijesu upućeni pošiljocu, već pučini grdnoj. Dok god pučina samo vjeruje, laž i populizam će vladati. Da pučina manje vjeruje, imala bi ozbiljniju vlast. Što je više stalnog pozivanja na volju naroda i što narod „od nas“ traži, to je, po definiciji, manje demokratije, odgovornosti i više voluntarizma, populizma i demagogije. Ne znam da li je vicepremijer Crne Gore, kao dr politikologije, čitao Đovani Sartorija i njegove definicije populizma, da jeste znao bi da je pozivanje na volju naroda pouzdano mjerilo nedemokratskih režima. Zato Sartori navodi  „princip ograničene većine”, kao princip koji ne ugrožava prava onih koji ne pripadaju toj ograničenoj većini i koji jeste u skladu sa principima demokratije.

Iako sa tankom većinom koja podržava aktuelnu vladu, vlast se ponaša apsolutistički, ne vodeći računa o, kako neko reče, „manjoj polovini“ građana Crne Gore i njihovim nacionalnim i građanskim pravima. Vrlo je čudno koliko sigurnosti imaju, okruženi gomilom tjelohranitelja, u lojalnost institucija sile, obzirom na bahatost i radikalizam kojim ugrožavaju mnoge temeljne vrijednosti crnogorskog društva i ponižavaju dobar dio stanovnika Crne Gore. Iako se čini da su svjesni da bi nakon eventualnih izbora imali vrlo neizvjesnu budućnost zbog svega što čine Crnoj Gori, pa, vjerovatno, zato i bježe od izbora kao đavo od krsta.

Da se radi o nedemokratskoj vlasti govori i to što ona ne uvažava vrlo utemeljene argumente koji im se suprostavljaju. Kao sekta koja je zacrtala svoj plan, smislila svoju priču, infantilnu i prevarantsku, i guraju je, bez obzira na to što crnogorsko društvo uvode u konflikt do usijanja. Premijerej govori o vještačkim podjelama, koje je, po njemu, neko namjerno indukovao iz oportunih razloga i time još više produbljuje podjele u Crnoj Gori. U onome što on priča jedino logičko objašnjenje koje postoji je da on misli da su Crnogorci dio srpskog nacionalnog korpusa i da je odricanje od toga – pravljenje vještačke podjele. Problem je što taj čovjek kuburi sa opštim obrazovanjem, što su mu strane naučne misli i izučavanja iz sociologije koja se bavi tim pitanjima, pa i dalje promoviše besmislice o nekakvom dvojnom nacionalnom identitetu. Neko bi trebalo da ga vrati u srednju školu i objasni mu da su nacije konstrukti ljudskog uma i da imaju malo veze sa genetikom. Jer da imaju, malo bi bilo Srba u današnjoj Srbiji. Mnogo bi mu pametnije bilo, ako ima dobre namjere, da radi na tome da dva naroda, bez obzira što većina iz oba naroda pripadaju jednom te istom prostoru i vezani su za njega porijeklom, žive ravnopravno u Crnoj Gori, uvažavaju jedan drugog i ne pokušavaju da ponište jedan drugog, ili ostvare višak prava nauštrb drugog. Naravno i da spriječi uticaj spolja koji podstiče upravo one koji se izjašnjavaju kao Srbi da ostvare prevlast u Crnoj Gori, ugrožavajući pravo na postojanje drugih i praveći od Crne Gore dio „srpskog sveta“.

Prosto je nevjerovatno sa kojom drskošću predstavnici vlasti pričaju o stvarima koje ne poznaju, ili vrlo slabo poznaju. Vrlo često nemaju pravog sagovornika u novinarima koji im postavljaju pitanja pa mogu da izigravaju tobožnje autoritete pričajući svakakve besmislice. U skorašnjem intervju na RTCG Premijerej je izrekao mnogo toga što može da „popije“ samo oskudica u obrazovanju. Zadržaću se samo na stavovima oko crkvenog pitanja, koje je bilo jedna od tema tog intervjua. Premijerej ne mora biti pravnik, ne mora poznavati ni međunarodno pravo kad su u pitanju prava na vjeroispovjest, ali je dužan da obezbjedi relevantne informacije od profesionalaca za tu oblast, a tu sigurno ne spada smijenjeni ministar, Leposavić. Još manje onaj logorejični Momo Koprivica.

Primarni izvori prava na vjeroispovjest su član 18. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN, član 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Deklaracija o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju religije ili uvjerenja. Vjerska tolerancija uključuje poštovanje sljedbenika drugih vjera ili ateista, agnostika, skeptika, bez obzira na to da li smatramo njihovo (ne)vjerovanje istinitim ili ne. Od država se zahtijeva da spriječe diskriminaciju, negiranje, vrijeđanje i klevetanje tuđe vjere ili odsustvo vjere i da obezbjedi poštovanje osnovnog prava na raznolikost. Države imaju jasne obaveze po međunarodnom pravu da se suprotstave nasilju i diskriminaciji na osnovu uvjerenja.

Vjerovatno je teško objasniti Premijereju da njemu ne pripada da javno ispoljava svoja vjerska ubjeđena, posebno ne u zemlji sa višekonfesionalnim stanovništvom. Jedino ako sebe smatra samo premijerom vjernika SPC. Vjerujem da on misli kako mu je to najveći kvalitet koji ima i da smatra da sebi diže ugled što to stalno ističe govorom i ponašanjem, ali time samo pokazuje u kojoj mjeri je on nepodoban za funkciju koju obnaša. Premijer jedne demokratske, evropske države ne smije sebi da dozvoli da favorizuje bilo koju vjersku organizaciju jer time krši i Ustav Crne Gore i međunarodne povelje. Nije na vlastima da se bave međucrkvenim odnosima i njihovim međusobnim priznanjima i nepriznanjima. Za vlast Crne Gore svaka registrovana vjerska organizacija mora uživati jednaka prava i nijedna ne smije biti diskriminisana. Niti njeni vjernici! Hvalisanje, koje je takođe više nego upitno, kako poznaje crkvene kanone je nešto što ne pripada premijeru, jer on treba da se hvali kako poznaje zakone države u kojoj je premijer. Što je teško reći na osnovu dosadašnjeg iskustva.

CPC je uredno registrovana kao vjerska zajednica i svaki akt njene diskriminacije i diskriminacije njenih vjernika je krivično djelo. I po zakonima Crne Gore i međunarodnim poveljama. Premijer nema pravo da se bavi CPC izvan njenog zakonskog statusa i da nameće državi crkvene zakone kao relevantne za upravljanje državom i odnosom države prema pojedinm vjerskim zajednicama! Njega obavezuju zakoni Crne Gore, ne crkveni kanoni. Ili da pojasnim, iako Premijerej misli da je sadašnju SPC stvorio sam bog a ne Aleksandar Karađorđević 1920, sve vjerske organizacije su stvarali ovozemaljci, bilo da je to prije dva milenijuma, sto godina ili tri desetljeća. I one pred zakonom moraju imati isti status! U demokratskom svijetu postoje brojne vjerske organizacije i nijednu od tih država ne interesuje kakvi su njihovi međusobni odnosi i što koja misli o drugoj. Sud u Strazburu je u jednoj presudi iznio obavezujući stav za sve države nad kojima ima jurisdikciju: „Diskriminacija i netolerancija na vjerskoj osnovi, pod čime se podrazumjeva svako razlikovanje, isključenje, ograničenje, ili davanje prednosti na osnovu vjere ili uvjerenja, zabranjeni su …“ Feršten?

Što se tiče Premijerejevog poznavanja kanona, ne znam kojeg teologa je čitao, ali mu preporučujem Nikodima Milaša kao mnogo većeg autoriteta od Džomića, Joanikija, Metodija i sličnih, pa će možda saznati ono što su svi koji su studirali Beogradsku bogosloviju učili iz njenih udžbenika. A to je 17. pravilo četvrtog halkidonskog sabora i 38. pravilo šestog vaseljenskog sabora trulskog, koje poznati sociolog religije, pok. Mirko Đorđević, opisuje jednostavnim riječima: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva. Sasvim je, dakle, logično da i Srbi imaju svoju SPC. I imaju je. Sledi neugodno pitanje – zašto Crnogorci u svojoj nezavisnoj državi da nemaju svoju CPC?“ Mogu citirati i prvog patrijarha SPC Dimitrija iz Glasnika SPC iz vremena kad je bio mitropolit i kad se pozivao na ova dva pravila tražeći da se uvaži činjenica da je nastala nova država – KSHS. Ako to uopšte zanima Premijereja, mogu da mu lično pošaljem sve faksimile i linkove koji to potvrđuju.

Takođe ću podśetiti Premijereja da je Međunarodni kongres kanona, održan u Budimpešti od 2-7 septembra 2001, donio zaključak: „Granice patrijaršija su geografske i ništa više. One nijesu etnofiletske, kulturne, liturgijske ili bilo šta drugo slično, i bile su definisane ekumenskim saborima kroz svete kanone i crkvene propise u skladu sa hrišćanskom doktrinom protiv rasne diskriminacije, pravoslavnom eklisiologijom, kanonskim pravom i pastirskim zahtjevima.”

A sad malo o mom poluintelektualnom statusu kod Demokrata, ili Bečić – jugenda, kako je bolje ime za njih: radi se o skupnini nedoraslih zamlata koji se igraju sa sudbinom države, nedoraslim za bilo koju ozbiljniju rabotu. Ogledalo njihovog političarenja je podnošenje rezolucije o genocidu u Pivi i Velici. Rezolucijama se mogu konstatovati i osuditi počinjeni genocidi koji su potvrđeni relevantnim sudskim odlukama, a ne mogu skupštinske rezolucije proglašavati genocide, posebno ne za zločine koji su se desili prije Rezolucije UN broj 96 od 2.12.1946. godine, kada zločin genocida nije ni postojao! Ne može parlament preuzimati ulogu suda?! Posebno što bi se tako mogla napraviti sprdnja i inflacija deklaracija o genocidima, pa bi ih na prostorima Balkana moglo biti na hiljade. I to sve zbog jeftinog populizma i dodvoravanja prostoti!

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta