Piše: Željko Vukmirović
(na slici sjedište GRU, Moskva)
Protekla nedjelja će zasigurno biti upamćena po podacima preuzetim sa kompjutera sakrivenog ispod kaputa u gepeku jedne “Lade”, te uhapšenim i protjeranim ruskim hakerima koji su sopstvenom aljkavošću otkrili više od 300 ruskih agenata, svojih kolega. I to, sa sve pravim imenima, datumima rođenja, pa i brojevima mobilnih telefona.
Nakon toga, uslijedio je sastanak u ruskom Ministarstvu odbrane, a agenti GRU su zavrijedili epitet “mentoli”, plus opisna varijanta koja se posebno dopala ruskim medijima – “još ste trebali da stavite kape sa petokrakom”. Naravno, ustanovljena je već pomenuta aljkavost i “totalna nekompententnost”.
Mada, raspad sistema GRU počeo je poodavno.
Što se nas u Crnoj Gori tiče, možda onog trenutka kada je Marija Vladimirovna Zaharova, tobože znalački, odgovorila na prozivke o provaljivanju umješanosti ruskih agenata u ono što će kasnije biti imenovano kao „navodni pokušaj terorizma u Crnoj Gori“. Tek, tada, na novinarsko pitanje da li je na spisku saradnika ruske ambasade u Poljskoj čovjek koji se vodi pod imenom Eduard Šišmakov, a kojeg je spomenuo crnogorski specijalni tužilac Milivoje Katnić, kao i da li uopšte postoji takav čovjek, Maša je ‘ladno odgovorila.
„ Gdje je tužilac Crne Gore, a gdje je Poljska? I na koji način su te stvari uopšte povezane? Ja sam samo dala ocjenu onoga što je rekao tužilac Crne Gore. Ako imate konkretno pitanje u odnosu na saradnika, ja naravno mogu da potvrdim da li je saradnik ovog ili onog državnog predstavništva u inostranstvu. Ponavljam, mi se ne bavimo prvi put stvarima koje su povezane sa Crnom Gorom”.
Da, znamo da se ne bavite prvi put stvarima koje su povezane sa Crnom Gorom.
Jedina gora stvar od ove je, svakako, Putinovo opovrgavanje postojanja trovača iz Solzberija. Znate već, ljudi su bili turisti, šta vam je… Doduše, sa jedinom raspolagajućom adresom, broj zgrade iz kompleksa sjedišta GRU.
Sve je to utvrđeno i dokumentovano.
Baš kao i angažovanje ruskih političara ili diplomata ili šta već…Svejedno, u živote su nam ušetali Patrušev, Železnjak, Rešetnjikov, Malofejev, Borodaj, Girkin, Dugin…plus ruski fondovi Dostojanstvo, Gorčakov, Insitut za strateške studije…
I tako sve do ultimativnog pisma Aleksandra Usovskog, upućenog Jeleni Šarojkin, tadašnjoj direktorici TV Carigrad, baš one televizije po kojoj je ordinario Milan Knežević iz DF-a, sa svojim dramatičnim saopštenjima o “konzervativnoj revoluciji” u Crnoj Gori.
“Lena, dobar dan. U fajlu koji prilažem je ono što ja garantovano mogu da uradim u Poljskoj. Legalno i relativno brzo, bez ikakve konspiracije, isključivo legalnim sredstvima. Međutim, efekat ove akcije bio bi 100 puta značajniji od neuspjele frke u Crnoj Gori. Samo sedam nedjelja. Od momenta dobijanja para do eksplozije informativne bombe u medijima. Poslije ovog niko se neće sjetiti kraha koji je K.V (Konstantin Valjerevič Malofejev) imao u crnogorskoj avanturi. Svi će ga doživljavati kao mirotvorca u Poljskoj. Ovo nije šala. Ja sve to realno mogu da učinim, u pomenutom roku i za pomenutu svotu novca. S poštovanjem Aleksandar Usovski”, glasio je sadržaj pisma.
TV Carigrad je crkao sa dugom od 384,5 miliona rubalja (nešto oko pet miliona eura). Vlasnik Malofejev je izbrisan sa mape postojećih saradnika.
Crnogorska verzija glasi: Pare od šure se još utvrđuju.
Uz već čuveno uvjerenje “da je GRU stvarno htio da izvede državni udar, izveli bi”.
E pa, evo kako to izvode. “Mentoli”.
Sve ostalo, od malog beogradskog hotela Vrabac pa do engleskog Solzberija, već je utvrđeno.
Skroz turistički.