Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Nikolaidis: Brifing u Beogradu kao blagoslov za sveti rat u Crnoj Gori

SPC odbija da bude dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona odbija da se registruje u Crnoj Gori i da na bilo koji način poštuje zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države i crnogorske nacije, ma kako u neskladu sa realnošću posmatraču sa strane to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori

piše Andrej Nikolaidis

Priča o Andriji Mandiću i neredima koje je, kao lider ekstremističkog opozicionog Demokratskog fronta u Crnoj Gori izazvao, u neku je ruku klasična priča iz rubrike Crna hronika.

foto epa

Prisjetite se – koliko ste puta pročitali da je izvršilac nekog nedjela “odranije poznat policiji”, pa ste se zapitali. ako im je odranije poznat, zašto malo bolje nisu pripazili na njega? Ili ste iz novina saznali da je počinilac nedjela već osuđen na višegodišnju kaznu, nakon čega ste se nužno pitali – a zašto je ovaj čovjek uopšte na slobodi?

Da, Andrija Mandić odranije je poznat policiji. I da, već je osuđen na višegodišnju kaznu za pokušaj državnog udara. A na slobodi je jer kazna još nije pravosnažna.

Andrija Mandić već godinama iz parlamenta grmi i prijeti, kao da je od Zevsovoga roda. Njegov Demokratski front je svako malo ispred skupštine, svako malo gomili komanduje napad na skupštinu, svako malo udare nekog policajca ili poslanika/poslanicu. Istorija nasilja Demokratskog fronta veoma je duga i bogata. Propali državni udar koji su pokušali bio je njihov najekstremniji akt – odnosno: bio bi, da nije osujećen.

Do sinoć.

Avionom Vlade Srbije po instrukcije

A prije samo tri dana, činilo se da bi, začudo, sve moglo proći mirno.

Jeste, Demokratski front je poručivao da bi spalio skupštinu da ih Amfilohije nije lijepo zamolio da to ne čine. Jeste, najavljivali su da su spremni na svaki potez vlasti i da će, ako je potrebno, svojim tijelima spriječiti poslanike parlamentarne većine da donesu Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojem se protivi Srpska pravoslavna crkva.

Pa ipak, na čudo svih koji imaju pamćenje bolje od kokoške i nisu zaboravili šta je Demokratski front i kako oni rješavaju stvari, Andrija Mandić najavio je da će poslušati mitropolita Amfilohija i da će bojkotovati sjednicu parlamenta na kojoj će se glasati o rečenom zakonu. To je značilo da će sjednica proteći mirno. To je bilo odveć lijepo da bi bilo istinito.

Noć pred početak sjednice, lideri Fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, avionom Vlade Srbije odvedeni su u Beograd i tamo primili instrukcije. Stavljeni su pod direktnu komandu srpskog patrijarha Irineja i istim tim avionom vraćeni u Podgoricu da tu izazovu najveći nered koji su u stanju izazvati i tako spriječe usvajanje zakona.

Po dolasku u Podgoricu, kao i više puta u skupštini tokom zasijedanja, iz Fronta su poručili da za sve što čine imaju blagoslov Irineja, koji je blagoslovio njihovu borbu i u skupštinskoj sali i na ulici. Irinej ih je, hoćemo li pretjerati ako to tako kažemo, pozvao u sveti rat. Snimak koji je obavila Al Jazeera, na kojem vidimo Mandića kako, koji trenutak prije nego što će pokušati nasiljem prekinuti sjednicu parlamenta, svoje pristalice putem video poruke poziva da “budu spremni” i “budu Hristovi vojnici”, svjedoči da je Mandić brifing kod Irineja shvatio baš tako, kao blagoslov za sveti rat.

Obračun sa Đukanovićem i Markovićem

Evo kratkog kataloga Mandićevih i Frontovih prijetnji sa jučerašnje i nekoliko prethodnih sjednica parlamenta u Podgorici:

Spaliti sebe u skupštini; poginuti za crkvu, jer nema ljepše stvari od toga (uzgred, njihovu argumentaciju o tome kako i zašto treba poginuti za vjeru do zadnjega slova potpisao bi svaki komandant i ideolog ISIL-a); upasti u porodične kuće predsjednika Đukanovića i premijera Markovića i tamo se obračunati sa njima i njihovim familijama; prognati iz njihovih domova poslanike i ministre koji glasaju za zakon; fizički, nasiljem, spriječiti usvajanje zakona; blokirati čitavu Crnu Goru, što su sa skupštinske govornice i pozvali svoje pristalice da učine; započeti građanski rat u Crnoj Gori, odnosno, kako je to formulisao Andrija Mandić: „pozivam svoje ratne drugove da se pripreme“…

“Sporni” zakon zbog kojeg su Front i Srpska pravoslavna crkva juče i sinoć izazvali nerede u Crnoj Gori liberalan je, evropski zakon. Na kojem se radi od 2014. Koji je odobrila Venecijanska komisija, a Vlada Crne Gore prihvatila i u tekst zakona unijela sve sugestije te komisije – zakon je to, dakle, posve u skladu sa evropskom pravnom stečevinom. To je zakon koji važi i za Islamsku zajednicu i za katoličku crkvu, kao i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, pa su se sve te vjerske zajednice izjasnile „za“ zakon, dok je samo SPC do neba digla galamu o svojom navodnoj ugroženosti i krađi.

Srpska pravoslavna crkva zakon smatra neprihvatljivim zbog, u suštini, dvije stvari.

Dvije sporne stvari

SPC odbija da bude dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona odbija da se registruje u Crnoj Gori i da na bilo koji način poštuje zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države i crnogorske nacije, ma kako u neskladu sa realnošću posmatraču sa strane to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori.

Država Crna Gora novim zakonom od svih vjerskih zajednica traži pismeni dokaz o vlasništvu nad imovinom. Zakonom je predviđeno šestostepeno dokazivanje imovine, sa sudom u Strazburu kao konačnom pravnom instancom. Ako ne može dokazati da je neki vjerski objekat njeno vlasništvo, vjerska zajednica će taj objekat moći nastaviti koristiti, ali kao vlasništvo države Crne Gore.

Poenta je u sljedećem: Amfilohije i SPC (dakako i Demokratski front), kao što su mnogo puta, što eksplicitno, što implicitno rekli, Crnu Goru ne vide kao sekularnu, građansku državu jednakih građana i religijskih grupa, što ona po ustavu jeste,nego je vide kao pravoslavnu srpsku državu (u kojoj, eto, žive i muslimani i katolici, ali ne i Crnogorci, jer oni ne postoje – oni su Srbi) koju je, kako krivo tvrdi Amfilohije, osnovala srpska crkva. Stoga, njihova argumentacija veli dalje, nema potrebe da se oni registruju u državi od koje su stariji. Ne jednom, Amfilohije (i naravno Front, kroz bezbrojne pozive za obnovu takozvane „njegoševske Crne Gore“) pozvao je na obnovu Crne Gore kao teokratije.

Svi oni koji su direktno stali uz Amfilohija i Front, ili pokušavaju relativizovati stvari i na jednake dijelove između vlasti i nasilnika podijeliti odgovornost za skandalozno, ekstremističko ponašanje SPC i Fronta, zapravo traže srednjevjekovnu Crnu Goru.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve