Marko Vešović SVAŠTARA: O Balšama i amebama

Za aktuelno.me

Piše: Marko Vešović

Treći put čitam Radončićevu „Anatomiju jedne hajke“. Prvi put sam je čitao na paračeske: Šeki pošlje vreško napisan tekst, Marko ga prouči, kaže o njemu sud, i dopiše primjedbe, ako ih ima. To je bilo „pažljivo čitanje“ (close reading) onog što su anglosaksonski Novi kritičari zvali “tekstura“. Užitak u detaljima.

Drugi put sam knjigu čitao kao cjelinu, i mnogo važnija je bila struktura, termin opozitan teksturi, pa je i čitanje bilo drukčije naravi: važno je kako se pojedini pasusi, stranice, poglavlja, motivi među sobom dozivaju.

Treći put je  čitam na  portalu aktuelno.me. Svaki nastavak opremljen je fotosima na kojima je Miško Perović široko nasmiješen, kao da uopće nije najopevanji lupež na srpskohrvatskom jeziku, kao da nikad nije bio mafijaš, reketaš i ucjenjivač, što mi priziva u sjećanje engleske, više ne pamtim čije stihove: „Ima ljudi koji su nitkovi, /  a ovamo se smiješe, smiješe“.

Treće čitanje je čitanje u vremenu, koje je Radončiću očito svesrdan pomagač: knjiga ne samo da nije izblijedjela, već mi je bolja nego prije, pored ostalog i zato što su, od 2013. kad je objavljena do danas,  njezini glavni junaci, koji ne mogu dalje od sebe –  iskaz koji Radončić često upotrebljava i u govoru i u pisanju – sve žešće  upirali da dokažu kao tačno sve što je o njima Radončić rekao.  Kao da je u javnom djelovanju tih pogani zvijezda vodilja bio naum: istinu o nama sabotirajmo potvrđujući je, rečeno jezikom Viktora Ivančića.

U ratu mi je režiser Bata Čengić kazao da je moja knjiga „Smrt je majstor iz Srbije“ dobra, a  biće bolja kad postane pomalo bajata (koji nije svjež, ustajao, star, kaže Rečnik SANU).  Vjerovatno bih ovo zaboravio, ne vjerovatno već sigurno, ali sam se sjetio Lazarevićeve priče „Sve će to narod pozlatiti“, gdje ima “kapetanica sa bajatim licem“. Sve najbolje što su četiri naroda na srpskohrvatskom jeziku sročili  – ostaće zauvijek moja babovina, i to je najvažniji razlog što sam danas ono što sam oduvijek zapravo i bio: Jugoslaven  po nacionalnosti.

O Šekijevoj knjizi ne bih rekao da je bajata nego da je DOŠLA. Ustojala se  kao dunje na majčinom kredencu, i tada bi Darinka kazala: “Došle ove dunje“. Evo primjer, možda najubjedljiviji, kako vrijeme radi za Radončića. U knjizi je često citirao Đukanovićeve riječi da je Don Mikeli „stoposto četnik“. Sa protekom vremena ovo je postalo stoposto istina: danas Don Mikeli  iz sjenke upravlja Crnom Gorom kao vršilac dužnosti đikanskog  vođe Amilohija Radovića koji je cijelog života  bio vršilac dužnosti srpskog sveca. U strukturi knjige, taj citat postaje refren uspavanke koju Šeki poje Pitagori iz Morače.

Mene ovdje zanima Šekijev tekst o Balši Brkoviću koga u Podgorici mnogi zovu Diplomirani Jevrem.  On, koji je odhranjen parama dvije Udbe, srpske i crnogorske, on, koji je iz mog pogovora Šekijevoj knjizi o Milovim udbašima, pod naslovom “Iza maske”, obavljenoj u Vijestima, kao urednik izbacio sve što sam napisao protiv Đukanovića, jer su u te dane Don Mikeli i Diktator bili u velikoj finansijskoj ljubavi, taj i takav Balša Marka Darina je proglasio “prvim udbaškim perom“.

Šeki veli: “Hajkanje će se nastaviti  i u Monitoru od 4. maja 2012. Koprivica i Popović će, sa novom mržnjom i izlizanim etiketama mitraljirati Vešovića i Radončića, dok će u broju od 11. maja Balša Brković, prvo udvoričko pero Crne Gore, ponovo svojim umjetničkim repom mahati pred gazdom Miškom, etiketirajući Gazdine oponente:

„Cijela ta imbecilna priča ovdašnjih gebelsovskih propagandista je zapravo – smiješna. Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ‘šef ‘ svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta? Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo. Zna se što se dobro plaća u našoj domovini – ljubav prema diktatoru, a ne kritikovanje. Iz kontakta sa ljudima vidim da čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…“.

Šekijev komentar: „Balša nam je otkrio kako se u CG postaje milijunaš: prodajom ljubavi Diktatoru. I siromašni profesor računa je morao proći taj mukotrpni put do bogatstva. Zahvaljujući Balši, tajni više nema. Napokon smo otkrili porijeklo imovine tajkuna Miodraga M. Perovića: do silnog novca je došao naplaćujući ljubav Diktatoru, kojeg  je volio do posljednjeg eura. Tek kada je prodavac ljubavi postao enormno bogat, ujeo je korisnika svojih usluga za ruku, srušio korito i počeo da drži tirade o poštenju i moralu“.

Meni je zanimljivija tvrdnja u koju ne bi đeca verovala: da su se Đukanovićevi aktivisti ispovijedali poznatome izmećaru Miška Kesedžije koji je oglašeni mrzitelj nikšićkog diktatora. Od njega veći mrzitelj Mila jedino je  Driton. Tako je Dritana oslovio Bećković: ” Dritone!”  kad mu je obećavao da će ga u Beogradu nosati  na rukama. Mada muslimane jedino na dženazama nosaju  na rukama, ostaje da se vidi je li  Dritonu, zamjeniku  rukoljubljivog Podoljuba Krivokapića, izborni uspjeh bio zapravo politička dženaza.

Balša se usuđuje reći: „čak ni aktivisti DPS-a ne vjeruju u sve te propagandne gluposti jednog novinarsko-pjesničko-udbaškog kruga…“, jer misli da se obraća ne čitateljima koji na ramenima imaju spravu za mišljenje,  nego beslovesnoj stoci. Ili je Blaša pobrkao vremena; vjerujem mu na riječ da su mu se Milovi aktivisti  ispovijedali u dane  kad je Diktator s Miškom vodio ljubav stabilniju no švicarski franak.

Što  se tiče morala Balše Brkovića, to je stvar o kojoj je veoma lako raspravljati, jer ne postoji. Prije ćeš slijepcu od rođenja objasniti ljepotu Lubardinih slika no njemu temelje morala. Balša je amoralan, riječ koju pamtim iz gimnazijskih dana. Vujo Golubović, moj profesor književnosti, koji me tijem đaolom za čitav život otrovao, objasnio nam je da su Ignjatovićevi junaci amoralni. Ne, nisu nemoralni, za njih  moral ne postoji. Nemoralan je onaj koji zna šta je moral, ali ga krši. Na kraju je rekao  da se to u Crnoj Gori zove nesoj. U Nezavisnoj, danas, vlast je  u rukama nesoja i od njih treba  očekivati isključivo nesojstva, a o moralu možemo  pričati sa Ikonijom Špirovom.

Kao Montenegrinjac s dna kace, Balša je majstor za okretanje stvarnosti naglavičke :”Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi da bi se – obogatilo?“  Sin špijuna Jevrema Brkovića laže kao kučka od kučke. O Balšinom đedu i danas u Crnoj Gori živi priča da je  izdao komitu i svoga kuma Steva Stevovića i da se u Seocima govorilo:  “Kad sjede da ruča, Novica svoga kuma srče iz pljata“, pa bi moglo biti istina da je i Jevrem kučka od kučke, a Bećkovićevi  Rovčani vele: „Kako prvi, tako vrvi.“

Kako god bilo, u knjizi „Miško Kesedžija i njegove bize“ dokazali smo da se morački Pitagora  prvo obogatio u sprezi sa Đukanovićem, i tek potom po njemu raspalio tojagom ubranom u šišljacima Donje Morače. Zar neko zaista vjeruje da se u Crnoj Gori u sukob sa Đukanovićem ulazi nakon što si se obogatio?

Balša pita: “Mislite da iko u Crnoj Gori (gdje se dobro zna ‘šef ‘ svega i svačega) vjeruje da je ovdje šef mafije jedan profesor univerziteta?“ Balšu ne zanima šta je istina  nego u šta se vjeruje. Naša knjiga, koju možete konsultirati na ovom portalu,  naprosto se prolama od činjenica koje kažu da Miško Perović jeste mafijaš, ali Balša  činjenice proglašava „pričom”,uz to “imbecilnom”  “ovdašnjih gebelsovskih propagandista“, a kako sve to skupa može biti kritička analiza činjenica, mobitelom  pitajte Miškovog  vršioca dužnosti genija,  a ja ću reći: tako se ne polemiše, tako se jede ono ispod sebe, kako je govorila Darinka kad je htjela biti uštivna.

Balša se zaista sit najeo VANAGO braneći  svoga gospodara, točnije glumeći tajnovidca  koji gleda sa Štirovnika. A kad gledaš sa 1749  metara nadmorske visine, ni jedna činjenica se ne vidi, a titula doktora bode oči kao predajnik sa Lovćena, i jača je od svake činjenice.  Ako ću zboriti pravo, Balša je ovdje gledao očima onih  o kojim Njegošev iguman Teosija kaže: “budala  je narod od starina“, a u očima te  budale profesor univerziteta ne može biti mafijaš.

Ni jednu od naših činjenica  hajkači na Šekija nisu pobili, niti im je takav naum bio  ni u peti, činjenice se ne mogu pobijati, pa su pribjegli solomunskom rješenju: zaboravili da postoje! Istina je, kako etimologija veli, ono što je isto sa bićima  i stvarima, i utvrđuje se na osnovu činjenica. Balša preferira ono u šta se veruje,  a ukusi su razni: Fransoa Rable kaže da burad sa usoljenim crijevima  bude želju da žvaćeš govna. I  nema bitne razike između Balše i Natoljuba Krivokapića koji veruje ne u boga nego  u vjeru koja daje  bukvalnu fizičku snagu za pomjeranje planina.  Ne vjerujem u vjerovanje, rekao bi engleski romansijer Džon Forster, a od đikanske vjere u vjeru bacio bih ključ na grlo.

Sin špijuna iz Piperah 2011. godine bio je lakejska  mizerija koja je mene   proglasila „prvim udbaškim perom“ a „gebelsovskom propagandom“ našu knjigu krcatu činjenicama koje smo detaljno analizirali, ali je bio i šampion vjerovanja u ono što vjeruju poluljudi koji su danas uzjahali crnogorskog dorata, a  kaće sjahati ne znamo. Kad mu otpadnu muda?  I neka će, ako su crnogorski građani glasali da sudbinu njine države odredi ljucko ništavilo koje je dobitnik Zlatne značke i Zatne povelje Univerziteta u Sarajevu.

Danas je Balša izmećar Miška Svetigore, a u sebi gusla: „Dvorbu dvori bolji u gorega“, što je tačno, ali je Miško postao „šef svega i svačega“, po punomoćju  Amfilohija Radovića, psi mu se mesa nabili, da se izrazim po bosanski . Kao Jugoslaven prisiljen sam biti i Crnogorac i Srbin i Hrvat i Bošnjak, ali ne bih o složenim identitetima, jer u Crnoj Gori  na  vlasti su sa oni sa jednoćeličim identitetom, čak se pitam je su li  homo sapiensi  ili amebe?

P.S .“Miodrag. M. Perović”, često kaže Šeki, a srednje slovo  priziva mi u sjećanje Mškovog babajka koji je slao ibeovce na Goli otok. Ne izravno on, niti je, kao Jevrem Brković, bio doušnik udbe, nego udbaš po čijim izvješćima je odlučivano  ko je zreo za Goljak, a ko još nije. On je  iz pljata srkao ne komite nego partizane.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta