Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Kud se đede nacionalno pomirenje?

Mudrolija ''pridobijanja protivnika na svoju stranu'' – i to ''pridobijanja'' unionista, pa i četnika nezasluženim privilegijama i položajima - teško se obila o glavu i bivšoj vlasti i Crnoj Gori u cjelini. Od kada je postala vlašću, bivša velikosrpska opozicija svakim svojim postupkom pokazuje da je doktrina ''nacionalnog pomirenja'' potpuna besmislica koja nikada ništa u serioznom političkom i društvenom smislu nije značila niti je mogla značiti. Od potonjih parlamentarnih izbora, niko od pobjednika do danas nije spomenuo ništa slično ''nacionalnom pomirenju''

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Od Referenduma 2006. godine i uspostavljanja nezavisne Crne Gore do lanjskih parlamentarnih izbora, velikosrpska opozicija bijaše dojadila Bogu i narodu tražeći „nacionalno pomirenje“ i „prevazilaženje podjela“. Ne obrazlažući previše šta misli pod „podijeljenošću“ Crne Gore, ona je tu mantru koristila dijelom kao terapeutsko sredstvo za ublažavanje svoje unionističke mučnine zbog teškog referendumskog poraza, dijelom kao demagogiju u službi pridobijanje za svoju stvar stanovništva nevičnog politici.

Shvatajući bolje od referendumskih pobjednika da joj je iz korijena poljuljano i delegitimirano daljnje političko postojanje, ona je tražila način ponovnog uspostavljanja legitimiteta poraženog unionizma.

Milenko Perović

Posao joj je bio znatno olakšan, jer pobjednici na Referendumu nijesu pokazali ni tračak svijesti o potrebi da se – zbog stabilnosti i budućnosti države Crne Gore – unionizam ne samo ideološki i politički delegitimira, nego i stavi van zakona u svojim ekstremnim četničkim fašističkim oblicima!

Da je poslije američkog Građanskog rata (1861-65) pobjednički Śever tako postupao s poraženim Jugom, vjerovatno bi se građanski rat nastavio prije ili kasnije. Umjesto toga, u procesu tzv. „Rekonstrukcije,“ princip Juga je ideološki, politički, ekonomski, kulturno etc. do kraja delegitimiran, što je bila jedna od pretpostavki da Amerika postane jedinstvena i moćna država!

Velikosrpska unionistička opozicija nije se našla pred nesavladivim zidom crnogorske verzije „Rekonstrukcije.“ Naprotiv, mogla je legalno i neometano raditi protiv države Crne Gore, a rad joj je tretiran kao legitimna politička ideja i praksa. Njena destrukcija države imala je sve moguće oblike. Jedan od njih je bio baziran na apstraktnim apelacijama za „prevazilaženje podjela“ i slatkorječivostima doktrine „nacionalnog pomirenja.“

Svaka doktrina „nacionalnog pomirenja“ sadrži apelaciju na pomirenje ideoloških i političkih suprotnosti te njihovih nosilaca zbog osnovanog ili izmišljenog straha od sukoba i opasnosti od izbijanja građanskog rata. U njoj se pretpostavlja da karakter suprotnosti dopušta pomirenje i postizanje određenog kompromisa kao uslova društvenog mira i stabilnosti.

Pretpostavlja se i da mogućnost pomirenja treba da vodi postizanju višeg političkog jedinstva, na osnovu spremnosti sučeljenih političkih aktera da utvrde zajednički interes i nađu mehanizme njegovog zadovoljavanja.

Pomiriteljsko jedinstvo obično se traži radi očuvanja nacije. Ideologija  „nacionalnog pomirenja“ po pravilu izvire iz nacionalističkog načina mišljenja. Njeni profeti se uvijek drže kao samoovlašćeni tumači i advokati “interesa nacije.“

Od početka je bilo shvatljivo da iza proklamacija opozicije u Crnoj Gori o „nacionalnom pomirenju“ stoji sitno politikantsko kalkulanstvo poduprto velikosrpskim nacionalizmom. Pod pomiriteljskim interesom nacije ona je stalno mislila na „interes srpske nacije.“ No, interes joj je uvijek imao duplo dno. Ispod „interesa srpske nacije“ probijao je njen sitni i sebični interes.

Svaki put kad je bivša vlast načinila nešto dobro za Crnu Goru, od velikosrpske opozicije dočekivana je jeremijadama da „dijeli narod“, „unosi podjele u narod“ te „dijeli braću.“ S njima je pod ruku išlo patetično plediranje za „nacionalno pomirenje.“ U stanju podrazumijevanja držan je stav da je za državu najbolje da poraženi unionizam i pobjednički suverenizam stoje u ravnoteži, štaviše, kao dvije političke opcije u istoj ravni i jednako legitimne.

Naopaku logiku „pomirenja“ i jednake legitimnosti suverenizma i unionizma prihvatila je bivša vlast poslije Referenduma, sažimajući je u slogan „Evo ruke!“ Vjerovatno se nadala da će unionizam splašnjavati ako se njegovi nosioci bez prijekornog pogleda integrišu u samostalnu i suverenu državu. Međutim, to je bio put kojim su državu doveli na rub propasti. Neshvatljivo je političko sljepilo da pobjednici na Referendumu pred poražene unioniste nijesu postavili bilo kakve uslove za integraciju u samostalnu državu.

Iz takve logike mogla je nastati samo privremena iluzija „pomirenja“ kastriranog suverenizma i sve razuzdanijeg unionizma. Mudrolija „pridobijanja protivnika na svoju stranu“ – i to „pridobijanja“ unionista, pa i četnika nezasluženim privilegijama i položajima – teško se obila o glavu i bivšoj vlasti i Crnoj Gori u cjelini.

Od kada je postala vlašću, bivša velikosrpska opozicija svakim svojim postupkom pokazuje da je doktrina „nacionalnog pomirenja“ potpuna besmislica koja nikada ništa u serioznom političkom i društvenom smislu nije značila niti je mogla značiti. Od potonjih parlamentarnih izbora, niko od pobjednika do danas nije spomenuo ništa slično „nacionalnom pomirenju.“

Obuzeti velikim radovima na prisajedinjenju Crne Gore „Srpskom svetu,“ vladajući klerofašisti i njihovi pomagači odbacili su „nacionalno pomirenje“ kao što zmija odbacuje svlak. Nemaju se oni kad osvrtati na tu nebulozu. Zauzeti su velikim poslom izbacivanja Crnogoraca, Bošnjaka, Muslimana, Albanaca i Hrvata ne samo s važnih i manje važnih državnih funkcija, nego i sa svih mjesta u javnom sektoru. Pogrešno je njihov posao nazivati revanšističkim, jer on jeste fašistički!

Zbog sljedeće suverenističke generacije – da ne bi opet skupo plaćala stare pogreške i zablude – valja do kraja razjasniti zašto doktrina „nacionalnog pomirenja“ počiva na naopakoj i neostvarivoj političkoj ideji?

Uz ideološke, svjetonazorne i političke razloge, „nacionalno pomirenje“ u Crnoj Gori je neostvariva ideja i iz logičkih razloga. Suverenizam i unionizam nijesu dvije različite ni suprotstavljene ideologije. Različite su lijeva i desna ruka, ali skladno pripadaju jedinstvu ljudskog tijela. Ženski i muški princip su suprotstavljeni, ali se ujedinjavaju u pojmu cjelovitog ljudskog bića (coincidentia opositorum).

Suverenizam i unionizam su protivurječne (oprečne) ideologije, jer se uzajamno isključuju. Zbog toga se ne mogu pomiriti. Cjelokupni sadržaj ideologije unionizma počiva na apsolutnoj negaciji svega crnogorskog. Cjelokupni sadržaj ideologije suverenizma počiva na punoj afirmaciji onoga crnogorskog (ujedno i građanskog) i apsolutnoj negaciji unionizma. Suverenizam je apsolutna smetnja postizanju „svesrpskog jedinstva.“ Unionizam je stalna i radikalna smetnja državno-nacionalnoj konsolidaciji Crne Gore.

Ko god je u svijetu pokušavao provesti doktrinu „nacionalnog pomirenja,“ činio je to na štetu jedne od sučeljenih političkih strana. U prividu „pomirenja,“ jedna strana po pravilu osviće poražena i stigmatizovana.

Na primjer, „pomirenje“ ustaša i partizana u Tuđmanovoj Hrvatskoj u cilju stvaranja vlastite nezavisne države provedeno je na golemu štetu ovih drugih. Sve što je bilo partizansko, preko noći je delegitimirano, nagrđeno i dobrim dijelom uništeno! U postmiloševićevskoj Srbiji, pomirenje „demokrata“ i „socijalista“ dovelo je do potpunog političkog sloma „demokrata.“

Klerofašisti u Crnoj Gori nedvosmisleno su slijedili istu logiku, pokazujući da su „pomirenje“ zamišljali, a sad ga ostvaruju kao potpunu negaciju crnogorskog suverenizma! Može biti, nije bilo drugoga načina da nježne „građanske“ duše u Crnoj Gori počnu pomalo upotrebljavati mozak i s razumijevanjem čitati rukopis četništva!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

7 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Rovca sa katunima bez struje
25.12.2021-10:16 10:16

U drugim ratu u naša sela I katune rovcani se nijesu ubijali. Vođe obje vojske bili su prisebni. I skolovani ljudi.Zato nam pomirenje nije ni potrebno.

Čevo ravno
25.12.2021-14:05 14:05

Da je Srbija prava država, koja drži do svog ponosa (kao npr. Hrvatska), ko što još nije
(a daće Bog da će to jednog dana, na radost svekolikog srpstva postati) ovakve bi
nezahvalne spodobe koje su tamo život proveli i karijere napravili, sudila za veleizdaju
ili ih bar proćerali u njihov zavičaj, pa da se mi ovđe o jadu zabavimo što ćemo šnjima.
Ovako, srećom možemo reći, ovaj je vaš, eto vam ga. Nije na naš obraz!

Jasmina
25.12.2021-14:20 14:20

Ovaj je gladan, go i bos došao u Srbiju gde je prvi put u životu jeo beli hleb. Srbija ga je bratski primila, školovala, obrazovala, lečila, zaposlila, itd. Hrani kuče da te ujede.

Mitar
25.12.2021-16:36 16:36

Vrhunski tekst!!! Nikada nisam pročitao ni sličnu analizu. Kapa do zemlje! Bravo!!!

VojoS
25.12.2021-20:48 20:48

Nekolicina ovih četničkih komentatora ne dozvoljava čovjeku da kritički piše o Srbijanskoj šovinističkoj politici jer živi ili je živio u njoj!? Kakva glupost. Pa vi bagro četnička živite u Crnoj Gori i sve činite da je nema. Naravno da nećete uspjeti u vašem prljavom naumu ološi ljudska.

Zoran
25.12.2021-21:28 21:28

Jasmina,taj komentar bi mogao da važi za Bratićku i ostale izbjeglice iz Bosne i sa Kosova koje su došle do vlasti u Cg.
#Profesor je cio radni vijek proveo u Srbiji,dao joj najbolje godine života,oplemenio znanjem generacije.To što ne može mirno posmatrati velikosrpsku klerofašističku okupaciju Crne Gore je posebna priča.

Miloš
26.12.2021-21:50 21:50

Vidim da je Perović dobro isčitao i razumio rukopis komunjara. Ako se zalaže za suverenizam i poziva na primer Američkog Sjevera i odnos prema Jugu. u građanskom ratu, zašto onda ne brani Jugoslovenski suverenizam, nego ukradeni Crnogorski referendum i separatizam. Ne ruše unionisti Crnu Goru, moj Peroviću, oni je upravo brane od Montenegrina i vraćaju samoj sebi – jezgru i soli srpstva, srpskom svijetu, što je od vajkada bila. A ti i slični montenegrini prodali bi je za šaku dolara, kao i ovi iz Škaljarskog ili Kavačkog klana, pa bi se pod vašom vlašću zvala – Karadag ili Balkanska Kolumbija..