Počelo pokopavanje političke lešine

Piše: Balša Knežević

Vlada Crne Gore neodoljivo podsjeća na političku crkotinu koja se već mjesecima nezaustavljivo raspada, dok se građani polako ali sigunro guše u teškim isparenjima diletantizma, demagogije, izdaje, destruktivnog klerofašizma, ekonomske propasti i revanšizma.

Leš koji zaudara na sve strane boravak u Crnoj Gori čini sve težim, a svaki dan u kom ova raspadajuća gomila posmrtnih ostataka leži u kaljuzi trulih kompromisa i licemjerja, je nepovratno izgubljen za državu i njene građane.

Kada bi trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori mogli slikovito predstaviti, ta slika  bi otprilike izgledala ovako:

Na sred prostorije nalazi se leš pokojnika za života zadriglog od loših navika, gluposti, neznanja, pogrešne ishrane, alkohola i poneke doze botoksa koja mu je omugućavala da prikrije svoje nezdravo stanje. U prostoriji su dvije grupe ljudi, koje su opet podjeljene u nekoliko podgrupa i jedno im je zajedničko – svi žele da pokopaju raspadajuću lešinu jer od njenog smrada više ne mogu da žive.

Većina javno i direktno govori da leš treba sahraniti za dobrobit čitavog društva, a ostatak se potajno nada da će sahrana biti odgođena da bi mogli barem još koji mjesec primati penziju koju su dobijali na ime pokojnika.

To bi donekle bila najvjernija slika trenutne političke situacije u Crnoj Gori, gdje je zbog trulih kompromisa i nadaleko čuvenog crnogorskog licemjerja, postalo gotovo nemoguće da neko povuče konstruktivan potez za dobrobit čitavog društva.

Ako upotrijebimo litijašku terminologiju, možemo konstatovati da je za ”oslobođenje” društva jedini lijek obaranje nesposobnog surogata izvršne vlasti, koji vuku vječito nakresani šampion demagogije, botoksirani entitet sa svim karakteristikama žene-četnika i njihova kamarila nepopravljivih diletanata okađenih ostroškim tamjanom Amfilohija Radovića.

Nakon što je juče, iz ko zna kojih razloga, povučena Inicijativa za izglasavanje nepovjerenja vladi, hodajuća tragikomedija – Zdravko Krivokapić ustvrdio je ”da se potrošilo 20 miliona dolara na lobiranje za pad Vlade”, da bi zatim svečano poručio da je ”vlada ostvarila još jednu pobjedu”.

Tradicionalno nakresanog Zdravinja, koji nakon nekoliko čašica voli da prosipa gluposti, ne mareći što trenutno zauzima najodgovorniju funkciju u državi, ubrzo je demantovao poslanik DF-a Slaven Radunović koji je kazao da ”niko nikome nije nudio pare”.

U ovom slučaju jednostavno treba vjerovati nepopularnom ”Rozom” jer je prosta logika na njegovoj strani – zašto bi neko davao veliki novac da se upokoji nešto što je već odavno mrtvo i što se već mjesecima raspada na vrelom suncu trulih kompromisa, licemjerja i straha da se DPS ne vrati na vlast.

Ministar Mladen Bojanić čak se osmjelio da izvali da je ”Vlada Crne Gore od juče stabilnija”!?

To je kazao i pored činjenice da je 40 poslanika tražilo njenu smjenu, a još nekih minimum 30 zahtjeva izbore koji bi nas oslobodili agonije samoproklamovane ”ekspertske” tvorevine.

Dok je Krivokapić slavio ”veliku pobjedu”, iz Demokratskog fronta, najjačeg konstituenta trenutne vlasti poručivali su ”da premijer nema što da slavi” uz konstataciju da ”DF ostaje uz ponudu da se mandat vrati građanima i da su izbori najbolje rješenje”.

Jasno je da je pad vlade neizbježan jer je čitava Crna Gora, bez obzira na vjersku, nacionalnu i političku pripadnost konačno saglasna da ova politička gnusoba treba da bude uklonjena.

Duboka raka za najgoru izvršnu vlast u istoriji Crne Gore je već odavno iskopana i jedino što sprječava da pokojna vlada bude gurnuta i prekrivena zemljom zaborava je strah od povratka DPS-a i sve što uz to ide – etiketiranje, propaganda o kupovini glasova desetinama miliona, ”izdaji naroda”, ”saradnji sa kriminalcima”…

To stanje (ne)svijesti najbolje je juče objasnio predsjednik i poslanik SNP-a Vladimir Joković, za koga se danima spekulisalo da je najspremniji da bude ”zlatni glas” koji će oboriti vladu.

”Sad da je neko glasao iz svog uvjerenja za nepovjerenje Vladi bilo bi da je uzeo pare. Moramo se osloboditi toga”, poručio je Joković.

Niko ne treba da sumnja da bi, ne samo Joković, već minimum 30 poslanika preko onih 40 opozicionih, punog srca i čiste savjesti glasalo za pad vlade.

Ali po ko zna koji put se pokazalo da je Crna Gora talac licemjerja, malicioznosti, lako izrečenih kleveta i hipoteke ”kriminalne partije” koja visi nad DPS-om… Jer očigledno je mnogima lakše da žive posmatrajući raspadajući leš koji truje čitavu državu i građane gura u mrak dekadencije, nego da nosi etiketu ”prodane duše” ili ”novog Darka Pajovića” koja bi mu onako olako, bez ikakvih argumenata i dokaza bila prišivena.

Nažalost, Crna Gora je talac tih malograđanskih načela lažnog moralisanja, ali čak ni to ne može spasiti vladu koja je već odavno pala. Raka je već iskopana, samo je potrebno naći najbezbolniji model prevazilaženja malograđanske politike licemjerja, koji će omogućiti da konačno pokopamo mrtvaca i državu izvučemo iz ambisa društveno-političke propasti.

S obzirom da je vladu u manastiru Ostrog sklepao pokojni Amfilohije Radović, možda bi najpravednije bilo da njegov nasljednik Jovan Mićović, održi opijelo nakon što i zvanično bude upokojena. Možda i jednu počasnu litiju.

Za dobra stara vremena…