PUCANJ U LJUBA!

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Kako me malo zanimaju partijski rejtinzi, postizborni hvalospjevi i partijska zadovoljstva uspjehom,  razultat potonjih nikšićkih izbora je ona slika kada neki balavander pištoljem improvizovanim od svojih prstiju puca u mog pretka, Ljuba Čupića, na nikšićkom trgu. Činjenica da će neki lik koji se slika sa četničkom šubarom, kokardom i kapom a la Ratko Mladić postati gradonačelnik grada u kojem sam završio gimnaziju je poraz ne samo Nikšića, već čitave Crne Gore. Nikšić je vazda bio sukobljen između ruralnog i urbanog, još u vremenima moje mladosti. I dok sam bio njegov stanovnik trudio sam se da budem dio tog nekog ljepšeg Nikšića, urbanijeg, modernijeg. Valjda smo mi, Mile, Saša, Bobo, Boris, Nedžad,  Kaja, Makso, Ljubo, Janjo, Beli… ja i mnogi drugi iz epicentra Nikšića ostavili taj trag zbog kojeg je Nikšić i danas prepoznat kao grad R'N'R, alternative, pjesnika, slikara… Nažalost, grad koji je izrodio pjesnika koji je ispjevao antologijsku „Od druga do druga“ nema ovih dana čime da se podiči. Nikšić je u neđelju proglasio sebe selendrom duha i antitezom i apostazom modernog, urbanog, evropskog. Pobjedili su oni drugi.

Grad koji je između svjetski poznate naučnice, osobe besprekorne i bogate biografije, izabrao lokalne vagabunde, čiji su dometi i mjerila obima dometa gostiju „Dogodine u Prizrenu“ i čija je estetika cerade po fasadama nikšićkih zgrada, između evropskog duha i svetosavske tmine izabrao ovo drugo, ne zaslužuje ništa drugo nego ono što mu sljeduje.  Mnogi će se baviti analizama, brojevima, ima li u Nikšiću manjina i jesu li to bili „pravoslavni izbori“, upoređenjima sa ionako ružnim prošlim izborima na nivou države, kojima je glavni pečat dala inostrana jeretička „vjerska“ organizacija, razlozima kako je grad u kojem su nekad dominirali građani sa katunskim pedigreom i odanošću svom porijeklu postao manjinski i zatomljen doseljenicima i sa desetinama drugih zašto i kako.

Da ne bude zabune, pošto se obično u tom smislu uvijek izvrću riječi, sumnjam da ima mnogo Crnogoraca koji imaju problem da dva etniteta istog entitetskog porijekla, istorijski nastala tokom prošlog stoljeća i nešto više, egzistiraju jedan pored drugog, ne ugrožavajući se međusobno. Problem je u tome što jedan od ta dva identiteta, srpski, ima imperijalne tendencije, potpomugnute spolja, sa namjerom da poništi identitet koji je ontološki skopčan sa državom čije ime nosi. I nijesu u Nikšiću bili izbori na kojima se biraju partije i partijski programi, već su to bili izbori između crnogorskog Nikšića i srpskog sveta. To bi morao da zna i DPS, kada pripisuje sebi sve glasove, jer je teško izbjeći činjenicu da je dobar dio glasova bio odbrana od ideologije koja je nameračila da poništi Crnu Goru u Nikšiću. I to je glavni problem nikšićkih izbora. Polarizovanost koja ne dozvoljava da, poput svih drugih zemalja, formalni pobjednik izbora pregovara sa potencijalnim partnerima o koaliciji na bazi zajedničkih ciljeva, već se partije udružuju po etničkoj osnovi i po tome hoće li Nikšić biti „srpski“ ili ne. Uostalom, to se i ne skriva od strane buduće vlasti.

Posljedica će biti čišćenje opštinske administracije od svih onih koji se ne uklapaju u „srpski“ Nikšić i koji imaju crnogorskog putera na glavi. Radikalnije nego na državnom nivou, jer je i vlast izvornija nego na državnom nivou u smislu da je predstavljaju predstavnici partija koje čine koalicionog pobjednika. Opštinska kasa će postati gluva za bilo kakve potrebe crnogorske zajednice, neće se, kao za vrijeme DPS-ovske vladavine, kada su finansirani velikosrpski iventi na kojima su gostovali najveći difamatori crnogorske nacije i države, finansirati kulturni i drugi događaji koji nemaju serBski predznak. Dakle, imaćemo multiplikovanu Vesnu Bratić raspoređenu i po dubini i po širini, koja će se svojski truditi da ugasi svaku crnogorsku instituciju. Kao što se, umjesto da se blijeda i neprepoznatljiva katedra za crnogorski jezik na Filozofskom fakultetu u Nikšiću ugasi i FCJ sa grandioznim rezultatima u montenegristici i izdavaštvu na crnogorskom jeziku podrži i materijalno i moralno, prijeti obrnutim slijedom događaja.

Nikad ne podcjenjujte javno mnjenje, uključujući i ono na društvenim mrežama. Ne vjerujte lažljivim političarima, vjerujte uvijek onome što pišu njihove pristalice po internetu i drugdje. Tako ćete najbolje znati što su čije namjere i što je politički, nacionalni i mentalni habitus, i onih koji su izabrani, i onih koji ih biraju. Posebno što su pobjednici nikšićkih izbora prepoznati kao populisti koji se udvaraju rulji i patosu, zavodeći ih gomilom lažljivih i prevarantskih tirada. Grotesktno je kad jedan analitičar u studiju RTCG pripisuje uspjeh Demokrata „ugledu koji uživa Momo Koprivica u Nikšiću“? Još ne sretoh takvog Nikšićanina koji se ugleda na dotičnog. Ili se družim sa pogrešnima. A i držim da je, ipak, presudna bila podrška Joanikija Mićovića i filijale Beogradske patrijaršije na čijem je čelu.

Iako bez ikakve naklonosti prema vremenima socijalizma, moram priznati da je u to vrijeme svaki funkcioner morao proći godine i godine dokazivanja svojih sposobnosti, makar se u njih ubrajale i poslušničke. Zato se radilo o iskusnim političarima koji razumiju politiku. Danas je moguće da svaka propalica osnuje partiju, koalira i postane dio političke većine. Ljudi koji nemaju ni radnog iskustva, ni obrazovnih sposobnosti da vode trafiku, postaju premijeri, ministri, gradonačelnici. Isto takva poluobrazovana populacija, koja ne zna prostoproširenu rečenicu da napiše bez pet – šest grešaka, bira takve ljude i pretpostavlja ih nuklearnoj fizičarki svjetskog glasa. Takozvani „slobodni, neucjenjeni ljudi“, koji imaju težinu toalet papira (figurativno, stvarno su kilaže vepra) i koje je naopako vrijeme izbacilo da nam pokažu koliko smo nisko pali, i mi, i obrazovanje kad se tako dijele ocijene i magistrature, bolje su im razumljivi svojom gomilom besmislica.

Porazna je činjenica uporedba popisa iz 2011-te, na kojima se nepunih 63% izjasnilo kao Crnogorci, i većinskog izbora da Nikšić postane svetosavsko i ravnogorsko utočište.  To samo govori da je u jednom djelu onih koji se izjašnjavaju kao pripadnici crnogorske nacije identitet poput kokota na krovovima kuća. Takav im je i karakter. Jadna je ta iluzija, ako su naśeli na nju, da im Bečić, Koprivica i njihov pokrovitelj zbog kojeg su dobili glasova koliko su dobili, Joanikije, kada ima prodaju cigle sa natpisom „Mir je naša nacija“, „Pobjede, a ne podjele“… jer se radi samo o kripto verziji DF-a sa uglađenijim crvenim kravatama. Glasali su da ih nema, ako im je i bilo uopšte stalo do nacionalne pripadnosti, obraza, duga prema precima, ili im je neko prodao seljačku priču da se može nacionalno biti i dvije, i tri, i pet nacija u jednom biću. Ne biva to. To samo može u svijetu koji ne čita ništa drugo do Informer, Kurir, Alo, Srpski telegraf ili podgoričke Vijesti.

I da, da ne zaboravim, čestitam Uri što će na sljedećim izborima biti dio koalicije oko DF-a. Ako misle uopšte da opstanu kao parlamentarna stranka!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta