Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Prepunjena mješina zločina i grijeha srpskog režima nad Crnom Gorom i Crnogorcima (1919-1924)

U Božićnom ustanku je učestvovalo preko 4.000 Crnogoraca, a vlasti su zapalile od 1919. do 1929. preko 5.000 kuća boraca za pravo, čast i slobodu Crne Gore. U zatvorima je, u tome periodu, sukcesivno, utamničeno oko 3.000 Crnogoraca, dok je ubijeno oko 2.000 ustanika, članova ustaničkih porodica i njihovih krvnih i drugih srodnika, te njihovih podržavalaca, pomagača i uopšte seljaka i građana, u znak odmazdi režima zbog ustaničke, komitske akcije crnogorskih rodoljuba

Za aktuelno.me

Piše: Novak Adžić

Na području nezavisne i međunarodno priznate države Kraljevine Crne Gore, poslije njenog nelegalnog i nelegitimnog ulasku u KSHS krajem 1918. godine, uspostavljen je sistem nasilne organizacije nove vlasti Srbije, potom KSHS. Tada nastaju, sa novim političkim stanjem i okolnostima u zemlji, snažne antagonističke pojave i odnosi u društvu, izazvani prilikama stvorenim donošenjem odluka tzv. Podgoričke skupštine 1918. godine i reakcijom na njih, izbijanjem Božićnog ustanka januara 1919. godine, što je produkovalo dugogodišnje ustaničke akcije i komitski pokret koji je trajao uglavnom do 1929. godine.

Crna Gora postala je zemlja zgarišta, krvi i pepela, pretvorena u takvu nakon njene aneksije Srbiji pod žezlom srpskog regenta (i od 1921) kralja države SHS Aleksandra Karađorđevića. On je, kako je tvrdio istinoljubivo i činjenički crnogorski patriota i suverenista, nacionalno emancipovani, autohtoni Crnogorac i intelektualac Nikola Petanović-Naiad konačno uspio da vidi anektiranu Crnu Goru i 6000 crnogorskih domova uništenih i spaljenih do pepela-gdje su kao rezultata svega najbolji ljudi Crne Gore koji su preživjeli ili izbjegli neizrecivu brutalnost njegove bande sada u egzilu i čekaju momenat da zadaju smrtonosni udarac uništiteljima njihovog voljenog ognjišta [1].

Crnogorski oficir, ustanik, patriota i komita Đorđije Vukov Kustudić

Najprije je prostor Kraljevine Crne Gore[2], na osnovu naredbi Vrhovne Komande iz Beograda od 30. XII 1918. godine i od 8. januara 1919. godine, stavljen pod vojnu upravu Štaba Komande Zetske divizijske oblasti sa sjedištem na Cetinju, koja je bila u sastavu II Armijske oblasti sa sjedištem u Sarajevu. Nakon što je Dragutin Milutinović (Srbijanac) povučen s tog položaja, odlukom Vlade i Vrhovne Komande, na čelo Komande Zetske divizijske oblasti postavljen je general Miloš Mihailović (Srbijanac), a poslije njega general Aleksandar Stojišić, (Srbijanac),  koji su nekoliko godina upravljali prostorom bivše Kraljevine Crne Gore kao vojni guverneri. Nakon raspuštanja tzv. Podgoričke skupštine i njenog „Izvršnog narodnog odbora“, stvarnu vlast u Crnoj Gori od aprila 1919. godine, preuzeo je povjerenik Vlade KSHS za Crnu Goru u rangu ministra sa vanrednim ovlašćenjima, bivši srpski (srbijanski) ministar crnogorskog porijekla, radikal- Ivan-Lola Pavićević, koji je vršio tu dužnost do avgusta 1920. godine, kada je podnio ostavku. U to vrijeme su došle do izražaja konstantne represivne mjere režima u „pacifikaciji“ Crne Gore.

Naslovnica knjige “NEKOLIKO STRANICA IZ KRVAVOG ALBUMA KARAĐORĐEVIĆA”, izdanje na italijanskom jeziku, Rim, 1920.

U Božićnom ustanku je učestvovalo preko 4.000 Crnogoraca, a vlasti su zapalile od 1919. do 1929. preko 5.000 kuća boraca za pravo, čast i slobodu Crne Gore. U zatvorima je, u tome periodu, sukcesivno, utamničeno oko 3.000 Crnogoraca, dok je ubijeno oko 2.000 ustanika, članova ustaničkih porodica i njihovih krvnih i drugih srodnika, te njihovih podržavalaca, pomagača i uopšte seljaka i građana, u znak odmazdi režima zbog ustaničke, komitske akcije crnogorskih rodoljuba. Emigriralo je od kraja 1918. godine preko 3.000 Crnogoraca, koji su se protivili nasilnoj aneksiji Crne Gore, od kojih se jedan dio kasnije vratio u zemlju, dok je znatan dio ostao u emigraciji.

O stradanju Crne Gore i Crnogoraca, pod vojno-žandarmskim i bjelaškim terorom, organizovanim, planiranim i sprovođenim pod egidom beogradskog režima KSHS i njemu podvlasnih struktura, pisao je konstantno i emigrantski suverenistički list “Crnogorski glasnik” iz Detroita (SAD). Činio je to navedeni list i tokom maja 1924. godine. Naime, “Crnogorski glasnik” je crnogorske ustanike i komite, zelenaše, koji su se borili Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, doživljavalao i eksponirao kao iskonske i osvjedočene borce i patriote i podržavao njihovu političku i oružanu borbu. O tome svjedoči i tekst, koji nosi naslov NASILJE-UCJENJIVANJE CRNOGORACA”.

Crnogorski patriota Nikola Petanović – Naiad, urednik ”Crnogorskog ogledala”

Taj tekst glasi:

“Pregledajući jedan žalosni list, koji izlazi u Crnoj Gori, vidimo, između ostalog, i reklamu, kojom se obećaje dar onome, ko ubije ili pomože ubiti borce, crnogorske ustaše[3]. Tako je ucijenjen Đorđije Kustudić i Drago Prelević sa po sto hiljada dinara; a Jagoš Mušikić, Ivo Nikčević, Stanko Ivanović, Vaso Stanojević, Stevo Poček, Vido Pavićević, Đuro Krivokapić, Pero K. Pejović, Miko Vlahović i Veljo T. Vujičić sa po pedeset hiljada dinara.

(Greška je u pitanju: treba da piše Veljo Vujisić, a ne Veljo Vujičić, jer je to materijalno tačno-nap. N.A.).

Razumije se, da će iste ucjene odnijeti srbijanska žandarmerija, kao i prve, samo ako uspije poubijati ove nesretne borce i mučenike, kao što su poubijali one prve. Vrhunac ljudske nepravde, vrhunac divljaštva leži baš u ovim strahotnim ucjenama. Beogradska vlada ucjenjuje najodabranije sinove Crne Gore, kao što trgovac ucjenjuje vuka ili međeda, te ko mu donese kožu od njih, zna da će primiti onoliko koliko se koža prodaje. I tako beogradski gospodari, bez ustezanja, bez stida pred kulturnim svijetom, ucjenjuju i dalje one koji se protive nasilnoj okupaciji svoje Domovine.

Crnogorski rodoljub, ustanik i komita Stevo Perišin Poček (Izvor: knjiga “Spomenica Božićnog ustanka”, Cetinje, 2020).

Ovoj okupaciji se protivi i cio crnogorski narod; oni to znadu, ali između tog naroda biraju prvo one, koji su najkuražniji, one, čija je borba direktna i s puškom u ruci. Jedan drugi dio putnika na raseljavanje po tuđim krajevima, primoravajući ih dažbinama, kulucima i svakojakim nasiljima, da što prije napuštaju mučenička im ognjišta.

Jedan maleni dio naroda im je prodao sebe same, pa im služi, da za mizernu platu viče i dere se, kako je ujedinjenje donijelo sreću i zadovoljstvo. Oni jadnici i sami znadu, da to ujedinjenje i nije ujedinjenje, već obična pljačka i nasilje-ali ko se proda, on niti može niti smije drugačije, već da viče šta mu gospodar naređuje.

Beogradu je potrebno ucijeniti, ne pojedine već cijelu Crnu Goru, jer ona je sva jednaka. Zar onako jasne riječi crnogorskog ministra Mihaila Ivanovića, nijesu dovoljne da im kažu, što misli crnogorski narod? Zar borba od pet godina dana nije im oči otvorila? Zar protesti koje podižu parlamenti kulturnih naroda Evrope, protivu srbijanskih zvjerstava u Crnoj Gori, nijesu jasan dokaz, da svijet ne priznaje aneksiju Crne Gore tim zvjerovima.

I baš iza prvog novog i gromovitog protesta Velike Britanije, Beograd se usuđuje da javno publikuje nove ucjene na one ljude i borce, čijim se mukama požrtvovanju ili izdržljivosti divi cio kulturni svijet. Znadu li ti beogradski zvjerovi, što znači ucjenjivati žive ljude, heroje mučenike i branioce sirotinje od njihovog nasilja? Znadu li u Beogradu, da su poslanici u engleskom Parlamentu pitali Vladu, da li joj je poznato: “da srbijanska vlada goni Crnogorce po planinama kao stado i konje i ovce?” I znadu li u Beograd, da je Ministar Spoljnih Poslova Velike Britanije odgovorio da je to sve poznato Vladi Velike Britanije!? I misle li ti terazijski bedaci, da će to tako ostati? Ne, ne, to tako ne može, jer riječ podignuta u Londonu, riječ je Jerihonske trublje, koja grešnike poziva na Strašni sud za njih. To je glas, koji nagovještava skori vaskrs pravednika i mučenika, ali tako isto i propast mučitelja i tirjana.

Spomenica Božićnog ustanka

Skinite mrski teret nebratskog ropstva s crnogorskog naroda, pa će nestati hajduka i ustaša. No, vi mjesto toga-mijenjate divljačke ucjene na dragocjene živote tih ljudi, te naše najodabranije braće. Znate li šta to znači? Mi znamo, kako vi možete razumjeti, za to imade samo jedan način, a taj bio bi: kada bi mi Crnogorci kazali: “ko ubije Nikolu Pašića, dobit će pedeset hiljada dolara, a po trideset hilada za svakog od njegovih ministara; razumije se bar sto hiljada onaj, ko dođe do glave kralju Aleksandru, i to makar na isti način kao što su oni srušili kralja Nikolu”. Samo ovakvim direktnim primjerima oni bi bili u stanju razumjeti zločin koji čine ucjenjujući Crnogorce.

Dokle ide cinizam i laži ovih nitkova, najbolje nam može poslužiti govor narodnog poslanika, nekakvog R. Jojića[4], koji pobijaju govor g. Ministra Ivanovića, prvo kaže, da u decembru 1918, u Crnoj Gori nije bilo ni jednog srbijanskog oficira ni vojnika; iza toga odmah dodaje, da je bio samo komandant srbijanskih trupa i njegov pomoćnik. Mi do sad nijesmo čujali, da može postojati samo komandant trupa i osvajati zemlje bez vojske (!?). Doduše, taj g. Jojić nam je dao pravo na istom mjestu, jer veli: “… i došlo je do borbe … na pobunu diglo se Cetinje, Podgorica, Nikšić, Danilovgrad i Rijeka, i tražili su da ta vojska, koja je oslobodila našu zemlju“.

Potom slijedi napomena redakcije “Crnogorskog glasnika”, u kojoj se navodi da Jojić govori grubu neistinu kada je saopštio „da je iko oslobodio Crnu Goru do sam rezultat Svjetskog rata i one borbe Crnogoraca od pola 1914. i do kraja 1915., srpska vojska, da se povuče, jer Srbijanci, kako su kazali-nemaju nikakvog posla kod nas, neka idu iz zemlje”.

U nastavku citiranog teksta se kaže:

Razumije se, to se nije moglo primiti, i došlo je do borbe, koju moramo svi žaliti, zbog toga, što je to bila bratoubilačka borba-ali ishod te borbe bio je na našoj strani”.

I ovaj prodani mališan je mislio da sa ovakvim razlozima pobija gromoglasni govor g. Mihaila Ivanovića, kojeg danas imadu svi kulturni narodi i njihovi parlamenti, kao jedan novi i nepobitni dokaz teškog međunarodnog zločina nad Crnom Gorom.

Mi vjerujemo, iako nije preko novina publikovano, da je ucijenjen i život ministra Ivanovića ali toliko znadite, gospodo u Beogradu, da ćete ga skupo platiti – nadamo se da se razumijemo.

Pet godina dana ucjenjujete i plaćate ubistva Crnogoraca crnogorskim novcem; pet i po godina bajonetima i noževima pišete po čelu i grudima crnogorskim sinova riječ: “muči!”, “dosta je!”“Prepuni ste mješinu grijeha, Puče kolan svečevoj kobili, Obrnuće kola niza stranu”[5].

 

[1] Nikola Petanović, „Crnogorsko ogledalo“, (priredio Gordan Stojović), Matica crnogorska, Cetinje-Podgorica, 2006, str. 76.

[2] Državni prostor Crne Gore oktobra 1918. godine okupirale su srpske trupe-Skadarske, preimenovane u Jadranske-pod komandom pukovnika, docnijeg generala Dragutina Milutinovića. Značajan dio crnogorske teritorije okupirale su i savezničke trupe, koje su se nešto docnije povukle, da bi u zemlji ostale okupacione srpske trupe pod firmom KSHS.

[3] Crnogorske ustanike, slobodare, rodoljube, martire i žrtvenike za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore.

[4] Rista Jojića, iz Andrijevačkog okruga, „poslanika“ i člana Izvršnog narodnog odbora Podgoričke skupštine 1918. a kasnije, poslanika srpske Demokratske stranke Ljubomira-Ljube Davidovića u Skupštini KSHS. Misli se na istaknutog (veliko)srpskog unitaristu i centralistu i negatora Crne Gore i autohtonosti crnogorskog naroda, te od drugog svjetskog rata na jugoslovenskom tlu, komesara, njemačkim nacistima i okupatorima, marionetske Komesarske uprave Milana Aćimovića u Srbiji 1941. godine, potom nedićevca, tokom drugog svjetskog rata, koji je osuđen na smrt presudom Vojnog suda Prvog proleterskog korpusa NOVOJ-a 18. novembra 1944. godine u Beogradu. Po presudi tog suda Jojić je potom strijeljan.

[5] “Crnogorski glasnik”, Detroit, Mičigen, U.S.A., broj 55, od 1. maja 1924. str. 2.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Gagi
06.10.2022-14:12 14:12

Mr.Adžić nije još doktorira.Sramota jer svaki njegov tekst zaslužuje doktorat na FCJK na Cetinju.

Ha20
06.10.2022-16:05 16:05
Reply to  Gagi

Jel to opet onaj smrad BURO iz Rovaca bez struje siri svoje fekalije iza falcifikovanih profila ?? BURO skini samar pa trk iza stale na livadu pa se dobro izvaljaj. Nja mali nja………………

Oraosko polje
06.10.2022-21:13 21:13
Reply to  Ha20

Svaka Vam čast što tako dosljedno i objektivno derete tu džukelu.

Ha20
06.10.2022-22:40 22:40
Reply to  Oraosko polje

Hvala vam dobri covjece. Neko mora da da do znanja ovim smradovima dje im je mjesto.. Zelim van svako dobro.

Ha20
07.10.2022-00:12 00:12
Reply to  Ha20

BURO ne prihvatam dislajk ufucani Prdoguzu, zelim tvoj usmrdjeni komentar ljigavi smradu.

Ha20
06.10.2022-18:48 18:48

Postovana redakcijo portala Aktuelno. Kod vas se postuje sloboda govora i za to vam svaka cast. Ali bih vas rado zamolio da nam objasnite zasto dozvoljavate da se dva specificna profila koja imaju mnogo falcifikovanih profila pa su kao u ovom slucaju ukrali tudji profil “Gagi ” i direktno se sprdaju sa citaocima vaseg portala. Mislim da je u redu da se njihovi komentari objavljuju ali sa kodeksom jednog profila . Vi u redakciji imate imeil adrese svih nas i tu zloupotrebu i nepotrebni cirkus mozete ako hocete iskorijenit Hvala na paznji

Anonymous
11.10.2022-03:30 03:30

Adzicu ,mozes li jednom napisat odakle bi taj Mihailo Ivanovic,ako neznas potrudi se ,saznaces lako,cemu to ,sto mislis-da nije iz Kuca sa Meduna