Petak, 29 Marta, 2024
Rubrika:

Najezda papkara

Posljednji medijski, propagandni udar na predśednika države, jedan u nizu sa te adrese, jeste besprizorni, nekulturni, primitivni, lišen elementarne pristojnosti napad Vanje Čalović za tzv. aferu Pandorina kutija. Agresivnim glasom, nalik na obraćanje posljednje seoske kalašture na nekoj neuređenoj pijaci i uz neprimjeren rječnik, Vanja Čalović je na jednoj činjenici sazidala čitavu kulu od karata, koristeći u tu svrhu sve šeme i adrese koje je mogla naći u pomenutom izvještaju novinara, nazvanom Pandorina kutija.

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Postoji pravilo da populizmi obično vode u totalitarne oblike vlasti, što zbog paralize predstavničkih ustanova, što zbog upotrebe sredstava za koje je teško obezbjediti podršku u pluralističkim uslovima. Mnogi totalitarizam povezuju sa koncentracijom vlasti u vidu jedne ličnosti, vođe, kako se često ispoljavao u istoriji, ali totalitarizam je u osnovi sistem vršenja vlasti, bez obzira da li ga sprovodi jedan vođa ili interesna skupina, što je slučaj u Crnoj Gori. Vlast koja vodi dijalog isključivo unutar sebe, koja je obesmislila i uništila sve oblike nezavisne kontrole, koja je uništila institucije, podjelu vlasti, parlamentarnu kontrolu i parlamentarni život, zarobila medije, koja je uvela brutalnu partitokratiju u sve pore društvenog i političkog života, koja novčano stimuliše institucije sile i njihovo nasilje prema građanskom otporu i koja umjesto pluralizma podstiče agresiju prema neistomišljenicima, nije ništa drugo do totalitarna vlast.

Dok su u vrijeme prije prošlogodišnjih promjena vlasti nevladine organizacije glumile korifeje poštovanja demokratskih standarda, građanskih prava, izgradnje institucija, vaninstitucionalne kontrole vlasti, dizanja demokratske svijesti, nakon promjene su se stavile na čelo kršenja svih tih standarda koje su tobože propovjedale. Štoviše, ulaskom u organe vlasti postali su glavni zagovornici totalitarističke vladavine, obračuna sa opozicijom i neistomišljenicima i partijske zloupotrebe pravosuđa. Svojim dosadašnjim djelovanjem one samo pokazuju da im nikada nije bio cilj stvarna demokratizacija društva, već da je njihov cilj bio isključivo smjena bivše vlasti i njen politički kraj. Učešćem u jednoj nedemokratskoj i totalitarnoj vlasti, podržavanjem zakona koji nemaju saglasnost Venecijanske komisije i koji od pravosuđa prave sluškinju vlasti, ćutanjem na kršenja Ustava i zakona, pokazuju svoje pravo, licemjerno lice.

Niko ne spori pravo na utvrđivanje odgovornosti bilo koga ukoliko se to radi na zakonit, pristojan i civilizovan način. Bez medijskih i političkih hajki i medijskih optužnica i presuda. Naročito kad su u pitanju nosioci najviših funkcija u državi, jer se na taj način svjesno urušavaju institucije države. Predśednik Crne Gore je izabran na direktnim izborima, u prvom krugu, i to mu daje i pravo i legitimitet da slobodno izražava svoje stavove, pa i neslaganja sa izvršnom vlašću. Posebno što su njegovi stavovi na tragu politike koja je zvanično usvojena od sadašnje vlast, a od koje ona prečesto odstupa. Kohabitacija nijednog predśednika ne obavezuje na poslušnost izvršnoj vlasti, posebno ne otrcanim alibijima o većinskoj volji. Jer, ako je ko imao većinsku podršku onda je to onaj ko je pobijedio u prvom krugu izbora za predśednika.

Posljednji medijski, propagandni udar na predśednika države, jedan u nizu sa te adrese, jeste besprizorni, nekulturni, primitivni, lišen elementarne pristojnosti napad Vanje Čalović za tzv. aferu Pandorina kutija. Agresivnim glasom, nalik na obraćanje posljednje seoske kalašture na nekoj neuređenoj pijaci i uz neprimjeren rječnik, Vanja Čalović je na jednoj činjenici sazidala čitavu kulu od karata, koristeći u tu svrhu sve šeme i adrese koje je mogla naći u pomenutom izvještaju novinara, nazvanom Pandorina kutija. Sa namjerom da se nakarikira sve i svašta i zasjeni prostota i neznanje.

Trastovi su fondovi kojima se povjerava trećim licima imovina na upravljanje po određenim ugovornim klauzama i njihovo otvaranje košta desetinama puta manje nego što se spekuliše. Preko trastova se ne ulaže novac samo u nekretnine, već se preko trastova može ulagati i novac u projekte, pozajmljivati od drugih trastova, obavljati komercijalni poslovi i sl. Obično kancelarije preko kojih se registruju firme obavljaju sve poslove. Vi se registrujete i ostalo obavlja u vaše ime onaj kome ste povjerili upravljanje. I to ne dira u vlasništvo nad kompanijom.

Niko ne ide po navedenim destinacijama da skriva novac, pa ni Milo Đukanović. Pominjanjem nekakvih šema povezanih adresa je svjesna namjera Vanje Čalović da uključivanjem svih adresa koje su međusobno povezane u poslovanju fondova predstavi kao kancelarije preko kojih je Đukanović htio da zavara trag. Sama činjenica da su trastovi u 80% slučajeva ulagali u nekretnine u raznim destinacijama govori da se to ne može obavljati bez mreže povezanih posrednika. Vlasništvo uvijek glasi na vlasnika, bez obzira preko koga se ostvarivalo i da li je na firmu ili na lično ime. Spin da Đukanović ima takve veze da će sakriti tragove i uništiti dokumentaciju je u funkciji manipulacije, jer su papiri u aferi objelodanjeni tek nakon što su svi prikupljeni. Takvo nešto nije pošlo za rukom ni Bleru, ni Putinu, a ni Siniši Malom, kojem nije pomoglo da sakrije vlasništvo na 23 stana u Bugarskoj njihova prodaja u međuvremenu.

Uostalom, neka se ispitivanjem bave finansijski stručnjaci, a ne nedoučeni amateri sa semantičkim terorom laži i podvala, obavijenim manipulacijama, što je zaštitini znak svih afera koje su produkovali, a kojima se uvijek ostavlja prostor za špekulacije da je „Milo ucjenjen od zapada“, da je „Milo moćan i da će da zataška“, da su sve strukture pravosuđa, uključujući SDT, Đukanovićevi ljudi i gomilom drugih spinova kojima je Đukanović kriminalizovan bez ijednog pravosudnog epiloga, usljed neostatka dokaza. Žalosno bi bilo da je Vanja Čalović jedina kompetentna da se bavi ovom istragom, kako ona pokušava da to predstavi, jer ona ni nema namjeru da se razotkrije istina, već da se bujicama fabulacija zatrpa javnost i bez obzira na epilog ostavi slika da je „kriminalac“ Đukanović još jednom uspio da izigra pravdu.

Da je na tankom ledu bez dokaza o stvarnoj imovini, pošto mnogi vole da se frljaju sa milijardama eura, Čalovićka je pokazala gostovanjem na beogradskoj N1 televiziji. Nekako je i njoj tanko zvučala priča o zametanju tragova imovini koju nije mogla dokazati, pa je morala da je pojača optužbama protiv Đukanovića za mađarski Telekom, zatim da je bio optužen pred sudom druge države, da ga je odbjegli kriminalac Duško Knežević  optužio za mnoge malverzacije, pominjući kastodi račun, kao da je ulaganje preko kastodi računa zločin, da bi na kraju poentirala jednom zastrašujućom optužbom, za koju bi morala snositi odgovornost: naime, optužila je Đukanovića da kontroliše sve kriminalne klanove po Crnoj Gori?

Čalović je izdeklamovala sijaset optužbi, ne pominjući da je ta optužnica u stranoj zemlji, koju su upravo produkovali ljudi iz Đukanovićevog bivšeg okruženja, nezadovoljni što se nijesu bolje omrsili, odbačena zbog odsustva dokaza, slagala je da je priznanje mađarskog Telekoma pred američkim sudom dokaz, jer se to priznanje nije dokazivalo u postupku i ima najobičniju formu, da su optužbe Duška Kneževića više alibi za Đukanovića, nego što ga optužuju, jer ako je ono što je navodio Knežević, kako kažu čovjek iz bliskog okruženja Đukanovića, njegov najveći grijeh onda su time razvijane i moje dileme oko nevjerovatnih glasina o njegovoj kriminogenom CV-ju. Ispade da je najveći grijeh što je pomogao Kneževiću da uđe na tržite Emirata, jer svi koju su radili sa Arapima znaju koliko je za njih značajno kad dolaziš sa premijerom države.

Država u kojoj se najviši funkcioneri mogu tako olako povezivati sa narko klanovima teško da može sačuvati ugled, za koji se zabrinuo potpreśednik vlade, Dritan Abazović. Umjesto da se ugled predśednika države štiti time što se njegovo ime neće valjati po blatu primitivnih političkih obračuna, sam Abazović učestvuje u njegovoj kriminalizaciji iz najbijednijeg poltikanstva, da bi ga onda prozivao da podnese ostavku i tako sačuva ugled države. Jadno i pilićarski.

No, nažalost, u Crnoj Gori, između drugih podjela, očigledna je i civilizacijska podjela i suprostavljenost. Čak bi se ponekad moglo reći da ostale podjele, poput nacionalne, proizilaze iz ideološke i civilizacijske podjeljenosti. Pokazalo se da je opštem primitivizmu kvasac primitivizam političkih, nevladinih, medijskih i kulturnih „elita“. Međusobno se hrane. Vjerujem da će i primitivizam i verbalna agresija Vanje Čalović naići na brojne aplauze. Još je Krleža pisao prije jednog stoljeća: „Ja, naime, oduvijek znadem ovu istinu, da papkari i kopitari bježe u stado i turaju glave u sredinu i bleje, kada ide vuk. Neka stado bleji! Ja ne znam još jesam li vuk, ali dvopapkar ni kopitar nisam, to stoji!“

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Saša
11.10.2021-10:15 10:15

Malo si im rekao.

borko
11.10.2021-10:58 10:58

U emisiji ,,Načisto” kreštavim glasom je svim silama pokušala zaustaviti pitanja tužioca : koliko MANS ima upošljenih, koliki je budžet MAMSa, kako je kupila stan i koliko je grantova uzela od drugih NVO kojima ne da ni priviriti …

flamantes
12.10.2021-01:25 01:25

U želji da izgleda kao opasna zmija koja širi strah, iuspala je blavor koji širi odbvratnost.

džudović
12.10.2021-19:57 19:57

Toliko nevaspitano čeljade kao ova Ćalovićka se nije pojavljivalo na našim ekranima. Nevjerovatan skup ambicije, narcisoidnosti, mržnje i nevaspitanja je ova mučenica.