Luzeri iz ćoškova istorije

Piše: Goran Popović

Najava iz Demokratske partije socijalista da „će imati potrebnu većinu za smjenu Vlade u Skupštini“ izazvala je veliku paniku među pripadnicima tzv. parlamentarne većine, pa su svi redom, i Demokratski front, koji Vladu smjenjuje evo već pola godine, i Demokrate, i URA, izjavili da neće glasati za prijedlog opozicije, odnosno „neće glasati sa DPS-om“. No, samouvjerenost sa kojom je nastupio šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković  ne daje mnogo razloga za sumnju da će najjača politička partija u zemlji zaista imati neke svoje „kečeve u rukavu“, odnosno u Skupštini, kad se bude glasalo o nepovjerenju Vladi. Uostalom,  ko su ti „kečevi“  vrlo brzo ćemo saznati, već do kraja ovog mjeseca. Ili možda nećemo, ako, recimo, bude zatraženo tajno glasanje. U tom slučaju ostaće „sveta tajna“ ko je „prekrojio volju građana“.

Veliki strah od pada vlade i raspada tzv. parlamentarne većine produkovao je niz populističkih performansa kojima premijer i njegovi apostoli žele da kupe još koji dan za svoju nakaradnu vladavinu. Tako su hitno sazvali pres na kojem su obećali zdravstvenim radnicima povećanje plate za 30 do 40 odsto od 1. januara iduće godine, a penzionerima su obećali jednokratnu pomoć od 30, odnosno 100 eura. Njihov problem je, međutim, što niti jedno obećanje do sad nijesu ispunili i zato im, prema istraživanjima, skoro polovina građana ništa ne vjeruje. No, oni se i dalje drže one Hitlerove: Što je veća laž, prije će ljudi u nju povjerovati!

Da bi pojačao „umjetnički dojam“, čovjek koji je na vlast došao sa bocom u ruci i na usnama, (možete misliti ko je bio ciljna grupa te kampanje!), premijer Krivokapić je na TV Nikšić saopštio :”Ja vam tvrdim, a to će istorija da pokaže, da bolje, kompetentnije, sa više znanja i umjeća, do sada nijesmo imali nijednu vladu!”

Aferim, Krivokapiću! Njegov problem je jedino što će ta vlada, sasvim je izvjesno, vrlo kratko trajati i što će istorija njega, njegove nesposobne ministre i ostale političke luzere iz tzv. parlamentarne većine smjestiti u neki ćošak, tek da ostane zapisano kako smo jednom imali vlast koja je bila dio udruženog zločinačkog poduhvata urušavanja nezavisne, građanske, sekularne i proevropske države Crne Gore.

Jednako karikaturalan, ali i sasvim ozbiljan kandidat za ćoškove istorije, bio je juče i predsjednik parlamenta Aleksa Bečić, najavljujući da će tokom decembraske sjednice Skupštine biti na dnevnom redu i inicijativa za izglasavanje nepovjerenja Vladi, ali i izvaljujući  kako vjeruje “da će rezultat toga biti lijepe vijesti za građane Crne Gore u susret novogodišnjim praznicima”, te da “postoji čitav niz predloga zakona koji su u interesu svih građana, koji su iznad politike i partija i koji treba da obezbijede bolji položaj i srećna vremena poslije novogodišnjih praznika”?!

Bečiću su, uz već standardnu crvenu kravatu, falile samo sanke i uniforma Djeda Mraza pa da bajka o “srećnim vremenima poslije novogodišnjih praznika” bude scenski i kostimografski kompletirana.

Mada, nije isključeno da stvarno bude i “lijepih vijesti za građane Crne Gore”. Najljepša bi svakako bila pad vlade Zdravka Krivokapića i raspad tzv. parlamentarne većine. Dovoljno su nas oni mirili, oslobađali, relaksirali i usrećivali…

PS: Lijepe vijesti se očekuju već u nedjelju sa Cetinja, iz Mojkovca i Petnjice. To će biti dobra uvertira u završnu operaciju vraćanja političkih luzera u ćoškove istorije, odakle su volšebno izmiljeli 30. avgusta 2020. i pojeli nam više od godinu…