Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Odlazi cirkus…

Prisjetimo se uvoda: Zapadni partneri, čije su se terenske diplomate, utripovane na mantru neophodnosti promjene vlasti u Crnoj Gori po svaku cijenu, svojski trudile da pomognu kreiranje političkog Frankenštajna nakon 30. avgusta, danas uglavnom uviđaju kakvim su se zaludnim poslom bavili.

piše: Goran Popović

Aktuelno opšte saglasje o političkoj krizi koja drma Crnu Goru tek je novi dokaz kratkovidosti domaće nam javnosti, ali i nekih međunaronih faktora, u valorizaciji efekata „oslobađanja“ ove države na posljednjim parlamentarnim izborima. Ozbiljna kriza u svim segmentima ovog društva, zapravo, počela je baš sa tim izborima 30. avgusta prošle godine. To što se danas dešavaju skandali sa parlamentarnom većinom, te vladom i njenim premijerom, samo je očekivana rezultanta činodejstvovanja političke skalamerije kojoj je zapalo da, evo već nešto više od  200 dana, vodi ovu državu, ne znajući ni gdje, ni kako.

Prisjetimo se uvoda: Zapadni partneri, čije su se terenske diplomate, utripovane na mantru neophodnosti promjene vlasti u Crnoj Gori po svaku cijenu, svojski trudile da pomognu kreiranje političkog Frankenštajna nakon 30. avgusta, danas uglavnom uviđaju kakvim su se zaludnim poslom bavili. Skoro četiri mjeseca trebalo im je da skrpe novu vladu, kleronacionalističku kreaturu, zakićenu frustriranim i dezorijentisanim kvazigrađanskim političkim autsajderima. Finale je bilo kad su naćerali Krivokapića, Bečića i Abazovića da potpišu  politički sporazum o „prioritetima“ nove vladajuće većine, sazdan od političkih premisa prethodnog „režima“, a dijamertalno suprotan proklamovanoj politici dominantnog dijela nove vladajuće parlamentarne većine okupljenje oko ideje „srpskog sveta“, koja baš mrzi NATO, a nešto manje i EU.

Već u startu, dakle, to je bilo neodrživo, ali je preživljavalo „na aparatima“ u vidu npr. ilegalnog dodatnog zaduživanja države za skoro milijardu eura, ničim  izazvanim protokolarnim čestitkama pojedinih ambasadora, bolje reći ambasadorki i „konstruktima i narativima“ poslanika URA-a, boje reći poslanica. U međuvremenu su sve nervozniji Demokratski front umirivali podjelom uhljebljenja po dubini, ali je Rezolucija o Srebrenici i smjena ministra Leposavića ogolila bizarnu suštinu funkcionisanja nove vlasti, a kriza koja tinja već mjesecima dobila je eruptivne razmjere.

Vlada, dakle, definitivno mora pasti. Ovakva kakva je, kao galerija karikaturalnih ministarskih likova, koje predvodi „prvi među jednakima“ Krivokapić, nikad nikome nije ni trebala. Apsurd je, međutim, da parlamentarna većina  više nije sposobna ni da smijeni vladu koju je, uz stanoviti diplomatski sufleraj, sama izabrala. Pominju se neke rekonstrukcije, promjene premijera…No, sva je prilika da će sve završiti na vanrednim parlamentarnim izborima do kraja ove, ili početkom iduće godine.

To će biti prilika da građani ozbiljnije razmisle kome će dati svoj glas, jer će nam biti potrebni sposobni ljudi, sa ozbiljnim zadatkom da počiste svo đubre što će za sobom ostaviti Krivokapić i njegovi „apostoli“. Uz to, ostaje nada da retrogradne političke strukture neće opet naći nekog fendaka sa egzotičnom ćubom koji će im omogućiti da budu većina, iako su manjina. U svakom pogledu.

PS: U moru gluposti koje je izrekao za svog kratkog mandata, premijer Krivokapić je u Londonu ovih dana „ubo“ i jednu pametnu: Treba nam drugačija Crna Gora! Svakako, samo ne ona kakvu on zamišlja, niti kojoj će on biti premijer. Vrijema je da ode cirkus iz naše male zemlje…

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Ćerolisim
11.07.2021-01:43 01:43

Djabe se nadas, milom, to hajdućko društvo fotelje neće napustiti. Da će se medju sobom išćerat mala šansa.

Nego ima tu par udruženja i partija pa sa malo domišljatosti, biti spreman.