Marica i krivi K

piše: Goran Popović

On lajn pres konferencija premijera Zdravka Krivokapića povodom sto dana apostolske vlade, što zbog blasfemičnog konstrukta, a još više zbog logoreičnog narativa, mogla bi se svrstati u sam vrh vječne liste koncentrovanih gluposti izrečenih u samo  88 minuta. Teško da će neki državni zvaničnik bilo gdje na planeti ikada uspjeti da dostigne te dubine intelektualnog sunovrata čije je dno dotakao primus inter pares u ekspertskoj nam vladi.

“Ja još nijesam spoznao (sic!) vjernika koji neće da poljubi krst koji stoji na nečijem kovčegu”, rekao je Krivokapić, opravdavajući svoj izlet do Trebinja na sahranu popa Atanasija. Pa je dodao: “Ja sam otišao lično (sic!) do Trebinja da bih odao počast čovjeku koji je bio episkop, a čija eparhija ulazi u granice Crne Gore. Sa njim sam bio lični prijatelj. Bilo je u subotu, bilo je privatno”.

Na kraju i finalna glupost: “To što je sa mnom bio ministar Milojko Spajić koji je sjedio u istom automobilu, govori samo o činjenici koliko ozbiljno (sic!) postupamo”, kazao je Krivokapić.

Šta reći? Privatno, većinu građana Crne Gore Zdravko uopšte ne zanima. Potpuno je nezanimljiv lik. S njim ni rakiju čovjek ne bi popio, jer naginje iz boce, što nije u skladu sa epidemiološkim mjerama. Njegova sklonost ka ljubljenu podova, krstova, mrtvačkih kovčega i ostalog sakralnog mobilijara jeste malo čudna, ali mu ni to niko ne zabranjuje –  privatno. Problem je što to radi  kao premijer jedne suverene, građanske, sekularne države. I još tamo vodi ministre. Spaića vozi, kako veli  “ozbiljno postupajući”, u istom autu. Što znači da je apostolka četvororučica Bratić na ljubljenje mrtvačkog kovčega putovala drugim autom. Na zadnjem sjedištu njegovog auta za Vesnu nije bilo mesta, jer se ne zna čija baba je mudrija? U svakom slučaju dva auta, dva ministra i jedan premijer – to više nije privatno, pa i ako je subotom. I sve plaćaju poreski obveznici.

Krivokapić, inače, ima veliki problem jer su njegova privatnost i javno djelovanje često u vrlo oštrom sukobu. Po vlastitom kazivanju on je premijer države za koju privatno misli kako ne treba da postoji! Čestita nezavisnost Kosovu, dok je privatno protiv nezavisnosti Kosova!

To ovako objašnjava: “Kada je potpisan sporazum tri lidera koalicije, mi smo znali jasno šta preuzimamo kao odgovornost i, u skladu sa tim i međunarodnim protokolom, ja sam uradio, kao i svaki put (sic!), sve što premijer treba da uradi – nijesam se vodio ličnim stavovima nego pozicijom koju imam”?!

Velika je muka na ovog čovjeka. Nikad ne zna o’kle će banut’ doktor Džekil ili mister Hajd. Zato ne čudi što smo često viđali bocu u njegovoj ruci.

U obilju gluposti koje smo čuli od premijera, omaklo mu se i nešto pametno: “Nevjerovatno je ko sve i sa kakvim neznanjem može da radi u državnoj upravi”! Da, to je odlična skica za autoportret i tragikomičnu repliku Da Vinčijeve “Tajne večere” na kojoj su za stolom Krivokapićevi ministri apostoli. Jer, razumiju se u svoj posao taman kao Marica u krivi  k…c.

PS: Ako je civilizovano prihvatanje seksualnih sklonosti Bečića i Abazovića “briljantan primjer tolerantnosti crnogorskog društva”, kao što ocjenjuju neki portali, onda je ćutanje na  stodnevnu neučinkovitost Krivokapićeve  vlade dodatni plus za tu ocjenu.

No, sve ima svoj prag podnošljivosti i rok trajanja. Pogotovo kvarljiva roba. Ili, što bi rekao poslanik Milan Knežević: Tik- tak, tik- tak…