Pionir Mića jaše na crvenoj aždaji

Piše: Balša Knežević

Kriza identiteta i duboka sumnja u ispravnost ideologije potresa sve veći broj visokih funkcionera Svetosavskog kulta krvi i tla (SKKT), koji je nezvanično evidentiran kao Srpska pravoslavna crkva (SPC).

Ovaj podatak ne treba da predstavlja preveliko iznenađenje, s obzirom da ova organizacija pokušava da se predstavi kao crkva, a u suštini je finansijsko-politički konglomerat koji radi u službi velikosrpske propagande, uz neumorno terensko djelovanje.

Ako uzmemo u obzir da je ovaj velikosrpski kult direktno i indirektno najodgovornija pojedinačna institucija za sukobe i razaranja koja su se 90-ih odvijala na prostorima bivše SFRJ, ali i za političke krize koje su nakon toga uslijedile, nije ni čudo što sve veći broj visokih funkcionera gubi vjeru u njenu suludu političku dogmu.

Najnovija žrtva sumnji u političku dogmu SPC je direktor crnogorske filijale SKKT Joanikije Mićović, koga, kako sazanje portal Aktuelno od izvora bliskih samom vrhu ove organizacije, razdiru unutrašnji konflikti podgrijavani sumnjom u ideologiju ovog malevolentnog kulta.

Odbrana političko-ideološkog pokrovitelja

Kriza vjere u praznu ideologiju i laži svetosavskog kulta zapljusnula je Joanikija, kao što hladni talas vode zapljusne kupača koji se naglo sa podgoričkog sunca baci u hladnu moračku vodu!

U Muzičkom centru Crne Gore prije dva dana upriličena je proslava Dana državnosti, kojoj je, između ostalih prisustvovao i Mićović.

Tom prilikom D-mol pop hor izveo je nekoliko slavnih partizanskih pjesama, a pažnju javnosti posebno je zaokupio momenat kada je grupa otpjevala “Po šumama i gorama”, čuvenu rusku melodiju koja je proglašena partizanskom himnom.

Okupljeni u sali bili su oduševljeni nakon izvođenja ove čuvene partizanske pjesme koja je u narodu usvojena kao nezvanična antifašistička himna. Ali zli jezici su odmah proširili glasine da direktor crnogorske filijale Mićović nije pokazao naročito oduševljenje izvedbom kao i da je bio revoltiran tematikom.

Politički podanici odmah su, u stilu neumornih pasa čuvara četničke ideologije SKKT skočili da brane svog  političko-ideološkog pokrovitelja. Poneseni nečim što se po svemu sudeći može okarakterisati kao strah od ”ideloškog trovanja” mitropolita, aparatčici SPC su poručili da je ”u Podgorici  organizovan komunistički pir”, kao i da je napaćenom Joanikiju, koji je morao da sluša omladince s crvenim maramama – ”napravljena zamka”!

Joanikijevo ideološko otrježnjenje

Iako politički predstavnici ideologije četništva i velikosrpstva smatraju da je Joanikije na prepad bio izložen komunističkom ideološkom desantu koji je u njemu izazvao gnušanje, kako saznaje portal Aktuelno iz izvora bliskih vrhu SPC, Mićović je u petak veče doživio ideološku spoznaju uzrokovanu neizdrživim naletom nostalgije.

Dok je slušao taktove pjesme ”Po šumama i gorama”, Mićović je u početku osjetio jaku odbojnost i onaj dio njega koji je posvećen četništvu i velikosrpskoj ideologiji upao je u stanje panike i dubokog straha. S obzirom da je od ovako visokog političkog funkcionera bilo neumjesno da napusti priredbu organizovanu povodom Dana državanosti, bio je prinuđen da sjedi i trpi muzički desant partizanskih jedinica.

Osim njega, mnogi poklonici četništva nove vlasti koji su prisustvovali događaju ostali su zatečeni ovakvom partizanskom ofanzivom koja se ne pamti još od bitke na Neretvi. Ali za razliku od ministarke četnik-žene Vesne Bratić i v.d. rektora velikočetnika Vladimira Božovića koji su se nakon priredbe, iz predostrožnosti, pošteno pročistili domaćom šljivom, gibanicom i žitijem Draže Mihailovića, Joanikije je doživio sasvim drugačije iskustvo, njemu do tada potpuno strano.

Doživio je trenutno ideološko otrježnjenje i spoznaju o pogrešnosti svetosavsko-četničke dogme za koju neumorno radi godinama.

Zajahao crvenu aždaju

Dok je D-mol pop hor ispaljivao rafale partizanske himne koji su nemilosrdno rešetali ideološku srž Mićovića, osjećanja revolta i gnušanja kod visokog funkcionera SPC polako su počela da zamjenjuju nostalgična sjećanja na djetinjstvo.

Mićović se prisjetio crvene marame, obuzela ga je nostalgija za toplom komunističkom ideologijom i Titom, a kako nam je reklo više izvora bliskih vrhu crnogorske filijale SPC, vladika je u jednom trenutku zamalo zapjevao partizansku himnu.

”Mićović je nakon događaja bio duboko potresen, nije mogao da vjeruje da je decenijama vjerovao u pogrešnu ideologiju, u nepostojećeg svetosavskog boga i velikosrpsku mitomaniju. Spoznao je sve benifite koje su komunizam i Josip Broz Tito donijeli Crnoj Gori i njenom narodu. Čak se u jednom trenutku prisjetio kako su njegovi preci bili vjernici Crnogorske pravoslavne crkve”, rekli su naši i zvori bliski unutrašnjem svetosavskom krugu SKKT.

Istču da Mićović satima nije mogao da se povrati ideološki, čak mu nije pomagao tretman koji su mu ponudili ministarka Bratić i rektor Božović.

Kako kažu naši izvori, udar ideološkog otrježenjenja je bio toliko jak da je Mićović u jednom trenutku doživio viziju u kojoj je vidio sebe od prije 40 godina, kako kao mladi momak jaše ”komunističku crvenu aždaju” dok lagano lebdi u proljećni suton…

Terapija lažima

Kako su kazali naši i zvori, nakon prespavane noći Mićović je ipak shvatio da mu ideološko otrježenjenje može donijeti samo nevolje jer je previše duboko inkorporiran u biće Svetosavskog kulta.

A takođe je neizvjesno kakav bi ga tretman čekao kad bi se odrekao svih dosadašnjih uvjerenja za koja je shvatio da su lažna. Stoga je Mićović već dva dana na takozvanom tretmanu ”Ćosićevim mantrama” i bez prestanka ponavlja:

„Laž je srpski državni interes.“

„Laž je u samom biću Srbina“.

„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“

„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

Kako javljaju naši izvori iz vrha SPC, podostroški svetosavski podvižnici predviđaju Mićoviću brz oporavak i nadaju se da nemilo iskustvo sa partizanskim melodijama neće ostaviti trajne posljedice po njegovo zdravlje.