Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Raspeće Crne Gore zbog otpora velikosrpskim kohortama

U ovom izvještaju ističe se da su 12. januara 1920. godine, srpske militarne grupe namijenjenje, organizovane, opremljene i plaćene za borbu protiv crnogorskih gerilaca, komita ''krijući noćno napali nakuću Kap. Dragiše Bojovića gdje je bio došao na večeru sa svojim bratom Milom i rođakom Milutinom Bojovićem. Tom prilikom ubili su na mrtvo kap. Dragišu i Barjaktara Milutina Bojovića, a zarobili Mila Bojovića iza žestoke odbrane koju su davali neprijatelju iz opaljene kuće''

Za aktuelno.me

Piše: Mr. Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

Crna Gora je od 1918. godine, kada joj je nametnut velikosrpski jaram, bila poprište monstruoznih i morbidnih zločina, pokolja, mučenja i terora. Organi srbijanske (srpske) okupacione civilne, policijske (žandarmerijske) i vojne vlasti bile su okrutne prema narodu. Nije su se birala sredstva da se ognjem i mačem  osvoji i pokori Crna Gora.

Slijedi nekoliko primjera koji vele o počinjenim zločinima od strane srbijanskih (srpskih vlasti) i organa vlasti KSHS pod upravom Beograda, nad Crnom Gorom i crnogorskim narodom.

Tadašnji vodnik, potom oficir poručnik i kapetan crnogorske vojske, ustanik, zelenaš, komita i politički emigrant u Italiji i kasniji dugogodišnji politički zatvorenik u KSHS/Kraljevini Jugoslaviji Jokica Andrijević je u  izjavi, koju su potvrdili kao svjedoci Mijajlo Žunić i Luka Martinić, naveo samo neke od zločina koje su srpske vlasti i njeni janjičari počinila u Martinićima (u Bjelopavlićima). U toj izjavi vodnik Andrijević navodi: »Dne 25. juna 1919. godine udarila je srbijanska vojska« pod vođstvom kolovođa, pristalica i  »poslanika stranke Radovića«[1] i to »na selo Martiniće i došli su do kuće moje i mog brata Tomice te obije opljačkali, pa ih onda zapalili, njih i sve što je bilo u blizini kuće. Pri pljačkanju, gdje su našli žene, bili su ih i počinjali nad njima svakojaka zvjerstva. Kao i moju kuću, takođe su opljačkali i neke ostale Martinićske kuće, kao npr. kuću Novice Radovića, Milovana Radovića, Mika Radovića i cijele ostale martinićske kuće, koje ne htjedoše položiti zakletvu kralju Petru«[2] .

Crnogorski ustanici, patrioti, suverenisti koji su vodili žestoku gerilsku, komitsku borbu za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore: komandir Živko M. Nikčević, sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova i bivši oblasni upravitelj u Nikšiću i Baru, potom Milosav L. Nikčević, učitelj, Radojica Nikčević, kapetan i komitski četovođa, poručnik. Jovan Nikolić, potporučnik Đorđije Kustudić, potporučnik Marko Vujović, potporučnik Marko Popović i potporučnik Spasoje Drašković su 28. marta 1920. godine, iz Budoša, kod Nikšića podnijeli opširan izvještaj Predsjedniku Crnogorske Vlade u progonstvu (u Nejiu kod Pariza u Francuskoj) Jovanu Simonovom Plamencu o sukobima na nikšićkom području krajem 1919. godine i na početku 1920. godine, situaciji u tome kraju i nasilju, zločinima nad narodom počinjenom od strane srbijanskih trupa. U tom izvještaju navodi se da je 12. XI 1919. godine poginuo crnogorski patriota ustanik Nikola Nikolić. Isti izvještaj sadrži i to da je 19. XI 1919.g. »neprijatelj topom gađao u sela Vitasojeviće i Bogmilojeviće, ušao je u sela i zarobio Radula Boškovića sa još jednim drugom«.

Opisujući oružane konfrontacije između crnogorskih ustanika i srpskih (srbijanskih) trupa oni u izvještaju navode da je »neprijatelj zauzeo Carev Most, izveo topove na Panduricu i odatale otvorio paljbu na kuće Stubičke. Toga dana sastavile su se vojske iz Nikšića i Podgorice na Panduricu i po svom običaju odmah otpočele pljačku po kućama i životinje. Tom prilikom zapalili su i dvije kuće. U ovoj borbi poginuo je od strane naše jedan seljak Nikčević kod kuće kojega je neprijatelj ubio a koji nije učestvovao u borbi. Odmah su uhvatili 16 seljaka Nikčevića koje su tukli, poslije povezali u lance i poveli u Nikšić te ih stavili pod voltove od Pivare gdje i danas trunu. Zarobljenog Radula Boškovića sa drugom poveli su u Nikšić i kako smo izviješteni odmah su obojicu rastrgli na bajunete, a vjerovatno je, pošto do sada o njima dvojici ne zna niko ništa. Roditelji zarobljenika išli su kod vlasti te ih pitali gdje su im sinovi, a ovi su im odgovorili da neće nikad za njih znati gje su«.

U  pomenutom izvještaju crnogorskih ustanika podnešenom Jovanu S. Plamencu, navodi se da je crnogorski ustanik Milosav V. Nikčević, 19. XI 1919. godine u svojoj kući bio opkoljen i zarobljen od strane vojske, koja ga je uhvatila i u lancima vezanog povela, zajedno sa jednim seljakom, kod njihovog vojnog komandanta. Ovaj komandant je naredio da se bez ispitivanja i bez ikakvog sprovedenog postupka strijelja Milosav V. Nikčević  »kojega je vojska plotunom iz pušaka onako vezana ubila nasred kolske linije i onako mrtva držala ga na putu da ga narod gleda. Tom istom prilikom mušketali su i Gavrila Mujova«.

Isti izvor akcentuje da su okupacione oružane formacije 20. XII 1919.g. u Cucama kod sela Bata ubili dva crnogorska ustanika Ivana Roganovića i Krsta Dragova Popovića. U ovom izvještaju ističe se da su 12. januara 1920. godine, srpske militarne grupe namijenjenje, organizovane, opremljene i plaćene za borbu protiv crnogorskih gerilaca, komita »krijući noćno napali nakuću Kap. Dragiše Bojovića gdje je bio došao na večeru sa svojim bratom Milom i rođakom Milutinom Bojovićem. Tom prilikom ubili su na mrtvo kap. Dragišu i Barjaktara Milutina Bojovića, a zarobili Mila Bojovića iza žestoke odbrane koju su davali neprijatelju iz opaljene kuće«.

Podnosioci tog izvještaja pišu da su okupacione vlasti  preduzeli brojne opresivne i terorističke mjere, radnje i akte protiv crnogorskog naroda »mučeći ga na najgroznije načine, pale mu kuće, pljačkaju ga, zatvaraju i tuku batinama nejač, starce, žene i djecu, stavljaju ih pod voltove gdje umiru od same gladi, jer ni jednoj familiji ne davaju za hranu ništa, ko im što za sevap ne doturi«. U tom izvještaju stoji i to da okupacione vlasti »Kad zapale kuće, iz istih najprije uzmu za sebe što je od vrijednosti, a ostalo ne daju ništa iznijeti nego sve sagori u kući. Onda otpočnu paliti košare žita i stočnu hranu, sijeno, slamu, ovršinu itd. Zatim povedu sa sobom svu familiju golu, bosu, koju nemilosredno zvjerski zlostavljaju, tuku i među sobom vuku do tamnica i bacaju pod voltove. I očevidci bili smo kada je šest kuća Nikčevića zapalili i familije sa sobom poveli u Nikšić 26. decembra prošle godine u Nikšiću, gdje se i sada nalazi pod voltove«.

Navedeni crnogorski ustanici, patrioti i suverenisti referišu crnogorskoj Vladi u emigraciji i to kako su okupacione srpske vlasti »u jednoj kući smjestili po pet familija«, kako seljacima ne daju »ni u varoš, ni u mlin, kao ni čobanu kod životinje što uz njih straža ne ide«;, kako im »ne dadu da obrađuju ni svoje imanje, a vrijeme je došlo da rade«  itd.

U tome izvještaju apostrofira se da su je od strane srpskih oružanih formacija 15. februara 1920. godine ubijen poručnik Krsto Kašćelan, iz Njeguša, a jedan ustanik ranjen, te da se crnogorski ustanik Marko Zvicer- »nije htio predati nego je izvršio samoubistvo«. U istome izvještaju navode se činjenice koje ukazuju na to da su vlasti, planski i sistematski, preduzeli sve mjere i radnje da se crnogorski narod totalno osiromaši i u finansijsko-ekonomskom i socijalnom smislu upropasti.

U rečenome dokumentu tvrdi se i ovo: »Možemo sa pravom reći da je jadni i žalosni crnogorski narod zaboravljen od svakoga a naročito od naših saveznika što već dozvoljavaju tirjanskoj i zvjerskoj vladavini Srbijanskoj i da i dalje tirjaniše po Crnoj Gori kada im je već poznato što Srbijanci čine od crnogorskog naroda i da ga potpuno upropastiše«[3].

U knjizi »Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića – dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori«, Rim,1921, precizira se da su srpske vlasti »…1919. godine uhvatile ustanika Radula Boškovića i odveli ga na Bogetiće. Tamo su ga privezali na teretna kola i u bijesnom trku vukli ga sve do Nikšića (3 sata puta). Stigavši u varoš, jadnika su privezali za drvo i zabavljali se bodući ga s vremena na vrijeme bajonetima tako da bi njegove muke produžili. On je umro isto veče«[4].

Jedan od glavnih crnogorskih ustaničkih vođa, komandir Petar Milov Lekić iz Seoca (Crmnica), u izvještaju o stanju u Crnoj Gori, kojeg je iz  San Đovani  di  Medua, 10. februara 1920. g. uputio crnogorskom ministru u emigraciji Milu M. Vujoviću, navodi da su srpske okupacione vlasti »u Bjelice zapalili 28 kuća; u Komane zapaljene su 4 kuće, u Zagarač 5 kuća, u Cuce kuća komandira Krsta Popovića i još mnogih drugih; u Velestovo 4 kuće, Marka Turčinovića i još mnoge druge, u okolini Čeva i drugih mjesta kroz Katunsku nahiju«, te da  vojnim snagama, koje vrše terorisanje, ugnjetavanje i zločine protiv naroda upravlja srpski pukovnik Stojan Popović, kako piše Petar Lekić,- »Srbijanac koji je-kako kažu tirjanin i dugogodišnji srbijanski vođa kroz Staru Srbiju i Makedoniju«[5].

 

[1] Riječ je o Andriji J. Radoviću-jednim od vodećih protivnika samostalne Crne Gore, bivšim predsjednikom crnogorske Vlade i ministrom, koji je izdao vlastitu državu Crnu Goru i kralja Nikolu za račun interesa Srbije i bio potom »vodeći ujedinitelj« 1918/19 i kasnije poslanik Demokratske stranke Ljube Davidovića u parlamentu KSHS

[2] Citirani dokument se nalazi u Državnom arhivu Cetinje, Fond izbjegličke Vlade Crne Gore, Ministarstvo spoljnih poslova 1920-1922, fascikla 107 i objavio ga je prof. dr Šerbo Rastoder, »Skrivana strana istorije…(1919-1929), drugo izdanje, Cetinje-Podgorica, 2005,  Tom III, str. 1512.

[3] Citirano prema: Dr Šerbo Rastoder, “Skrivana strana istorije- crnogorska buna i odmetnički pokret 1918-1929”, Dokumenti, Bar, prvo izdanje, 1997, Tom III, Dok. br. 1163, str., od 1430 do 1443.

[4] “Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića- Dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori”, Rim, 1921, str. 30.

[5] Navedeno prema: Dr Šerbo Rastoder, c. d. Tom III, str. 1355.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

8 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Stole
02.12.2021-07:28 07:28

Druže ti si prsao kao lajsna…

ZNAM
02.12.2021-10:56 10:56
Reply to  Stole

ISTINA BOLI ?

Ruzmarin
02.12.2021-18:40 18:40
Reply to  ZNAM

Takve “istine” se nisu učile u Titovoj SFRJ niti je bilo crnogorskog i bošnjačkog jezika. Da niste 1918. ušli u SHS crkli bi od gladi jer ste bili soromašni. Rusija vas je naoružavala i punila buđžet.

Gagi ca
02.12.2021-08:25 08:25

1918 je demokracija potem nastala SHS. Namjesto da budu lojalni I srečni da živimo ujedinheni i zadovoljni sto je na presto kralj naše krvi ovi ščeli da ruše. kraljevini. Koja vlas bi to dopustila. Nijedna.

ZNAM
02.12.2021-10:58 10:58
Reply to  Gagi ca

MISLIS ACO PALIKUCA?

Predlog
02.12.2021-10:32 10:32

za doktorat za Mr Novaka Adzica: Sudbina crnogoraca u NDH sa posebnim osvrtom na Jasenovac.

ZNAM
02.12.2021-11:00 11:00

POD HITNO SNIMITI DOKUMENTARAC O OVOME SRBIJANSKOM NASILJU , BAZIRAN NA CINJENICAMA.

Ruzmarin
02.12.2021-18:42 18:42
Reply to  ZNAM

Nećete uskoro imati para za struju i leba da jedete, a ne da snimate dokumentarce. Skup je to sport za vas …