Nedjelja, 4 Decembra, 2022
Rubrika:

MARKO VEŠOVIĆ: Nešto kao dnevnički zapisi (16)

 Danas, u tim jeftinim riječima, kao da odjekuju sve moje pustinje. Prije bih zaboravio vlastito ime nego najveći blagoslov svog života, ali je, otkad je nema, i najveća moja patnja, i tu se ne može ništa, sve dok ne pijehnem. Nekad na ulici stanem i ne mogu se sjetiti šta sam mislio, ali po riječima koje su mi se  otele: ''majko moja, majko moja'' znam da mi maločas Gordana bila u glavi.

Za aktuelno.me

Piše: Marko Vešović

12.6.2017.

MILETIĆ AGNEZA 1896 –1942

Zadrijemao iza ručka na kauču u potkrovlju. Iziđe mi pred oči naš stan u Kikićevoj i u njemu Gordana i Azra Kovačević i Azra Kafa i Krle i još ljudi. Pokušavam ispričati kako smo 1993. godine slavili Ivanin rođendan, i zapnem na nekoj sitnici, i kažem: “Gordana, podsjeti me“, i smjesta se probudim, jer sam se sjetio da me Gordana više nikad ni na šta neće podsjetiti. To me uvijek ljuto zaboli, i nekad se čini da je naš zajednički život Gordana podnijela pod zemlju, što je u biti istina. Sjetih se Puškin:“Pjesnik, najništavnije od sve zemaljske djece.“

 

Ne struži nogama – onih dana

Kad smo se s kemoterapije

Vraćali rekla bi Gordana.

Danas, kada me truje besan,

Čak za zvocanjem njenin vapijem,

I svaka njena ljutnja mi je

Peškeš s nebesa.

 

A kad opet struganje nogu

Slušam, kao da moje nisu,

Po asfaltu, jer sam na visu

A istodobno dole koračam

Dolinom plača,

Znak da se može otegnuti

Sa zaludnošću ovaj boj,

Hio bih gdjekad reći Bogu:

Vidi se dobro sam da mogu,

Ali za koji moj?

Htio bih reći, ali šutim.

Ko konja, riječ dušu sputi.

 

Što je van mene, to me boli,

Ljudi, predmeti, njine sjene.

Čak u knjigama bole slova.

Sve prebijeno, prebijedno

U meni: nema je da me voli,

I potvrdi me kao vrijedno

Blašče, čak da prestvara mene,

Pomalo, svakog dana snova.

I nije sva u vlasti tame.

Ponešto njeno jest uza me.

Ponešto još mi umije dati

Bar kao mukli bol u kosti.

Ali je oči zanavijek

Sklopila – kako to da shvatiš?

Više pogleda njenog nije

Da me vida od ništavnosti.

 

Kad kiši, ili kad svod sija,

Brujaće isti, bez izmjene,

Kao u Pola Valerija,

Prazne čatrnje jek iz mene.

 

12.7. 2017.

DUŠKA PRAŽAK, rođ. SKOKIĆ 1969 –2012

U snu joj kažem: „Imaj duše prema meni, dođi mi češće na san“. Kad sam se probudio, bio sam potresen vlastitim riječima: mogao sam, na javi, dok je bila živa, malo češće biti tako nježan prema njoj. I počeh naprosto da se gušim od pomisli šta je sve nepopravljivo u mom životu s njom.

Najnepopravljivije od svega: nisam umro prije nje. Kako sebi to da oprostim? Pa me uhvati pravi očaj što Gordana neće znati šta je o njoj napisao njen „veliki pesnik“. Ko zna, možda i jeste veliki, ali živ čovjek to ne može znati. Ipak vjerujem da ću, do smrti, moći o njoj da pišem istinske pjesme. Zar je to malo?

16.7. 2017.

MARINA BAŠIĆ  1959 – 1966

U snu, ulazim u njenu spavaću sobu, gdje sam očekivao da ću je zateći, a onda kažem: „Nikad više ovdje nećeš ući, nikad, nikad“, i grunem u plač koji me probudio. Odsad mi je živjeti sa najstrašnijim pripjevom u svjetskoj poeziji. (naknadno dopisano).

19.7. 2017.

ANKICA JOKIĆ 1925 –1952

Držim na radnom stolu njenu uvećanu, Darinka bi rekla uveličanu sliku iz pasoša. Prava Gordana. Krenula da se osmijehne, ali je ispalo malo tužno. Možda je već tad bila bolesna, što nije znala ona već njeno tijelo. I svaki dan mi se dešava što i u davnom šlageru:Sliku tvoju ljubim, /Šapćem tvoje ime, /Čujem tvoje reči: Ne zaboravi me!

Danas, u tim jeftinim riječima, kao da odjekuju sve moje pustinje. Prije bih zaboravio vlastito ime nego najveći blagoslov svog života, ali je, otkad je nema, i najveća moja patnja, i tu se ne može ništa, sve dok ne pijehnem. Nekad na ulici stanem i ne mogu se sjetiti šta sam mislio, ali po riječima koje su mi se  otele: „majko moja, majko moja“ znam da mi maločas Gordana bila u glavi.

Mada ponekad čujem Mandeljštamovo pitanje upućeno njegovoj ženi Nadeždi: „Ko ti je rekao da moraš biti srećna?“ Iako više ne čitam ništa, i dalje mi knjige, ono što iz njih pamtim, nude maličak utjehe. A život je valjda baš to: Gordanina slika na stolu, plus šlager, plus možda najveći ruski pjesnik 20 stoljeća,  plus u meni nešto oko čega se sve, pa i to troje, drži na okupu. Ne nešto nego očajanje. Ko kaže da očaj ne može biti istinski i kad ga pokreću stihovi iz šlagera? I ko kaže da očaj ne može ucjeliniti tvoje biće?

 

Sa tvojom slikom na pisaćem stolu

Pomalo bivam sličan apostolu

Što bos spokojno kroz pustinju ide

A oči nam skupne oba sveta vide.

I ko pre, kada cvetale bi višnje,

Mislim se: ko zna, možda ima višnjeg.

I nisam  više od tih što ridaju

I kada ruše i kada zidaju.

 

Krasote svjetske gotovo usov su

I staza k nebu veruga u ovsu.

Želim da pipam pupove u ive

I da zviždućem ko lovac na gljive.

I kad pod svoje skroz me uzme metar,

Čini se,  svaki nadzviždaću vetar.

I tvoje lice zasja mi iz bola

Ko ruske crkve od zlata kupola.

I pokatkada oko biva svesno

Da u okviru tome ti je tesno.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Vujović: Poslanici Demokrata razmišljaju o institucionalizaciji Skupštine građana

Poslanica Demokrata u Skupštini Crne Gore, Tamara Vujović učestvovala je na konferenciji Evropskog parlamenta na temu ,,Podrška parlamentarnoj demokratiji u svijetu – izgradnja demokratske otpornosti”. Vujović...

Most preko Širalije na putu Drezga-Đurkovići stavlja se van upotrebe

Po prijavi građana, te usljed najave padavina, most preko Širalije na putu Drezga-Đurkovići, izgrađen od strane mještana, stavlja se van upotrebe, saopšteno je danas...

Erupcija najvišeg vulkana u Indoneziji, evakuisano 2.000 ljudi

Najviši vulkan u Indoneziji Semeru, koji se nalazi na najgušće naseljenom ostrvu te države, na oko 400 kilometara od Džakarte, eruptirao je u nedjelju,...

Nimanbegu: Ne bi trebalo kasniti sa usvajanjem državnog budžeta

Počelo predstavljanje Predloga Zakona o budžetu za narednu godinu poslanicima u Odborima Skupštine Crne Gore. Zamjenik predsjednika Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno...

U Rusiji civili na vojnoj obuci, među njima i djeca

Fotografije snimljene prije nekoliko dana u Rusiji prikazuju civile – muškarce, žene i djecu – koji učestvuju u osnovnoj vojnoj obuci. Fotografije su snimljene...

Najčitanije

Povezano

MARKO VEŠOVIĆ: Nešto kao dnevnički zapisi (22)

Za aktuelno.me Piše: Marko Vešović 22.7.2018. LJUBICA AGIĆ 1908 – 1933 Ovaj san od prije nekolika dana zaboravio sam da zapišem. Još smo u Kikićevoj, a Fincijev stan...

MARKO VEŠOVIĆ: Nešto kao dnevnički zapisi (21)

Za aktuelno.me Piše: Marko Vešović Nema datuma Sa Hercegovcem Hasanom Ćesićem, dobrim piscem, istinski sam se sprijateljio prilično kasno, i često me zvao telefonom da hodamo po...

MARKO VEŠOVIĆ: Nešto kao dnevnički zapisi (20)

Za aktuelno.me Piše: Marko Vešović 1. 2018. ŠVENK RUŽENA  1897 – 1947 U pjesmi Natalije Astafjeve našao sam stihove:“И птица – синица на голых ветвях /взлетает...

MARKO VEŠOVIĆ: Nešto kao dnevnički zapisi (19)

Za aktuelno.me Piše: Marko Vešović 3. 1. 2018. KRALJ ANTONIJA 1927–1955. Izveče kupio hljeb u pekari Ravena, htio i pitu, ali se sjetih da je Gordana rekla: pite...

Komentari

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve