Petak, 1 Jula, 2022
Rubrika:

Popovanje i mišljenje

Crnogorsko društvo je u procesu civilizacijske regresije, jer je dopustilo da u duboku krizu budu dovedeni smisao za ljudskost i potreba za znanjem. Najteže udarce ovim vrijednostima već trideset godina zadaje svještenstvo Crkve Srbije. Nikad se u crnogorskoj povijesti nije pojavila antimoralnija i antiintelektualnija sila nego što je Crkva Srbije. Bila je ona to od kada je okupatorski zakoračila u crnogorski politički i duhovni prostor, ali potpunost svoje anti-misije u Crnoj Gori postigla je ''litijaškom'' kontrarevolucijom

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Veliki trud generacija valjanih ljudi potreban je da se društvo uistinu uljudi, da postigne kultivisani i civilizovani način života kao dominantnu odrednicu koja se individuira u građanima.

Međutim, ako dopusti da se u njemu previše razmahnu partikularni interesi, zle volje, podle namjere i razmetljiva neznanja, ako se odriješe neizmjerne potencije diluvijanog primitivizma i svih mogućih oblika destruktivnog nagona, društvo pada u kovitlac anticivilizacijske regresije. Padanje započinje kad društvo dopusti da se u njemu ugroze ideja ljudskosti i ideja znanja.

Milenko Perovic
Milenko Perović

Kako je to moguće?

Ljudske stvari su paradoksalno udešene. Neljudskost je na više načina u prednosti nad ljudskošću. Elementarna je kao prirodna stihija. Ništa joj nije potrebno da bi bila to što jeste. Ljudskost, naprotiv, traži velike i promišljene napore da se ljudski karakter digne iz prirodne sirovosti i uobičaji kao takav (ethos), da se ustali u održavanju ljudskosti pred stalnom navalom onoga neljudskog u sebi (hexis) te da u svakoj djelatnoj situaciji postupa kao valjani ljudski karakter (eethos). Cijelu tajnu ljudskosti Aristotel je iskazao ovom strukturom: ethoshexiseethos!

Neljudskost ne živi u strahu ni s oprezom da se ne preokrene u ljudskost. Vlastitu savjest ne ośeća. Ljudskost uvijek strahuje da sebe ne iznevjeri. Savjest joj je stalno na straži.  Neljudi nijesu opterećeni nevoljom da budu ljudi. Ljudi bezbroj puta moraju rješavati svoj glavni životni i moralni zadatak da budu ljudi.

Slično je sazdana paradoksija odnosa znanja i neznanja. Neznanje je umnogome u prednosti nad znanjem! Neznalicu ne uznemirava to što je “tupoga pogleda” (Njegoš). Ne mori ga slutnja beskraja vlastitog neznanja. Može živjeti bez znanja ili s malo znanja. Samosvijest mu ne postavlja teške zadatke niti podstiče žudnju za znanjem. Ne sili ga na teški rad sticanja znanja, njegovog pamćenja i primjenjivanja u životu. Ne iskušava ga skepsom znalaca prema vjerodostojnosti onoga što znaju.

Neznalica je ubrložen u univerzumu svoga neznanja. Idealno uređenje svijeta mu je – demokratija neznanja! Valja mu i obična politička demokratija koja nivelira znanje i neznanje. Najviše mu odgovara kad neznalica vrednuje znanje kriterijima svoga lako stečenog neznanja! Nedostatak znanja lako nadoknađuje znanjem posebne vrste. Instinkt stada navodi ga da se udruži sa sebi sličnima i nametne neznanje kao mjerilo svih stvari!

Moderna građanska epoha kao svoj rukovodeći princip istakla je Bekonov stav: Znanje je moć! Međutim, nije ga ona bila u stanju rasprostrijeti na sve životne sfere društva. Religijska sfera u savremenim sekularizovanim društvima još uvijek živi po principu Neznanje je moć! Živi na ponižavajućem odnosu prema autonomnoj ljudskosti i racionalitetu znanja. Ne bi se taj odnos mogao održavati da ne počiva na specifičnim umijećima “duhovnika” da vlastito neznanje nametnu drugima kao najviše znanje. Ne slijede oni sokratski zahtjev postizanja znanja o vlastitom neznanju, nego vijekovima nadograđivano umijeće da učine uvjerljivom mistifikaciju da su oni pośednici “prave istine.”

Mogu li ove opservacije imati značaja za razumijevanje današnje Crne Gore?

Crnogorsko društvo je u procesu civilizacijske regresije, jer je dopustilo da u duboku krizu budu dovedeni smisao za ljudskost i potreba za znanjem. Najteže udarce ovim vrijednostima već trideset godina zadaje svještenstvo Crkve Srbije. Nikad se u crnogorskoj povijesti nije pojavila antimoralnija i antiintelektualnija sila nego što je Crkva Srbije. Bila je ona to od kada je okupatorski zakoračila u crnogorski politički i duhovni prostor, ali potpunost svoje anti-misije u Crnoj Gori postigla je “litijaškom” kontrarevolucijom. Izvela ju je protiv sekularne, građanske i suverene Crne Gore, a u saradnji sa stranim režimima i službama, domaćom “Petom kolonom” i blećinama koje se ne umiju ni prekrstiti.

Na njenom kontrarevolucionarnom udaru najprije se našla ljudskost. Udarila je Crkva Srbije na društveni i individualni moral. Iz nje se na cjelinu crnogorskog društva raširio nagovor na antimoralnost i antiljudskost. Njen kler, posebno od “sezone litija,” svoju je potpunu ljudsku nesolidnost počeo svim silama nametati kao obaveznu mjeru stvari cijelom crnogorskom društvu!

U čemu je njegova ljudska nesolidnost? Kler pokazuje kako se može moralno sunovratiti ljudsko biće u mantiji kad se stavi u službu klerofašizma. Srpski klirici u Crnoj Gori – iako su većinom crnogorskog etničkog porijekla – vrlo dobro znaju da sve na čemu se Crkva Srbije raširila u Crnoj Gori po pravu i pravdi ne pripada njoj, nego crnogorskom narodu! Iako znaju da su u službi okupatorske crkve, s fanatičnom i militantnom upornošću lažima i falsifikatima brani “pravo” tuđina! Ne progovara li iz njih sâma kvintesencija neljudskosti!

Koliko srpski klirik treba sebe obezljuditi da bi mogao ignorisati činjenicu da Crkva Srbije u Crnoj Gori nije svoja na svoje, nego na tuđemu? Koliko treba da zatomi ośećaj za razlikovanje dobra i zla pa se prepustiti ožučenoj odbrani “prava” tuđe crkve nad onim što su srpskim kliricima stvarali njihovi crnogorski preci iz svoga jada i sirotinje? Koliko treba sebe moralno oslijepiti pa da ne vidiš i ne želiš da vidiš sva fakta povijesnog trajanja crnogorske crkvene autokefalije?

Crkvena kontrarevolucija udarila je u crnogorskom društvu na autoritet znanja i racionalnosti. Njen kler jasno pokazuje želju da odbije ljude od htijenja za znanjem i da ih gurne u duboki vir obavezujućeg neznanja. U zamjenu za znanje, kler im nudi neprobavljivo sujevjerje i neznanje, usuđujući se čak da to nazove “duhovnošću!”

Samo tako kler može mentalno, ideološki, politički i kulturno refeudalizovati crnogorsko društvo i držati ga pod svojom kontrolom. Namećući mu pseudoreligijski pogled na svijet, tj. mješavinu svetosavske ideologije i praznovjerja, on zahtijeva da se društvo oprosti od naviknutih zahtjeva racionalnosti i prepusti zakonima iracionalnosti koje diriguju svještenici Crkve Srbije.

U crkvenoj kontrarevoliciji kler Crkve Srbije uistinu Crnoj Gori nije mogao ponuditi nikakav “duhovni preporod,” “vraćanje religiji” ni “viši životni smisao.” Kler je mogao ponuditi samo sebe samoga i svoju nesputanu volju za moć. Ništa što je namijenio društvu nije moglo imati nikakve veze s univerzalnim moralnim i intelektualnim obzirima.

Kler se danas ponaša kao skorojević koji je nenadano iskočio u “najviše društvene slojeve.” Misli da za njega više ne važe “obične” norme uljuđenog ponašanja. Arogantno se drži, jer uobražava da je to najznačajnije obilježje njegove nove socijale pripadnosti, njegovog golemog skoka na skali socijalne stratifikacije.

Iznenada se dokopao toliko željene ekonomske moći pa neskriveno uživa u psihologiji novokomponovanog tajkuna koju je zakonomjerno poprimio. Zabasao je u središte političke moći društva. Ošamutio ga je tu do sada nepoznati ośećaj da može samovoljno gaziti po društvu, posebno po onim njegovim  dijelovima u koje nije smio ni priviriti dok je Crna Gora bila sekularna država.

Najgore što se u ovoj kontrarevoluciji moglo desiti mrčenome srpskom kleru crnogorske etničke provenijencije je sticanje ośećaja da je baš on takav kakav je – površan i bez ozbiljnih znanja – pozvan da javno, s autoritetom koji niščima duhom uliva mantija kao njegovo radno odijelo, sudi o svemu i svačemu.

Ponašanje srpskog klera podśeća na ponašanje atinske vojske u Tukididovoj Istoriji peloponeskog rata. Piše Tukidid kako se jedan atinski vojskovođa žali da mu je vojsku zahvatilo sofističko uobraženje da je “svak sposoban da sudi” o svemu. Najgore je što su obični vojnici počeli uobražavati da bi bolje od svojih vojskovođa  umjeli rukovoditi vojskom! Žali se nevoljnik, jer zna da je takva vojska “mislilaca” i “znalaca” osuđena na ratni poraz!

Opijeni trenutkom koji im je donio sve njihove tajne predmete želja, klirici Crkve Srbije još nijesu naslutili opake posljedice uvjerenja da pravo na javno ispoljavanje mišljenja po automatizmu proizvodi valjano mišljenje! Još nijesu posumnjali u vlastiti poriv da vlastito neznanje pokazuju kao znanje na dijalektičkom razvojnom putu od Amfilohija do Joila!

Još su vrući od uobraženja da je došlo njihovo vrijeme – čini im se da nikad više neće proći – da oni mogu biti trajni uzori, mjera i vođstvo naroda. Još ih drži iluzija da svoje “mišljenje” kao obligatno mogu nametnuti društvu. Od opojne snage te iluzije, ne vide da narod – na koga se rado pozivaju – sve više dokučuju tajnu njihovog postiđujućeg neznanja o većini necrkvenih i neteoloških stvari. Narod je davno shvatio – pa privremeno zaboravio – da popovi popuju, da samouvjereno pridikuju o intelektualnim stvarima koje ni sami ne znaju i o moralnim normama kojih se oni prvi ne drže! Što je narod jednom shvatio, lako će ponovo dozvati iz zaborava!

Počeli su popovati i o namjernom pobačaju! Bolje bi im bilo da nijesu!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Kovačev resor tvrdi da su samo izjednačili SPC sa Svetom Stolicom

Ministarstvo pravde, u odgovoru na upit Pobjede, izjednačilo je ugovor koji je država Crna Gora potpisala sa Svetom Stolicom sa ugovorom koji se očekuje...

SAD najavljuju novu vojnu pomoć Ukrajini dok se NATO sprema za dugu borbu

Američki predsjednik Džo Bajden rekao je u četvrtak da će Sjedinjene Države poslati Ukrajini novo oružje i vojnu pomoć u vrijednosti od 800 miliona dolara, i...

U IME OCA I NOVCA Crkva Srbije treća po bogatsvu: Godišnji prihod više od...

Crkva Srbije koja sebe naziva Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), a poznata je kao svetosavska sekta (SS), spada u red najbogatijih organizacija na teritoriji te...

Putinova ratna propaganda – laž naoružana do zuba

Piše: Tomislav Marković Urednici naše stvarnosti primetili su da poneka činjenica o kremaljskom režimu uspeva da se probije i do našeg malog zakutka, pogotovo otkad...

Pogled na urbanizam ”Bloka 5” u Titogradu (VI)

Za aktuelno.me Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, univ. dipl. inž. arh. - iz Građanah (Riječka nahija) ''Blok 5'' je stambeni blok koji - izgradnjom ''Bloka 6''...

Najčitanije

Povezano

Crnogorska parada antisuvereniteta

Za aktuelno.me Piše: Milenko A. Perović U novijoj političkoj povijesti pojavio se izraz „parada suvereniteta.“ Opisuje se njime jedna strana raspadanja Sovjetskog Saveza. Vladajuće oligarhije u...

Perović: Po sljedećem šefu Uprave za dijasporu ogledaće se namjere Vlade, očekujemo čovjeka odanog ideji crnogorskog suverenizma

Očekivanja da će nova Vlada zauzeti drugačiji kurs prema dijaspori u odnosu na prethodnu Krivokapićevu za sada nijesu ispunjena. Predsjednik Savjeta za saradnju sa...

SPC je najubojitije oružje velikosrpske ideologije u Crnoj Gori

Kada je patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije u Sabornoj crkvi u Beogradu uručio arhiepiskopu makedonsko-ohridskom Stefanu tomos o priznanju autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije proces...

Koji je kriminal najorganizovaniji u Crnoj Gori?

Za aktuelno.me Piše: Milenko A. Perović Odavno se u javnoj svijesti ukorijenila predstava da su organizovani kriminal, sprega države i mafije, korupcija, zloupotreba ovlašćenja i krađa...

Komentari

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
B.Zeković
28.05.2022-08:50 08:50

Nevjerovatno komplikovan društveni problem, sjajno obrađen na praktičnom primjeru. Ovoj jeste putokaz za razmišljanje i djelovnje. Vrijeme je da se znanje ljudskosti suprostavi neznanju i znanju neljudkosti. Hvala profesore Milenko Peroviću.

Sara
28.05.2022-22:06 22:06

Ima li krize u Srbiji, kako se živi ?

Ha20
29.05.2022-00:25 00:25
Reply to  Sara

Citiram komentar gospodina koji se predstavlja COL od 23.05.2022 u 16.05 casova. CITAT ” Postovana Saro vi bi u vasoj crkvi ostala nevina do kraja zivota ako im ne biste ponudila malo pozadinskog rada ali bi i tada ostala nevina barem spreda ” Da cujemo i tvoje misljenje srbaljska splacino da mozemo da nastavimo da se sa tobom sprdamo na ovome sajtu……………………

Nikola
29.05.2022-00:59 00:59
Reply to  Sara

Ene, kastiguljo breeeeee…..ima li posla u picin parku breeeeeeeee