piše: Goran Popović
Raskošnu lepezu nesuvislosti članova Vlade Crne Gore dodatno je obogatio ovih dana njen potpredsjednik Dritan Abazović koji je u Skoplju izjavio da “naša retorika mora biti kompatibilna sa našim riječima”(?!), čime je nadmašio čak i samog premijera Krivokapića, koji je u političke vode uplovio sa bocom rakije u ruci, ljubeći ruke popovima i kompletan crkveni mobilijar, a u čijoj “retorici”, bez obzira na izuzetne intelektuane napore, do sada niko normalan nije mogao pronaći bilo kakvu “kompatibilnost sa njegovim riječima”.
I sad veli: Ako sam ja problem, neka me svrgnu. No što će drugo, moj Zdravko. Mada, ovakvoj kakva je, parlamentarnoj većini on i njegova vlada savršeno odgovaraju, jer svojom nekompetentnošću, nesposobnošću, inferiornošću i, na kraju, karikaturalnošću likova od kojih je sazdana, izuzetno uspješno realizuju agendu svakovrsnog uništavanja države Crne Gore, na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Maršal Spajić je upravo krenuo u totalnu devastaciju fiskalnog sistema države na bazi kritike lika iz stripa „Alan Ford“ pod imenom Superhik, koji je otimao siromašnim da bi dao bogatim, preuzimajući tako ulogu Robina Huda, koji je otimao od bogatih da bi dao siromašnim. Mada ima istoričara koji Robin Huda smatraju običnim šumskim razbojnikom. Za siromašne tri litra ulja, a njemu mercedes…
Ipak, u Frontu su i dalje nezadovoljni. Oni bi, valjda, Crnu Goru razvaljivali još temeljnije. Zato je poslanik Vučurović, poput onog Bordžije s kraja 15 vijeka, što je uskliknuo: Aut Cezar, aut nihil (Ili Cezar ili ništa), decidno saopštio u vezi sa farsom o rekonstrukciji vlade: Ili Mandić ili ništa! A Medojević jasno rekao: Neće biti rekonstrukcije, izbori su jedino rješenje!
I parlament nam je pukao. Bojkotuje ga čak i tzv. parlamentarna većina. Tako predsjednik Bečić obilazi crkve jer nema drugog posla. Popovima Peroviću i Šljivančaninu ovih dana zahvalio je na njihovom „nemjerljivom doprinosu u afirmaciji mira i smirivanju društvenih tenzija u Crnoj Gori“. To je, kaže Bečić, „poznato i van granica naše zemlje i često se ističe i od strane drugih vjerskih zajednica“?! Da, dobro su svima poznata i ističu se (ne)djela beatifikovanog popa Mace, saradnja sa okupatorom Joanikija I, kletve „svjedoka božije ljubavi“ i intronizacija Joanikija II uz trovanje Cetinjana suzavcem. Afirmacija mira i smirivanje tenzija, je li?
U takvim okolnostima apsolutne nefunkcionalnosti Vlade i Skupštine, svojim djelovanjem nadu u spas Crne Gore još jedino uliva institucija predsjednika države. Đukanović je otvoreno stao u odbranu onih vrijednosti zbog kojih je Crna Gora do nedavno bila „uspješna balkanska priča“, sa svojim antifašizmom, multikulturalizmom, zavidnim prozapadnim integracionim potencijalnom, građanskom i sekularnom provenijencijom.
Rast rejtinga njegove partije, uz narastajuću belvedersku energiju sve većeg broja procrnogorskih građanskih asocijacija i pokreta, najavljuje efikasnu odbranu Crne Gore i sveobuhvatne pripreme za vanredne izbore i ispraćaj „pješadije srpskog sveta“.
PS: Uz stav NATO saveza da je „opasno dijeliti sve informacije sa novom Vladom Crne Gore“, realne su projekcije g. Eskobara da takve vlade slabe i sebe i zemlju koju vode. Ova naša se već raspada, a zemlja kojom upravlja je definitivno na koljenima… Ovo je tek još jedna ozbiljna najava skorog ispraćaja pješadije srpskog sveta.