Pravno-istorijski izvori o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi

Za aktuelno.me

Piše: mr. Novak ADŽIĆ, pravnik i istoričar

Čuveni pravnik i naučnik svjetskog glasa, profesor univerziteta, dr Baltazar (Valtazar) Bogišić, jedan od najglasovitinih pripadnika istorijsko-pravne škole u istoriji pravne nauke (Savinji, Puhta itd…), pisac i kodifikator “Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru” (1888) i prvi crnogorski ministar pravde, sproveo je 1873. godine jednu od mnogih važnih anketa, koja se odnosi na crkvene prilike u Crnoj Gori, u to vrijeme. Na pitanja u Anketi arhimandrita Nićifora Dučića odgovorio je sam Bogišić, a tada su, Bogišić i Dučić, zajednički, konstatovali kanonsko-pravnu i istorijsku činjenicu i realnost da je Crnogorska crkva bila  autokefalna crkva.

U toj Anketi, obavljen je i dijalog između Dučića i Bogišića, u kome dr Baltazar Bogišić i arhimandrit Nićifor Dučić još 1873. godine, bez dileme, koherentno, zajednički, jednodušno, konstatuju istorijsku činjenicu da je Crnogorska pravoslavna crkva bila autokefalna pomjesna crkva, koja ne zavisi ni od Carigrada, ni Sankt Petersburga, niti od bilo koje druge pravoslavne spoljne adrese. Naime, u pomenutoj Anketi dr Baltazar Bogišić pita Nićifora Dučića: “Crnogorska crkva drži li se autokefalna, ako ne, pod čijom jurisdikcijom stoji, pod Patrijarhom carigradskim ili pod Svetim sinodom peterburžskim”?

Nićifor Dučić:  “Posve autokefalna i osobenu jerarhiju ima”.

Baltazar Bogišić:  “Stoji li Crnogorska crkva u kakvom odnošaju međusobnih darova sa Sinodom peterburžskim ili s Patrijaršijom carigradskom? Daje li ovomu posljednjemu kakvu godišnju potporu kao što daje Srbija i Grčka? Ima li još kakav drugi odnošaj među njima”?

Nićifor Dučić:  “Uzajamnosti nema, nego što samo Sinod šalje kadkad na ime priloga crkvene stvari, knjiga, odežda itd., što čine iz Rusije često pojedini ljudi… Carigradskom patrijarhu niti je kad što davala Crnogorska crkva, niti sada daje, niti joj je ko što u tome iskao, niti ište. Nema nikakvog drugog odnošaja osim što se u novije vrijeme vladike crnogorske posvećuju u Petrogradu”.

Baltazar Bogišić:  “A u kom je odnošaju Crnogorska crkva sa srpskom Patrijaršijom u Karlovcima, a u kakvom s mitropolitom beogradskim, s bugarskimegzarhatom i s drugim autokefalnim crkvama”?

Nićifor Dučić:  “Nema zvanična odnošaja nikakva, nego mir i ljubav”. 

Baltazar Bogišić:  “Ima li kakav pismeni ugovor među Crnogorskom crkvom i jednom od navedenih pravoslavnih autokefalnih vlasti i crkava kojima su ustanovljena pravila međusobnog odnošaja”?

Nićifor Dučić:  “Nema nikakvog s nikim”.

Baltazar Bogišić:  “Da mitropoliti Crnogorski primaju svoju hirotoniju u Petrogradu je li neizbježno pravilo ili to biva iz običaja i rad kojih uzroka? Ako nije pravilo, kakve ustanove postoje u rukopoloženju mitropolita”?

Nićifor Dučić:  “Nije to nikakvo pravilo, nego u novije vrijeme postade običaj iz političkih uzroka, budući da je glava crkve do nedavno bio i glava države, a pak sadašnji mitropolit tek je treći koji se rukopolaže u Petrogradu”.

(Prof. Dr Valtazar Bogišić, “Pravni običaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Albaniji”, priredio prof. dr Tomica Nikčević, CANU, Titograd, 1984, str. 238-239).

Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve eksplicitno dokazuje Pismo Svetog Sinoda Crnogorske crkve knjazu Nikoli I Petroviću Njegošu od 1. maja 1908. godine, koje glasi:

“Njegovom Kraljevskom Visočanstvu Knjazu Gospodaru Nikoli Prvom – Topolica.
Bog vjerni čuvar Crne Gore kroz duga i teška vremena očuvao je njenu političku nezavisnost i crkvenu autokefalnost. Za ovo zasluga pripada Vašemu Uzvišenome Domu, iz koga su na kormilo državno i crkveno dolazili veliki muževi, duhovni pastiri i svjetski vladari, koji su vazda znali visoko držati ugled Crne Gore.

Između mnogijeh savremenijeh reformi koje je Vaše Kraljevsko Visočanstvo na sreću i blago Crne Gore blagoizvolilo sankcionisati i sveta crkva bila je usrećena duhovnijem zakonima Pravoslavnih Konsistorija i Svetog Sinoda. Saglasno Ustavu Svetog Sinoda danas prvi put okupljeni sinodski članovi na prvome mjestu za svoju svetu dužnost smatraju, Vašemu Kraljevskom Visočanstvu i Vašemu Uzvišenome Domu izjaviti svoju vjernost i nepokolebljivu odanost. U isto vrijeme Sinod najponiznije, Vama Uzvišeni Gospodaru najtoplije blagodari za nebrojena dobra koja ste crkvi svojoj učinili. Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Vaš Uzvišeni Dom i Crnu Goru Sveti Sinod preporučuje promislu Svevišnjemu.

Smireni molitvenici: Mitropolit Mitrofan, predsjednik, naim. episkop Kiril Mitrović, član, arhimandrit Mihailo Dožić, član, iguman Prokopije Vračar, član, protođakon Filip Radičević, član, protojerej Aksentije Bojović, član, protojerej Pavle Petrović, član, sekretar Svetoga Sinoda, đakon Ivo Kaluđerović”.

Crnogorski knjaz Nikola I Petrović Njegoš proglašen je 1910. godine za kralja Crne Gore. Među brojnim čestitkama tim povodom primio je i čestitku Njegove Svetosti Patrijarha Antiohijskog Grigorija:

“Njegovom Veličanstvu Preblagočestivom Kralju Nikoli Prvom.
Petnaesti avgust, blagosloveni dan, koji mi napominje milosti i obimne blagodati, Našega Gospodara, Boga, jer tog istog dana 1906. godine ja sam uzašao po milosti Svetoga Duha na prijesto Patrijaršijski Prvoprestolnih Apostola Petra i Pavla, danas postaje izvor radosti i veselja za Sveto Pravoslavlje cijelog svijeta, jer danas vidimo Vašu glavu, obasutu poštovanjem i obožavanjem, a tako i mudrošću ispunjenu, koja Vas je učinila predmetom uvažavanja i divljenja Velikodušnih Ruskih Careva. S kojom ste mudrošću znali upravljati predstojno Vašu Srećnu Knjaževinu kroz čitavo po vijeka, okrunjenu pravoslavnom krunom i kao što to vidi Vaš vjerni narod, radan i hrabar, predan pravoslavlju i gleda svoga omiljenog Knjaza na dostojanstvu Njihovih Veličanstava Kraljeva. Sasvim je dakle pravedno da danas naše duše veličaju Gospodara, a naši duhovi da se raduju u Gospodu, koji je naš spasitelj, i za to Antiohiska crkva uzimlje udjela u velikoj radosti svoje sestre Svete Crnogorske Crkve. Smatrao sam dužnošću da otslužim sa svim mojim patrijaršijskim klirom u prisustvu velikog broja moje pastve svetu liturgiju, namijenjenu Vašem Veličanstvu vozljubljenom u Gospodu. Ja ovim uzimljem slobodu da podnesem Vašem Kraljevskom Prestolu moja Patrijaršijska čestitanja i moje očinske želje duboko iskrene, moleći Gospoda i Cara Careva, da Vas sačuva još svetom desnicom za dug i presrećan život na korist i na sreću države koju Vam je Svevišnji povjerio, da sačuva Nj. V. Preblagočestivu Kraljicu Vašu uzvišenu Suprugu, Nj. Kr. V. Knjaza Našljednika i cijelu Kraljevsku porodicu, da blagoslovi Vaš Narod i uzdrži i štiti Vašu Slavnu Kraljevinu.
U znak blagoslova slobodan sam poslat V. Veličanstvu ikonu Sv. Bogorodice, zaštitnice naše patrijaršijske katedralne crkve, i kao dokaz moje istinske ljubavi prema V. Veličanstvu i mog velikog veselja za ovaj srećan dan, ja se usuđujem upraviti Vam ovo pismo, sa kojim Vam podnosim moje duboko poštovanje. Neka je milost Božja s Vama i neka Vas prati.
Čast mi je biti Vašega Veličanstva vrlo vaтreni i ponizni molitvenik u Hristu!
Damask, 15. avgust 1910. Grigorije Patrijarh Antiohiski i cijelog istoka”.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta