Utorak, 9 Avgusta, 2022
Rubrika:

Kriminalna organizacija koja se predstavlja kao vlada obavila je svoje. Kamo dalje, rođače

Danas bi se za akt veleizdaje koji je Abazović počinio reklo ovako: formirajući navodnu vladu, Abazović je osnovao kriminalnu organizaciju, sa ciljem otimanja identiteta i kompletnog sakralnog nasljeđa od najveće etničke grupe u Crnoj Gori, falsifikovanja njene istorije, zarad dokidanja svake mogućnosti njene budućnosti, kao i otuđenja 50 kilometara kvadratnih državne teritorije.

Piše: Andrej Nikolaidis

Odgovor na pitanje iz naslova ovog teksta, od svih mjesta na svijetu, leži u Štulićevoj pjesmi „Tko to tamo pjeva“.

Veli ovako:

„Kamo dalje, rođače?
Iz pijeska vire krunisane glave.
Što to rade?
Prde u prašinu.
Čini mi se, rođače, da je standard pokvario ljude:
jedu govna i sanjare“.

Eto, to vam je razlika između književnosti i stvarnosti: književnost, za razliku od stvarnosti, mora imati smisla i reda.

Tako: užas naše situacije, gargantuovska naša propast, bezdano naše poniženje – sve to postaje prihvatljivo tek kada je sublimirano u pjesmi. Makar i pjesmi koja decenijama prethodi onome što mi u Crnoj Gori danas u njoj iščitavamo.

U tom smislu: da. Dritan zaista ne zna šta je učinio, sve dok ne čuje, dakako u prenesenom značenju, dobroga guslara.

A ono što je on počinio epskih je dimenzija; antička je to priča, posao je to za Homera.

Nekad se TO zvalo veleizdajom. Danas se ta riječ ne koristi: gotovo pa nepristojno ju je pomenuti – iako nemamo bolju, još manje precizniju. U današnjim takozvanim pravnim državama jedina optika kroz koju se posmatra svijet je pravo, a jedini jezik siromašni, prazni govor njegov.

Danas bi se za akt veleizdaje koji je Abazović počinio reklo ovako: formirajući navodnu vladu, Abazović je osnovao kriminalnu organizaciju, sa ciljem otimanja identiteta i kompletnog sakralnog nasljeđa od najveće etničke grupe u Crnoj Gori, falsifikovanja njene istorije, zarad dokidanja svake mogućnosti njene budućnosti, kao i otuđenja 50 kilometara kvadratnih državne teritorije.

U čemu su Abazović i njegova kriminalna grupa uspjeli.

Čestitke: imali su se rašta i roditi.

Kaže Auden:

“Naš bol nije grčki:
Dok sahranjuješ mrtve, znaš
Bez znanja da za sve što trpimo razlog ima,
Da naša rana nije napuštanje, da nam žaliti nije
Ni sebe ni grad naš;
Bilo reflektor da uhvati, bilo šta da dreči zvučnik taj,
Ne treba nam očaj”.

Doista: ne treba nam očaj. Ne treba nam bijes. Prvo je uvijek izlišno: drugo je izlišno odavno. Tačka kada je bijes mogao bilo šta promijeniti daleko je za nama.

Treba nam jasna, iskrena i odlučna misao te nekorumpirana politička elita koja, zarad svojih guzica, neće opet prodati državu i, sve se snebivajući, svojim glasovima u parlamentu stvoriti uslove koji će Abazovićevoj kriminalnoj organizaciji omogućiti da oposli pljačku.

A sad… Prije nego vam kažem šta je po mom skromnom mišljenu, prije svega pobrojanog, nužno za zacjeljenje rane koju je, na brutalan i naročito podmukao i lažljiv način Crnoj Gori nanijela njena navodna vlada, dozvolite malu rekapitulaciju. Obratimo pažnju na sitnicu koju bismo mogli nazvati „povijest takozvanog crnogorskog višepartijskog sistema“ – iako je jasno da se radi o hronici propasti.

Crna Gora je, već na samom početku svoga navodnog višepartizma i navodne demokratije, izabrala gore. Nema trunke sumnje da je tada jedinstveni DPS zasjeo na mjesto daleko boljih od sebe – starog komunističkog rukovodstva ove zemlje.

Kada se, u avgustu 2020, napokon desila famozna i dugo čekana „demokratska promjena“, opet je to bila promjena na gore. U ime promjene, Crna Gora je izabrala najgoru vladu u svojoj povijesti. Kada je Krivokapićeva vlada pala, umjesto nje je izabrana, iako se to činilo nemogućim, još gora.

Istorija crnogorskog demokratskog pluralizma može se objasniti vicom.

Uzgred… Svakako ste primijetili da je riječ godine „inkluzivnost“. Tako smo dobili „inkluzivnu“ vladu, odnosno kriminalnu grupu, koja je vodila „inkluzivnu“ politiku pljačke i izdaje. Sve je nama danas „inkluzivno“ – osim viceva. U njima, privilegiju da ispadnu glupi uvijek, ama baš uvijek, imaju ljudi sa muslimanskim imenima. Stoga se, u ime inkluzivnosti, dakle, junaci našega vica, umjesto Mujo i Haso, zovu Zoran i Dragan.

Njih dvojica, Zoran i Dragan, izgube se u pustinji. Nakon nekoliko dana bez hrane i vode, pod suncem koje prži, oni znaju da je kraj blizu. No Zoran, šaljivdžija, odluči da se još jednom, makar pred smrt, našali sa prijateljem. Ugleda kamilju balegu pa Draganu kaže: pojedeš li ovo, daću ti 100 eura. Dragan misli ovako: jeste, sramota je; no sami smo u ovom bespuću, te je to sramota za koju niko nikada neće saznati; sa druge strane, desi li se čudo i spasimo li se, taj će mi novac dobro doći. Misli tako i pojede balegu.

No već prije večeri gorko se pokaje zbog toga. Staze ni grada do kojega bi staza vodila nema ni na vidiku. Tijelo je sve slabije. Smrt je tu, iza ćoška. Stoga on odluči da se osveti prijatelju i kaže mu: gle, evo još jedne kamilje balege; pojedeš li je, vratiću ti tvojih 100 eura.

Zoran, pak, budući da je bio škrtac, nije prežalio novac koji je dao prijatelju. Misli on ovako: ovo je već druga kamilja balega na koju nailazimo; ovo bi, dakle, mogao biti put kojim prolaze karavani; ako je tako, ni grad ne može biti daleko; a ako je tako, novac će mi u gradu trebati. Misli tako pa i on pojede balegu i uzme novac natrag.

Naprave oni, potom, još nekoliko koraka, kada se Dragan udari po čelu i kaže: kakve smo mi budale; ja sam zarad novca pojeo govno, ti si iz istog razloga pojeo govno, a niko ništa nije zaradio.

Našto mu Zoran kaže: ne, ne, ne razumiješ, ne vidiš širu sliku – važno je da kapital cirkuliše, da se para vrti.

Tako je i sa našom demokratijom: jeste, svojevremeno smo izabrali Milovu, vladu goru od svake komunističke vlade: potom smo izabrali Zdravkovu, najgoru vladu u povijesti Crne Gore, onu koja je učinila da se Milov zeman kristalno jasno ukaže kao Periklovo doba crnogorske demokratije. Potom smo najgoru vladu zamijenili vladom još gorom, razbojničkom družinom koja će učiniti ono što ni dotad najgora nije pristala počiniti. Ali nije bitno: važno je da je princip smjenjivosti vlasti ostvaren, važno je da demokratija funkcioniše.

Sad, napokon… što da se radi? Odgovor na to pitanje dugujem Tamari Nikčević – ona ga je formulisala, ja ga prenosim.

Najprije: šta da se nipošto ne radi. Nipošto ne biti agresivan, nipošto ne biti nasilan. Nipošto za Abazovićevo nepočinstvo ne kriviti albanski narod. Ako se nađe takav koji bi Abazovića nazvao „Šiptarom“ i „Turčinom“, dakle onako kako u privatnim razgovorima Abazovića nazivaju njegove gazde u Beogradu, osuditi ga i ućutkati.

Ne lagati sebe, ne lagati druge. Jeste: istina je da smo propali. Ali propast, kao i istina, oslobađa.

Pred nama je politička borba koja će biti teška i duga. Borba je to, međutim, na kraju koje ćemo pobijediti. Jer, kako bi rekla narodna poetesa Radmila Misić:

„Prokleta je, prokleta, crkva oteta;
eh ti vlado, kad bi znala,
ne bi meni otimala“.

Za pobjedu, nisu potrebne nikakve velike demonstracije; nikakav epski, herojski čin. Odgovor na pitanje „kad ćemo pobijediti“ još jednom leži u umjetnosti. Ovoga puta ne u pjesmi, nego u filmu. Koji se zove „Opasne veze“ a režirao ga je Stephen Frears.

U tom filmu markiza Isabelle de Merteuil, koju igra Glenn Close, beskrupuloznim lažima i spletkama uništava ljudske živote, onako kako Abazović uništava Crnu Goru.

Na koncu “Opasnih veza” markiza, kao toliko puta do sada, dolazi u svoju počasnu ložu u pariškoj operi. No ovoga puta ne nailazi na srdačne pozdrave i uvažavanje. Ne. Svi prisutni joj s gnušanjem okrenu leđa: čitava sala pariške opere odjekuje od zvižduka upućenih hulji. Markiza odlazi, zauvijek i bespovratno osramoćena.

Crna Gora će od gadluka – za koji smo svi krivi i koji se nije pojavio niotkud, nego su za njega postojali duboki i valjani razlozi, izrasli iz našega samozavaravanja i naših slabosti – koji ju je prekrio onako kako otpad prekrije gradove koje zadesi cunami ili poplava, izliječiti tek onda kada Dritan Abazović, svaki član njegove razbojničke družine, svaki funkcioner njegove partije, svaki vojnik njegovog medijskog servisa, na čelu sa Miodragom Perovićem i Željko Ivanovićem, onda kada ode u teatar, kafanu ili po burek, bude suočen sa javnim građanskim prezirom i jasno iskazanim gađenjem zbog onoga što su počinili.

Ako ovo društvo nema snage, odvažnosti i iskrenosti čak ni za to, onda ništa.

Onda je sve onako kako je i trebalo biti.

IzvorCDM

Najnovije

Ministarstvo finansija sprovelo aktivnosti o likvidaciji Montenegro Works

Ministarstvo finansija je u ime Vlade sprovelo potrebne aktivnosti i definisana postupanja saglasno odluci izvršne vlasti o dobrovoljnoj likvidaciji preduzeća Montenegro Works (MW). “Do kraja...

Beranac optužen da je za četiri mjeseca od CEDIS-a ukrao struju vrijednu skoro 12.000...

Osnovno državno tužilaštvo u Beranama potvrdilo je optužnicu protiv Beranca M.B koji se tereti da je od 22.januara do 22.aprila ove godine ukrao struju vrijednosti skoro...

Isko potpisao za Sevilju na dvije godine

Isko (30), španski reprezentativac i ofanzivni vezista, potpisao je ugovor u Sevilji na dvije godine, potvrđeno je iz kluba. Izuzetni tehničar napustio je Real Madrid...

Slučaj Knežević i dalje u fazi izviđaja, još se utvrđuje postojanje krivičnog djela

Građanski aktivisti Svetlana Pajović Musić i Aleksandar Saša Zeković podsjećaju da su Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore 30. aprila dostavili tri audio snimka koji, kako navode, ukazuju na...

Tičić: Odlazeća Abazovićeva vlada asistira Frontu u Budvi, i poslije Carevića anarhija

Prilikom preuzimanja funkcije prvog čovjeka metropole crnogorskog turizma, bivši predsjednik Opštine Budva Marko Carević kazao je da se dokazao kao domaćin i preduzetnik, te...

Najčitanije

Povezano

Na svaku crnogorsku crkvu i manastir okačite crnogorsku zastavu. Puno, što više crnogorskih zastava

Piše: Andrej Nikolaidis Kunem vam se: kada sam vidio da Filip Adžić navodno brani državu Crnu Goru od „povrede ugleda“, došlo mi je da saopštim da ću...

Nikolaidis: Abazović i Mićović u tandemu radikalizuju i destabilizuju Crnu Goru

Književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis uvjeren je da premijer Dritan Abazović razara obavještajni sektor i doprinosi entropiji. Sa druge strane, naglašava sagovornik Gradske televizije,...

Zašto Dritan i Joanikije dijele i svađaju Crnu Goru?

Piše: Andrej Nikolaidis Hoće li URA i Crkva Srbije napokon prestati da produbljuju podjele u Crnoj Gori? Šta još treba da se desi pa da...

Zašto Zeleni kapitalizam ocrnjuje Čovjeka

Piše: Andrej Nikolaidis Zeleni kapitalizam gaji toleranciju prema svim vrstama različitosti. Jedina različitost koju ne prihvata i koju sistematski ocrnjuje je – sam Čovjek. Jer čovjek...

Komentari

8 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
Kizami
04.08.2022-07:52 07:52

Iza prozora nemirnog sna

osjećam njihove sjene

gledam kako kroz zidove plešu

kurvini sinovi

Pasima
04.08.2022-08:24 08:24

BRAVO,BRAVOOOO!!!!!!
Tacno,pa ko hoce da razumije sve je jasno.

BobZeković
04.08.2022-08:40 08:40

Gospodine Nikolaidis, vic o Zoranu i Draganu, već ste nam ispirčali, kao prozaično objašnjenje za neko nepametno djelovanje. Ovo o bijesu i otporu pnavljate već nekoliko puta, vrlo intenzivo. Ovo o Milo-DPS vrlo oprezno, blago kritički, ka mošda je moglo bolje. Ovo o priglupom pomjraču planina vjerom čak sa simpatijama, a drabazović vam je omiljena poema zla svekolikog. I kažete, da im kad dođu za burak, ili na neko slično mjesto, okrenemo leđa i zviždimo, zzviždimo, zviždimo i zviždimo do besvijesti. Oni će onda da odu bez glasa i netragom nestati. Pa, moja sitnikost neće vi ništa rej za ove… Pročitaj više »

Milena
04.08.2022-16:52 16:52
Reply to  BobZeković

Zbogom zlu,to sigurno,zlo propada sigurno i to je neki prirodni zakon,treba se osvrnuti i pogledati kako su prosli zlikovci svih vjera i nacija,,drugo je sve nebitno,kosmicka pravda stize sve djelatelje zla i nepocinstva,zato,mislimo i budimo ljudi,ako necemo,dobicemo lekciju ,a tada je kasno.

Ulqin
04.08.2022-16:15 16:15

Nece biti bijesa prema albancima. Kao sto nije  bilo ni ljubavi kad smo glasali za nezavisnost. Mi smo tamo neki clan familije koji se drzi u podrumu i kojega zovu samo kad im treba. Uostalom Abazovic ne predstavlja albance tako da se revansizma ne plasimo. Ne mogu se ni sloziti ni sa strategijom posramivanja pomenutih jer ne mogu se osramotiti ljudi debelog obraza ili oni koji su debelo placeni za svoju sramotu. Jedina strategija je ozivljavanje pro-crnogorskog bloka koji je sada na aparatima. To znaci stvaranje (od stvarno casnih i postenih ljudi) crnogorskog bloka i cvrsto obecanje manjinama, i to… Pročitaj više »

Kemal
04.08.2022-17:38 17:38

Raspolagati tudjom mukom,Nije mala zajebancijaaa…Skini medalje i napuni sale ulice trofeja ponestaje snage….e e eee.Ostavljene djevojke narkomani i bludnice uzdaju se u tebeeee

đed
04.08.2022-17:43 17:43

Neće ih prezreti. Nego će im se, i kad te buve budu ono što su odistinski niko i ništa, 99% Crnogoraca koji lažno i sramno nosi to veliko ime, snishodljivo i sa udvoričkim smijehom javljati, kao držači mikrofona pred KBC-om onomad. Evo primjer. Briljantne govore na śednici Vlade Ranko Krivokapić i Raško Konjević, dok ih je bitanga podmuklo udarala ispod pojasa, su posuli govnima i iźeli, izgovarajući ljudsko poštovanje tom zlom Vučićevom ljubimcu iz koga je izavrelo više laži i prijevara no mokraće.

Lea
06.08.2022-06:26 06:26

Vec je pocelo to vrijeme i zvijezde nase politike tesko nalaze ono sto su imali, vise niko mnoge od njih nece ni da pogleda, izgledaju jadno i pltroseno, ali jos odlucuju o nasim zivotima, nama sve gore,a oni se ne daju, varaju svjetske mocnike koji imaju preca posla i ovo jadno stanje moze da potraje, i da ih trpimo umazane kamiljim balegama bolje nego nekontrolisani bijes , tu ste u pravu, svacija vremena jednom prodju