Mickeyeva sela

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Ovih dana me povuklo pa sam saopštio supruzi da ćemo do kraja godine kupiti ferari, a za četiri godine ćemo živjeti kao Bil Gejts. Iako nije baš pretalentovana za ekonomiju, začuđeno me pogledala i zapita na koje guvno ću nać’ pare za takvo nešto? Pa, reko’, od naših pensija, što bi rekla za tu vrstu prihoda moja rahmetli baba. A od čega ćemo onda da živimo, graknu čitava familija, zajedno sa kućnim ljubimcima? Što ću, śetim se ministra finansija, kad može on što ne mogu i ja, pa rekoh naći ćemo druge izvore.

Nego, da manemo šalu. Živimo u previše ozbiljnim vremenima.  Moj problem je što sam stara škola, diplomirao davno, u vremenima kada se na fakultetima učila nauka, nijesu se pomjerala brda, niti su se, slava mu i milost, prizivale metafizičke sile u obećanjima rajskih prostranstava Luksemburga. Učili su nas konzervativnim teorijama i doktrinama po kojima ekonomski agregati moraju imati realne proporcije i da narušavanje proporcija obavezno vodi u ekonomske probleme. I da, učili smo Marksa, ali i Smita, Kejnza i njegovu „Opštu teoriju zapošljenosti, kamate i novca“, liberale Fridmana, Berlina, fon Mizesa, fon Hajeka, Šumpetera, Popera, uključujući i čikašku školu neoliberalizma. Nekada su, u bivšoj nam zemlji, fakulteti bili hramovi nauke, nije bilo fakulteta poput onog koji je završio Bato Carević, mejor Budve.

Nije ovo mjesto za prećerano teoretisanje, niti bi to bilo interesantno mnogima za čitanje, pa ću pokušati da pojednostavim poentu onoga o čemu pišem. Svaki ozbiljan ekonomista mora unaprijed imati na umu kad namjerava da sprovodi neke mjere da su stereotipi u makroekonomiji loša polazna tačka, jer svaka ekonomija ima svoje specifičnosti i ono što daje efekta u jednoj može izazvati ozbiljne probleme u drugoj. Knjiške priče i realan život često nijesu u saglasju.

Iako mislim da su ekonomije Srbije i Crne Gore strukturno i po mnogo čemu različite, ubijeđen sam da mjere koje je u makrofinansijama preduzeo bivši srpski ministar finansija, Dušan Vujović, sa pedigreom savjetnika Svjetske banke, koje su dovele u red vrlo problematične srpske finansije, primjer koji se može smatrati univerzalnim. Zahvaljujući i ugovornom odnosu Srbije sa MMF-om, koji je poznat kao konzervativna finansijska institucija, Srbija je dovela svoje ekonomske agregate u proporciju i samjerila svoje budžetske potrebe i potrošnju realnim izuvorima, uz razumno deficitarno finansiranje rasta društvenog proizvoda.

Ne znam da li je druženje crnogorskog ministra Spajića sa novijim srpskim ministrom finansija, Sinišom Malim, čija je ekonomska logika stalno podizanje tražnje, najčešće spoljnim zaduživanjem, kako bi se dizale stope rasta, uticalo da izađe sa teorijom o drastičnom povećanju plata, odnosno potrošnje, kao „zamajca privrednog rasta“? Srbija je jednokratnim dijeljenjem tzv. helikopter novca podizala tražnju, ali nije ušla u rizik opšteg povećanja plata i trajnog rasta agregatne tražnje. Jer očito za to ne postoje realni unutrašnji izvori, inače se ne bi zaduživala spolja za helikopter novac.

E sad malo uporednih analiza koje se odnose na Crnu Goru. Za razliku od Srbije, koja je uravnotežila platni bilans brojnim investicijama iz inostranstva, izvozno orjentisanih, Crna Gora konstantno kuburi sa platnim deficitom u razmjeni sa inostranstvom. Zbog platnog deficita i odliva eura, Crna Gora se ponekad morala zaduživati na finansijskom tržištu. Doduše, prošla vlast je u dobroj mjeri uspjevala stranim investicijama, pretežno u turizam, da kompezuje platne deficite, što nije realno očekivati u postojećim okolnostima. Valjda je svima poznato mala pokrivenost uvoza izvozom roba i da izvoz usluga od turističke djelatnosti i prilivi novca iz dijaspore čine gro prihoda Crne Gore u platnom bilansu. Da, iste one dijaspore, kojoj se želi oteti pravo glasa!

Dolazimo do suštine. Drastično povećanje plata, koje najavljuje ministar Spajić, bez ikakve sumnje bi podiglo agregatnu tražnju u Crnoj Gori, što bi, po postojećoj strukturi crnogorske privrede, unekoliko povećalo prihode u sektoru usluga, bankarstvu, trgovini, ugostiteljstvu i donekle u proizvodnji hrane, ali bi i drastično povećalo uvoz roba i povećalo platni deficit Crne Gore. Proporcije agregata sadašnjih doprinosa za zdravstvo i agregata povećanja plata takođe, ubjeđen sam, nijesu u proporciji pri minimalnoj plati od 450 eura, što bi dodatno opteretilo finansije zemlje. Smiješne su i najave o pronalaženju drugog izvora za finansiranje zdravstva. Ozbiljan ministar prvo obezbjedi izvore sredstava pa onda pravi ekonomske strategije. Ne loži se ražanj dok je zec u šumi?

I privatni sektor, koji najviše doprinosi BDP-u, će teško obezbjediti povećani fond plata, kad i u sadašnjim uslovima izbjegava da plaća obaveze na pun iznos koji isplaćuje radnicima?  Tobožnje medijski propagirano sniženje izdvajanja iz bruto plata zbog izostavljanja obaveza za zdravstvo je priča za malu đecu, jer nije isto obračunati poreze i doprinose na sadašnjih 250 eura i najavljenih 450 eura. Drugim riječima, privatnike će povećanje plata koštati više u apsolutnim iznosima bez izdvajanja za zdravstvo i pri istim stopama za ostale doprinose i poreze, nego sva izdvajanja zajedno na plate od 250 eura. Posljedica je otpuštanje radnika i rad na crno.

Kao što rekoh, povećanje plata će dovesti do drastičnog povećanja platnog deficita Crne Gore koji se u postojećim uslovima jedino može kompezovati dodatnim zaduživanjem države. Mahanje sa 600 miliona eura u trezoru je obična jeftina propaganda. U ekonomije se uvijek mora polaziti od izvora novca i njegovog trošenja kako bi se utvrdilo realno finansijsko stanje. Crna Gora se zadužila krajem prošle godine 750 miliona eura prodajom državnih obveznica. Nikad ministarstvo finansija nije izašlo sa podacima kako su trošena ta sredstva. Očito da je laž bila kako 500 miliona ide na reprogramiranje dospjelih obaveza po ino zaduženjima i da je taj iznos skoro upola manji. Neka bude da je bio 300 miliona. To znači da je, pored redovnih izvora prihoda u budžetu, na budžetsku potrošnju otišlo 450 miliona eura iz kredita! To je prihod na koji se ne može računati u narednoj godini, sem ako se ponovo država ne zaduži! Ili će ući pola milijarde pilula za lilule investicija u Pljevlja, kako obeća Spajić?

Dizati propagandnu buku sa 600 miliona eura na kraju turističke sezone uz vanredni budžetski prihod od 450 miliona eura iz kredita, privremeno finsniranje budžeta, bez kapitalnog budžeta i mnogih tekućih izdvajanja, povećanje prihoda od PDV-a i akciza  zbog rasta cijena hrane i goriva je sramno i govori sa kakvim profilom ljudi imamo posla. Umjesto da imamo transparentne finansije, podatke dostupne svima, skrivaju se podaci kako bi se moglo manipulisati građanima Crne Gore i obećavati luksemburški standard u zemlji koja ima cca 8.700 USD BDP per capita. Ili po glavi stanovnika, kako vam draže! Btw, Luksemburg ima BDP per capita 115.172 USD!!! Treba li obrazlagati tu budalaštinu?

Tužno je koliko postoji onih u Crnoj Gori koji uzvikuju „bravo“ ovim šarlatinima i njihovim nebulozama, dijeleći lekcije kako mi ne razumijemo te velike magove koji od vode prave vino, iako se radi i o njihovoj koži. Ili onih koji pominju krizu hiperpodukcije  u Americi  iz 1929. godine i Nju Dil kao poređenje sa situacijom u Crnoj Gori, što je na nivou vica. Daj bože da Crna Gora pati od prevelike ponude roba i premale tražnje!

O ministru ekonomskog razvoja neću trošiti riječi. Njegovo jeftino razmetanje i jeftini trikovi sa selektivnim objavljivanjem podataka je za PR neke zemzadruge. Ili bolje, pijačne tezge. To su smješnije njegove prijetnje kako će se vratiti u Englesku i ostavti nas uboge da se patimo bez njegovog ogromnog znanja, jer njegovim ministrovanjem je samo on dobio. To će mu biti jedina referenca kad bude tražio posao u Velikoj Britaniji. Dok ne provale o kakvoj se neznalici radi.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta