Piece of cake

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

U nedavnoj emisiji jedne podgoričke provladine televizije, Nečisto, Načisto, ili nešto slično, ministar finansija Crne Gore, Milojko Spajić, poznat još i kao Mickey, saopštio je da njegov program za navodno oživljavanje privrede i finansija Crne Gore, neorginalno nazvan Evropa zdaj i Crna Gora isto zdaj, podržava, ni manje, ni više nego 85 odsto građana Crne Gore. Ne znam ko je vršio to ispitivanje javnog mnjenja, pošto pretpostavljam da se radi o anketi, koliko reprezentativnoj ne znam, ali imam velike rezerve prema tom podatku.

U mom svijetu taj procenat je na suprotnoj strani. Očito da je Mickey dobio ogromnu podršku iz Srbije i Republike Srpske preko društvenih mreža, pa ga to ponijelo. Jer da je tačan taj podatak koji on iznosi, a koji bi govorio o velikoj naivnosti većine građana Crne Gore, onda bi Boro Miranović odnio sigurnu pobjedu na predśedničkim izborima 1994-te, mislim.

Već sam u jednom tekstu, baveći se sličnom temom, napisao da nije moguće iste ekonomske modele paušalno primjenjivati na različite subjekte. Svaka ekonomija ima svoje specifičnosti, živimo u eri otvorenih tržišta i sa pravilima koja nameće evroatlanska politika, pa nije moguće zatvarati tržište za pojedine ili sve robe, ili braniti sopstvene resurse carinama, prelevmanima, dampingom i drugim oblicima zaštite tržišta. Što će reći, strukturni problemi crnogorske privrede, koje pomenu Mickey kao naslijeđen problem, nijesu plod nečije samovolje, već objektivnih okolnosti. To jest, Crna Gora može egzistirati na svjetskom tržištu samo sa onim proizvodima kojima može biti konjukturna.

Lijepo je to skockao Mickey. Na papiru. Prerasporediće dio prihoda države u potrošnju, podići plate, a sve to će se nadomjestiti golubom na grani. Kako će nadomjestiti fond za zdravstvo? Povećanjem akciza na akciznu robu, uvođenjem akciza na „nezdravu“ potrošnju, zabranom sive ekonomije, redefinisanjem poreske politike, uvodjenjem visokih poreza na imovinu bez porijekla, ukidanjem korupcije visokim platama, itd, itd. Kako će se to sve sprovesti u samo u jednoj, narednoj godini? Piece of cake! Kako će se sprovesti kontrola? Povećaće se plate inspektorima? I to sve sa kadrovima kao što je onaj Radomir Radonjić iz HE Piva? Doneseš zakone i to je to? Kao da su zakoni u Crnoj Gori bili problem?

A onda ta ogromna zainteresovanost za ulaganje u crnogorske autoputeve, u industriju, Micubishi, National Panasonic… koji će podići zaposlenost i prihode države? Kako sam se nekada bavio investicijama, daću Mickeyu besplatan savjet: svaka ozbiljnija investicija se priprema i ugovora godinama. Tako da ta povećana zaposlenost, povećani prihodi države i povećana izdvajanja u penzioni fond su tek golub na grani.

Na pitanje voditelja neće li povećanje plata izazvati povećanu potrošnju, što u uslovima crnogorskog privrednog ambijenta znači povećanja uvoza i, sljedstveno tome, povećanje vanjskotrgovinsko deficita, Mickey odgovara da je to strukturni problem crnogorske privrede, te da su zato donešene mjere da se domaćom proizvodnjom obezbjedi ponuda hrane iz domaćih izvora. Ma bravo! Svako kome je Crna Gora na srcu bi to volio (za razliku od najveće partije u vladajućoj koaliciji)! Opet piece of cake. Misli li Mickey da dosadašnje vlade nijesu radile na tome godinama i da će se to promjeniti u kratkom roku time što će se smanjiti PDV na određene proizvode? Nažalost, čak i vrhunski crnogorski proizvodi ne nalaze kupca kod velikog broja građana Crne Gore, koji prednost daju proizvodima iz Srbije iz potpuno beslovjesnih razloga.

Problem sadašnje vlade i vladajućih partija je što su tri decenije sprovodile prljavu propagandu prema bivšoj vlasti i što su, na kraju, povjerovali u sve te laži. Taman posla da se nije radilo na suzbijanju sive ekonomije, razvoju poljoprivrede, načinima da se spoje proizvođači sa tržištem… To što je iz političkih razloga sve obezvrijeđivano ne znači da Mickey i njegove kolege u vladi treba da ekonomske modele grade na osnovu tih političkih kampanja. Ozbiljni ljudi bi proučili sa čime se sretala prošla vlast i zašto vrlo povoljni poljoprivredni fondovi nijesu nailazili na potrebno interesovanje, kakvi su troškovi proizvodnje u Crnoj Gori u odnosu na uvoznu robu i slično. Nije ista cijena koštanja na malim parcelama i u intezivnoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Fraze, koje i brucoši ekonomije znaju, da kapital traži sigurna tržišta, sa političkom stabilnošću i uređenim pravnim sistemom, teško da mogu impresionirati u situaciji kad sadašnja vlast svojim ponašanjem podstiče nacionalne, vjerske i sve druge podjele, krši osnovna ljudska prava, Ustav i zakone države. Više puta sam pisao da je, zahvaljujući ondašnjoj opoziciji, od 2015. godine, od šatorskog naselja usred Podgorice, do izbora 2020-te, Crna Gora izgubila milijarde eura zahvaljujući stalnim političkim sazbverzijama, pokušaju prevrata i stalnim protestima i opskurantnim litijanjima. Dirljivo je kad se isti ti koji su destabilizovali Crnu Goru godinama, kriminalizovali je pred svijetom, opanjkavali na paśa usta, sada śete da je potrebna stabilna politička situacija kako bi se privukli investitori.

Neću reči da Mickeyev projekat „Crna Gora sada“ ne bio održiv u nekim drugim idealnim okolnostima, sa drugačije strukturisanom privredom i navikama stanovništva. Ali je gotovo suludo da se neko kocka sa državom i građanima Crne Gore ne uvažavajući crnogorsku realnost i ulazi u avanturu, a da egzaktno ne utvrdi koliki su stvarni potencijali svih izvora prihoda iz kojih bi se nadomjestili deficiti stvoreni povećanjem plata i ukidanjem doprinosa za zdravstvo? Hoće li povećani vanjskotrgovinski deficiti povećati potrebu za dodatnim zaduživanjem, sa perspektivom bankrota, itd, itd?

Sa toliko ako, ako, ako… samo neodgovorni ljudi se mogu igrati sa sudbinom preko 600.000 građana Crne Gore. Povećani državni prihodi u apsolutnom iznosu zbog inflacije, po osnovu PDV-a, akciza, poreza uz nepromjenjene obaveze i mnoge neizvršene obaveze, uz zaduživanje krajem prošle godine, služe najobičnijoj propagandi, jer ti navodni suficiti budžeta za tri-četiri mjeseca nijesu izraz rasta ekonomije. Tek priče o istorijskim smanjenjima neto državnih zaduženja su još jedna od podvala vladinih službenika, jer se ne barata kumulativnim dugom, već tekućim obavezama u odnosu na protekli period. Tako se možete zadužiti u prošloj godini i uvećati spoljni dug, a onda se hvaliti kao ste u tekućoj godini smanjili spoljni dug koristeći dio tog kredita. Otužno!

Ne znam dolazi li umišljenost Mickeya iz onih pomjeranja brda i „Ostroga mi“, prosto čovjek ne može da povjeruje sa kojom tvrdoglavošću on iznosi svoje stavove i ne obazire se na upozorenja, koja dolaze i od međunarodnih institucija i od stručnih krugova u Crnoj Gori i regionu. Dobronamjerni savjeti da se navedeni program sprovodi fazno i tako sagledavaju realni potencijali izvora prihoda, da se balansiraju postepeno prihodi i rashodi i samjeravaju u odnosu na projektovane veličine , nailaze na potpunu aroganciju ministra finansija i kvalifikaciju da se radi o „konzervativnim krugovima“. Po principu ako uspije – proslaviće se, a ako ne uspije – ode on u Singapur na platu „dvadeset hiljada mjesečno“! A vi gledajte što ćete!?

Još jednu istinu, poznatu i brucošima koji studiraju ekonomiju, izrekao je Mickey u toj emisiji, da je važno da budžet bude „neutralan“, ili, kako smo to mi nekada zvali uravnotežen. Što će reći da prihodna i rashodna strana moraju biti u ravnoteži, odnosno, da rashodna strana mora biti pokrivena izvorima finansiranja. Veoma je važno realno procjeniti te izvore finansiranja prihodne strane i visinu sredstava, bez silovanja i nasilnog uklapanja prihodne sa rashodnom stranom. Čini se da je Mickey upravo to radio, smišljao kako će da nadomjesti manjak na prihodnoj strani projektujući nerealno izvore prihoda i iznose kojima će se puniti budžet, prenebregavajući da životne okolnosti nikada nijesu birokratske projekcije. Posebno ne u Crnoj Gori!