Ni pakao nam neće teško pasti

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Živimo u vremenima kad život prevazilazi sve moguće komedije apsurda. Jedan od najvećih apsurda je da nam ne manjka priča o evrointegracijama, dok svakim danom vlasti čine sve da nas što više udalje od Evrope i približe istočnjačkim despotijama sa narodnjačkim obrascima vladavine. Da stvari budu još farsičnije Crna Gora se sve više trudi da liči na najgori uzor u širim razmjerama, na zemlju Kebe i Kebare, koja je odavno utonula u patologiju u kojoj se vlast sa dvotrećinskom većinom na izborima ne brani svojim djelima, već se brani fabrikovanjem laži, uzurpacijom medija i gušenjem svih sloboda, svjesna da samo tako može obezbjediti vladavinu nekompetentnosti, banalnosti i degradacije svih civilizacijskih vrijednosti. Svakodnevno se proizvode afere atentata, stranih plaćenika, Nebojše Stefanovića kao Iznoguda, izdajnika, opljačkanog naroda od strane predstavnika ništa bolje opozicije, dok skoro pa bjeloruski parlament ozbiljno konkuriše Parovima i Zadruzi, najgledanijim rialitijama na srpskim televizijama.

Čovjek bi pomislio da se radi, i u Crnoj Gori i u Srbiji, o svojevrsnom autizmu vlasti da nije njihovih kontakata sa međunarodnom zajednicom đe im slažu priče koje bi godile njihovom uhu, a čine sve suprotno tome. Zamislite Dritana Abazovića koji u Briselu drži vakelu o značaju slobode medija i slobode govora, dok u Crnoj Gori proganja određene medije, odbija da odgovara na njihova pitanja i obraća se samo medijima koji će postavljati pitanja kao onaj nesretni tabloid koji postavlja pitanje njemačkom ambasadoru „što mislite o dosadašnjem radu prve demokratske vlasti“. Ukoliko bude taj nazovinovinar „napredovao“, sljedeći put će pitanje glasiti „što mislite o uspješnoj vladavini prve demokratske vlasti“. Pogledajte Vučićeve ljigave medije u Srbiji i pitanja koja mu postavljaju na konferencijama za štampu pa će vam biti jasno kuda to vodi.

Gadosti koje su objavljivali pojedini mediji u Crnoj Gori za vrijeme prošlih vlasti mjere se šestocifrenim brojevima, iznosili laži, optuživali, objavljivali svašta navodno ili stvarno iz izvora u vlasti, bezbjednosnih službi, otkrivali lične podatke suprotno zakonu i nikada ih prošla vlast nije prijavljivala tužilaštvu. Čak je prethodni premijer priredio nonsens, organizovao prijem za godišnjicu izlaženja tabloida Vijesti, svakomjesečno se sastajao sa privilegovanim nevladinim organizacijama ne bi li smanjio količinu laži koje plasiraju EU, jer ih je ona, iz svog površnog i stereotipnog poimanja balkanskih državica, smatrala kredibilnim izvorima. A radi se o ober lažovima koji danas pokazuju svoje pravo lice i što je bilo svrha njihovog djelovanja. Izborili su se za vlast kakvu su htjeli i danas ne vide ništa sporno u destrukciji u kojoj se našla Crna Gora.

Crnogorska vlada je svojih prvih 100 dana vladavine obilježila propagandnim spotom koji najbolje odražava tu vrstu licemjerja u kojem se rugaju svakom razumu, pokušavajući da sakriju ogromnu diskrepancu između stvarnosti i otužnih i prevarnih hvalospjeva koje sebi upućuju. Crna Gora je u stanju zdravstvenog kolapsa, među vodečim zemljama u svijetu je po broju oboljelih i mrtvih od korone na milion stanovnika, sa smiješnim postocima vakcinacije, na nivou najvećih zabiti vaseljene, sa razorenim bezbjednosnim sektorom i sa jasno uništenim šansama za iole ozbiljnu turističku sezonu zbog raširene epidemije, nedostatka vakcina i uništenja nacionalne aviokompanije. Oni koji su obezbjedili kvorum kršeći Ustav Crne Gore, verifikovali mandat bez poštovanja procesnih radnji i načinili sijaset prekršaja zakona, lažima opravdavaju gašenje Montenegro Airlinesa, tvrdeći da nijesu mogli zbog agencije za sprečavanje nelojalne konkurencije sprovesti mjere koje je donijela prethodna vlast za ozdravljenje te kompanije.

Izgleda, lakše je prekršiti Ustav nego naloge jedne agencije koja onemogućava jedinoj aviokompaniji u Crnoj Gori, koja nema konkurenciju, da joj država pomogne? Moguće, mada ni to nije vjerovatno u postojećim okolnostima, da bi bilo reakcije iz Evrope, ali koja sigurno ne bi proizvela nikakve posljedice. Srbija pumpa onoliko novca u Air Serbia, teško je utvrditi pravu cifru, zna se samo za dvjesta miliona eura, pa ne vidimo da joj bilo što smeta da svoju aviokompaniju održava i rezolutno svima govori da će sačuvati svoju kompaniju po svaku cijenu. Valjda im vlada Crne Gore pomaže u tome gašenjem konkurencije od strane MA na najrentabilnijim linijama? Ali, nema većih „poštovalaca zakona“ od vlade Crne Gore i Bojanića, stručnjaka za stečaje sopstvenih firmi, kad treba nešto uništiti i dovesti Crnu Goru na stanje ekonomske neodrživosti. Sa kojim ciljem, možemo samo da naslujućemo.

Donekle nam pomaže u tome snishodljivost kojom se najveći predstavnici vlade odnose prema medijima iz Srbije. To najviše liči na izvinjavanja i ośećaje krivice što međusobni odnosi nijesu bolji. Pa se stalno potencira u izjavama pojačano uspostavljanje veza sa okruženjem, a jasno se misli na Srbiju. Bolje bi bilo za Crnu Goru da pojačava odnose sa nekim daljim zemljama jer malo toga pametnog se može preliti iz okruženja. Da ne pominjemo nevolje koje to može donijeti. Nedavno se Premijer obratio javnosti u Srbiji putem televizije N1, šaljući skrušene poruke kako mu je neko izvlačio riječi iz konteksta, kako bi on sve učinio da odnosi sa Srbijom budu bolji nego sa bilo kim jer su to odnosi braće i tra – la – la … stare otrcane floskule kolektivističke i mitomanske svijesti. I vlast Srbije, i vlast Crne Gore je izabrana da brane interese zemlje u kojoj su izabrani i čijim novcem raspolažu i žive od njega, bez obzira da li ga uzimaju od Srba, Crnogoraca, Bošnjaka, Albanaca ili bilo koje druge nacionalnosti. Ako Krivokapića muči što će o njemu misliti u Srbiji neka se kandiduje u Srbiji i tamo traži podršku, a ne iz Crne Gore.

Više je nego indikativno da je u tom intervjuu na N1 voditeljka najviše potencirala odnos između Crne Gore i Srbije, posebno insistirajući na pitanjima zakona o dvojnom državljanstvu i „Malog Šengena“. Ako se pitate zašto, lako je odgovoriti. Te dvije stvari obezbjeđuju da Crna Gora postane u punom smislu dio srpskog prostora. Ne formalno, granicama, već politički, kulturno, naučno, prosvjetno, medijski, sakralno, … i na svaki drugi način, mada je dijelom toga već postala. Ionako je CEFTA soprazumom Crna Gora postala uvozno zavisna jer je teško konkurisati u proizvodnji hrane intezivnoj poljoprivredi na velikim površinama sa rascjepkanošću crnogorskih obradivih površina. Sa „Malim Šengenom“ bi bila ugrožena i radna mjesta, a sa zakonom o državljanstu legalizovalo bi se pravo drugih da odlučuju o Crnoj Gori.

To insistiranje voditeljke jedne tobože profesionalne televizije samo govori u prilog poznate teze srpskog naučnika, Jovana Cvijića, da se radi o „etnopsihološki interesantanom slučaju“, po kojem je „jedna misao i jedna volja ovladala (je) svim članovima srpskog naroda, da mu njegova državna teritorija dopre do morske obale i jadranskih pristaništa“. Ista ta voditeljka je, nakon pośete Crnoj Gori u vrijeme litija, upoznala gledaoce N1 sa „istinom“ koju je čula od crnogorskog pandama Šešeljevim radikalima i Vučićevim naprednjacima. Recimo, zaparalo mi je uši konstatacija da je CPC NVO, registrovana u policiji, iako je, da je pravi novinar, mogla utvrditi na sajtovima vlade Crne Gore da je CPC uredno registrovana kao vjerska zajednica od 2000. godine, za razlike od SPC, koja uopšte nije registrovana u Crnoj Gori!

Zanimljivo je da tzv. Druga Srbija i mediji i novinari koji se smatraju njenim dijelom, vrlo jasno vide propagandu i svakodnevno trolovanje ljudi u Srbiji kojima se Dragan Djilas predstavlja kao monstrum, lopov i što sve ne još, dok im ne smeta da Milo Đukanović, koji je žrtva hiljada takvih kampanja i milionskih negativih tekstova, emisija po srpskim televizijama, „uživa“ status u Srbiji mafijaša, kriminalca, autokrate, diktatora, ubice, švercera, progonitelja Srba, SPC, … dalje dodajte, zahvaljujući tim kampanjama, a da isti ti nikad ne posumnjaju u svoje stavove i jesu li posljedica tih kampanja?

Više puta sam pisao o pokušaju vlasti u Crnoj Gori da tužilaštvo stave pod svoju kontrolu i o tome da to neće biti prihvaćeno od strane EU. To je očekivani šamar jer je to znao svako ko razumije procese EU pridruživanja i što su standardi koji se moraju poštovati. I to govori koliko su vlada Crne Gore i vladajuće partije demokratski nepismeni i koliko su suštinski lično (ne)opredjeljeni za evropske vrijednosti. Ako bi se tako svaki put mijenjalo tužilaštvo, podobno novoj većini, onda pravosuđe nije ni potrebno. Neka onda optužuju,  hapse, presuđuju partijski predstavnici, što i jesu mokri snovi Dritana Abazovića. Taj čovjek ima napade paroksizma kad neko završi u zatvoru, praveći od sebe budalu svaki put svojim tvitovima kojima se hvališe kako su uhapšeni neki marginalci, koji će koliko śutradan biti pušteni, jer nema opipljivih dokaza o njihovoj krivici. Nikako Dritan da shvati da su njegove pretpostavke i valjani dokazi za učinjeno djelo  diskrepantne stvari. A i bojim se da je isuviše vjerovao Vijestima i povjerovao svojim lažima i izmišljotinama kojima se borio protiv DPS-a.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta