Od dva, tri piva do 600 miliona

Piše: Željko Vukmirović

Ako ne znaš da relativizuješ stvari, onda nema što da tražiš u sadašnjoj vlasti Crne Gore. Zapravo, ako ti ne odgovara tačnost nečega ili samo tu tačnost želiš da osporiš na najbanalniji način, relativizacija se nameće kao savršena forma izražavanja.

A relativizacija je, zaista, postala zaštitni znak “oslobodilaca” od 30. avgusta 2020. godine. Čak, čini se da ako nema relativizacije, kao da ništa nisi uradio. Relativizacija je postala autoritativna stvar, valjda ti bolje znaš od svih, šta tu ima da se priča, ko ti šta može.

A sve je počelo sa dva, tri piva. Bar je to tako ustvrdio tadašnji ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović pokušavajući da ispegla udes koji je napravio Vladin čovjek, koristeći službeno vozilo pod dejstvom alkohola, prošao kroz crveno, poslije lagao policiju da on nije vozio, pa poturio drugog vozača.

“Ajd sad, kad bi ušli u to ko je pijan…dva, tri piva…”- definisao je tada Sekulović.

Ili se možda niko više ne sjeća relativizacije dosijea novog glavnog inspektora ANB-a Artana Kurtija koji je osuđivan za pokušaj ubistva. I samouvjerene tvrdnje od strane kontroverznog premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića kako – nema ničeg u kaznenoj evidenciji i to je jedino relevantno. Lako, a?

Ili još lakše, ona Dritanova priča o Temeljnom ugovoru i poklanjanju crnogorskih materijalnih dobara koja se – preuveličava.

I tako sve do novog budžeta. I relativizacije priče o zaduženju i sklapanju aranžmana sa MMF-om. Prvo je u Damjanovićevoj verziji bilo da toga neće biti, onda da “ne bi trebalo bježati od njega” pa sve do opcije da ta priča neće važiti za ovu godinu, zapravo još mjesec i po dana. A poslije…

Sad smo na 600 miliona novog zaduženja.

A sve je počelo sa dva, tri piva…