piše: Željko Vukmirović
Čekajući na uobičajenu političku „vruću jesen“, već najavljenu kroz nov asortiman prijetnji za to godišnje doba, plus obećavajuća gnjavaža sa protestima, ispostavlja se da ni ovo ljeto nije tako loša stvar. I da su teškoj gnjavaži vrata već širom otvorena.
Ovo ljeto je, zapravo, ničim izazvano, postalo ljeto otkrića.
Ponajprije u saznanju da se oktobar 2016. godine nikada nije dogodio. A ni sličan oktobar 2015.
Bar to, tako komotno, utvrđuje opozicija.
Znači, pokušaja upada u crnogorsku Skupštinu, kao vrhovno zakonodavno tijelo, nikada nije bilo.
Poslanik DF-a, Slaven Radunović, tim povodom, nikada nije izgovorio “još samo 10 minuta”.
Te godine, praktično, sada već uopšte ne postoje.
Nijedan Rus nikada nije ni centa dao DF-u za ultra kampanju i destabilizaciju Crne Gore. Naročito nikada to nije izveo izvjesni Konstantin Malofejev.
I niko nikada za DF nije rekao – ušli su u lovu.
Nikada nikakve zavjere nije bilo. Nikakve srpske galamdžije, kao pripadnici ili samo simpatizeri četničkog Ravnogorskog pokreta, nikada nisu uvezeni tim povodom.
Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov u pismu Alekseju Žuravljevu nikada nije potvrdio postojanje nekih tamo Šišmakova i Popova.
I nikada se nije slikao sa Zavetnicima.
Ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Čepurin nikada nije rekao kako je crnogorsko priključenje NATO savezu “majmunska politika”.
Ruski šef Savjeta za nacionalnu bezbjednost Nikolaj Patrušev nikada nije na brzu ruku posjetio Srbiju i nije nikada napravio diplomatski presedan zaobilazeći tadašnjeg premijera Vučića, pa posjetio predsjednika Nikolića, sa namjerom da riješi neke novonastale probleme. Nakon te posjete, za navodne agente GRU se samo, uistinu, nikada više nije čulo. Jer, ovo ljeto je otkrilo, to je samo farsa.
General Rešetnjikov nikada nije „preventivno“ upozoravao na mogućnost krvoprolića u Crnoj Gori.
Baš kao što Milan Knežević nikada nije dramatično izvještavao za rusku televiziju TV Cargrad o „konzervativnoj revoluciji“ u Crnoj Gori i ratu koji samo što nije počeo, evo sad će…
Delegacija DF-a, pojačana Orhanom Šahmanovićem, nikada nije išla u Čečeniju kod Ramzana Kadirova. A ni to što Kadirova nikad očima nijesu vidjeli, nikada se nije dogodilo.
„Čin rata protiv Crne Gore“ kao formulacija koju je upotrebio američki senator Ron Džonson, a na adresu Rusije, pokušavajući da objasni što se zapravo događalo na Balkanu u oktobru 2016. godine, nikada nije postojala.
Zamjenik generalnog sekretara Jedinstvene Rusije koji je nedavno podnio ostavku, Sergej Železnjak, nikada nije davao uputstva crnogorskoj opoziciji što im valja činiti i nikada nije prijetio crnogorskoj vlasti da ni slučajno “ne ponavljaju 1948.”.
Srpski patrijarh se nikada neće izviniti zbog toga što je uporedio Crnu Goru sa fašističkom NDH. Sto posto. To se nikada neće desiti.
Srbi nikada nisu prisvajali crnogorsku istoriju. A ni SPC crnogorske manastire.
A onda, ničim izazvan, ni evropski komesar za proširenje i politiku susjedstva Johanes Han, nikada nije nešto naročito patio zbog toga što je Crna Gora onaj posao sa autoputem dala Kinezima, a ne Njemcima. To se nikada nije dogodilo.
Uopšte, ljeto 2018. nije nikada bilo neko naročito – dugo, toplo ljeto.
A i Ben Kvika se slabo ko još sjeća.
I to je živa istina.