piše: Željko Vukmirović
Svaka priča o demokratiji završava na njenom prapočetku i nekoliko Platonovih riječi:
„Jel’ vidiš prijatelju ona tri čobana? Sve dok oni mogu da nadglasaju mene i Sokrata, u demokratiju ne vjerujem“.
Ali, to je ono što nam se događa. U sred avgusta i neke sparine.
Pa, je li od izbornog zakonodavstva ili opštih ambijentalnih uslova, tek će da bude priče. A i čobana.
Do tada, folklorni kolorit. Ove nedjelje smo imali i portparola ruskog ministarstva inostranih poslova Mašu Zaharovu kako u komšiluku, sklopljenih očiju, pucketa prstima pred kamerama, dok se razleže zvuk truba u Guči. I to samo nešto sitno vremena nakon što je dala pomirljive izjave o tome kako će Rusija podržati sve odluke Srbije. Posebno one o gubitku Kosova. A onda se malo zabavljala na livadama Moravičkog okruga.
Na društvenim mrežama je lajkove pokupio hashtag – „igraliovoMašapostolovapitamsamo“.
Tramp se opustio u svom lupetanju. Ako ta skala u njegovom slučaju uopšte funkcioniše. A nije mu ostala dužna ni njegova bivša saradnica koju je, u međuvremenu, nazvao psom i šljamom. Svašta mu je prišila. A tek što je svašta snimila…I još objavila u pisanoj formi.
Bivši operativac CIA, Džozef Asad, a ispostavilo se jedna naivčina koja se nešto neodređeno smijulji, neodređeno govori, a i bavi se krajnje neodređenim poslom, pokušao je da bude duhovit gostujući na Foks Njuzu, provaljujući neku foru sa seksi riječima. I, dakako, uopšte nije odgovorio na jedno od ključnih pitanja – ako je već angažovan za konsultantski posao, zašto je pravljen plan evakuacije? Naravno, ni oni pametnjakovići sa Foksa ga to nisu pitali. Šta će im to…
Ove nedjelje su Rusi počeli sa rasprodajom hartija od vrijednosti i prijetnjom odricanja dolara, kojeg tako divno svojataju…pa, bar zadnjih 50 godina.
Onda je najavljen sastanak Merkelove i Putina. Tek onako, šatro niotkuda.
Sa teritorijalno crnogorske, opozicione strane, samo su se javljali oni skribomani od Demokrata koji su uredno isporučivali saopštenja. Zimska priča, u sred avgustovske sparine.
Njihova budvanska filijala je, pak, provaljena za neke pare. Ali to neće da komentarišu.
E sad, da li su u pitanju godišnji odmori, pa je opoziciju stigao umor od „odbrane srpskog nacionalnog bića“ ili samo neke uplate nisu legle na vrijeme ili je samo ona uplata od pola miliona eura koju im je odredio Vučić razočaravajuća, biće da je tek stvar nijanse. Čak se ni Medojević, koji bi ‘ladno pokupio bar 100 lajkova svojim upisom na društvenim mrežama, nije javljao.
Ali zato jeste Milan Knežević, u najboljoj tradiciji “banalnosti zla”, toplo preporučujući proslavu stogodišnjice poništenja crnogorske države.
Biće da je od sparine.
Nego, Aleksandar Podrabinekin je objavio tekst pod naslovom Rusko oružje.
Ništa bombe, ništa nuklearke. Čovjek kaže, korupcija. To oružje je neprikosnoveno. A i ne pravi buku. Ruski izum. Nema preko toga. Naspram njega je i „kalašnjikov“ malo dijete. Svi kupuju. Ne žale pare.
Sa druge strane, Senad Pećanin opominje kako se na prostoru bivše Jugoslavije “ubrzano stvara ambijent za nastavak tragedije iz devedesetih”. Čak, čovjek vjeruje da će prikazivanje “nove sezone” biti, bar, na nivou prethodne.
I eto prostora za još jednu lekciju iz demokratije.
Još samo da se čobani pokupe…