Kentaur „dualnog identiteta“

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Već trideset godina tzv. politička reprezentacija crnogorskog društva – vladajuća i opoziciona – svim silama oživljava i legitimira staru velikosrpsku strategiju nacionalnog razbijanja i udvajanja Crnogoraca, pa onda patetično postulira „pomirenje“ onoga što sama stalno raspolućuje. S „pomirenjem“ se stiglo i do ideje frankenštajnskog spajanja nacionalnih krhotina u crnogorsko-srpski „dualni identitet.“ U tom akrapu od identiteta treba da se „pomire“ stvarno crnogorstvo i izmišljeno srpstvo kao negacija crnogorstva!

Helenski mitološki kentauri – smrtna bića s glavom i torzom čovjeka na tijelu konja – oživljeni su kao likovi u savremenoj književnoj fantastici. U crnogorskoj politikantskoj „identitetskoj“ fantastici nacionalni kentauri su nova formula mrčenih političara, njihovih intelektualnih trabanata i medijskih hohštaplera za rascrnogorčivanje Crnogoraca.

Književna fantastika bavi se onim nemogućim. Ono je izmišljeno i zamišljeno kao natprirodno te projektovano u prošlost. Crnogorska politikantska fantastika bavi se nacionalnom konverzijom Crnogoraca u Srbe. Po hiljaditi put izmišlja im starodrevno „srpsko porijeklo,“ kakvo nemaju ni današnji „pravi,“ neizmišljeni Srbi!  Istina, lažna predstava o srpskom etničkom porijeklu Crnogoraca  do temelja je razorena naučnim genetičkim istraživanjima. U njima je nedvosmisleno utvrđeno da su Crnogorci sazdani od genetskih materijala sa sve četiri strane svijeta.

Crnogorci nijesu „srpskog etničkog porijekla.“ Ne postoji ni  „srpska“ genetska haplo-grupa! No, srpstvujušći crnogorski mitomani ne mare za naučne dokaze. Glupi mit o ovom porijeklu za njih ima vrijednost apsolutne istine koja treba da određuje cjelokupno sadašnje i buduće crnogorsko bitisanje. Glupost se tako nameće kao jedna od vodećih mjera egzistencije jedne države i naroda koji u njoj žive!

Evo primjera kako je pred popis stanovništva 2011. godine radila politikantska fantastička kovačnica poželjnih etničkih i nacionalnih identiteta. Tadašnja vlast i opozicija bijahu se ujedinile u jednoj zloj i glupoj namjeri. Ujedinio ih je bio strah kako će se građanstvo na popisu nacionalno izjašnjavati.

Od toga je zavisilo  kako će oni namiriti svoje  političke interese „predstavnika građanske Crne Gore“, odnosno, „predstavnika Srba.“ Lako su se dogovorili da donesu zakon kojim su građanstvu uskratili pravo na nacionalno izjašnjavanje i legitimiranje političkih interesa koji iz toga slijede.

Nepomirljivo sučeljeni gotovo u svemu, složili su se da ozakone podvalu kojom će izbjeći da se popisno „evaluira“ procjena da su Crnogorci većinska nacija Crne Gore. Procjena se temeljila na jasnim znacima postreferendumskog triježnjenja Crne Gore od velikosrpskog nacionalističkog pijanstva i očekivanju  da će rapidno rasti broj nacionalno deklarisanih Crnogoraca.

Velikosrpska pročetnička opozicija strahovala je da će biti obezvrijeđena „ideja“ o Crnoj Gori kao „srpskoj zemlji.“ Vladajuća nomenklatura – okupljena oko DPS – strahovala je da će konačno morati početi s radom na rješavanju crnogorskog nacionalnog pitanja  te se zbog toga odreći podrške dijela srpstvujušćih Crnogoraca.

Formulu prevare našli su u namjeri da na popisu stanovništva treba dati mogućnost izjašnjavanja isključivo o „etničkom porijeklu“, nikako o nacionalnoj pripadnosti?! Prevaru su pokušali poduprijeti neviđenom laži da takvo „rješenje“ slijedi iz uzusa Ujedinjenih nacija?!

Od prevare se tada ipak odustalo u potonjem momentu iz razloga koji su javnosti ostali nepoznati. Nije se do  danas s raznih strana odustalo od sklonosti da se nacionalni identitet Crnogoraca tretira kao Alajbegova slama.

Predstoji novi popis stanovništva. Mašinerija stare politikantske fantastike ubrzala je svoj rad na rascrnogorčivanju Crnogoraca. Sklepali su je prije deset godina teški medijski i ostali prevaranti kad su obnarodovali tobožnju čemernu deklaraciju o nacionalnom pomirenju Crnogoraca i Srba.

Veliki album političke beskarakternosti, tankodušja i neznanja mogao bi se načiniti od brojnih načina na koje su se Crnogorci nacionalno konvertovali u Srbe. Prevaranti s „Deklaracijom“ smislili su konverziju u najpodlijem obliku. Rastelalili su na sve strane i još uvijek telale – tobože, za Crnu Goru spasonosnu – „građansku ideju“ ekvidistancije prema srpskom i crnogorskom nacionalizmu. Njihova „spasonosna ideja“ počiva na fukarluku višem od Himalaja, jer su u istu ravan stavili smrtonosno opasni srpski nacionalizam, koji je razorio sve čega se na Balkanu dotakao, s izmišljenim „crnogorskim nacionalizmom“ koga realno niđe nema ni u veličini nanočestica!

Moćnim propagandnim radom – u borbi protiv himere „crnogorskog nacionalizma“ – oni su u dobroj mjeri zagospodarili društvenom sviješću. U mnoge bornirane mozgove ukorijenili su predstavu da je konsolidacija crnogorske nacije nepoželjna – taman po mjeri najokorelijih srpskih nacionalista i klerofašista – zbog očuvanja tobožnjeg „građanskog karaktera“ Crne Gore! U isto vrijeme, ćutali su pred prizorom kako Crnu Goru preplavljuje plima velikosrpskog nacionalizma i klerikalizma. Niko nikad u povijesti Crne Gore nije deblje naplatio svoje blefersko vardanje o „crnogorskom nacionalizmu“ i riblje šutanje o sprskom nacionalizmu!

Tadašnja vladajuća nomenklatura objeručke je prihvatila veliku podvalu s ekvidistancijom, da ne bi ucvijelila velikosrbe u svojim redovima. Podvalom je sebe amnestirala i od teške obaveze da radi na „crnogorskoj stvari“ i da se bori protiv srpskog nacionalizma!

Iza njene velike priče o „građanskom karakteru“ nije postojala nikakva strategija  civiliziranja Crne Gore. Postojala je samo iluzija o kupovanju „vječnog mira“ balansiranjem na   izmudrovanoj crnogorsko-srpskoj aporiji. Ona do danas nije uspjela shvatiti da se u Crnoj Gori odvija, prije svega, sukob civilizacije i barbarstva! Crnogorsko-srpska aporija je samo jedan od banalnih oblik toga sukoba!

Na udicu „borbe za građansku Crnu Goru“ upecao se određeni broj dobronamjernih, ali politički nepismenih ljudi. Još gore, postala je ona čarobnom formulom „nacionalnog“ laviranja sitnih kalkulanata i raznolike politikantske klateži. Danas je štreberska trgovina s vlastitim nacionalnim identitetom u obliku srpsko-crnogorskog „dvoznaka“ dobila uljepšani i mistifikovani naziv „slojevitog“ ili „dualnog identiteta.“

Nihil novi sub solem! Davno su mnogi Crnogorci otkrili i primijenili konverzijsku formulu „parlamentara“ Fatića: „Od danas više nijesmo Crnogorci, no Srbi!“ „Teorijski“ je u obrnutom smislu primijenio Milovan Đilas u tezi o srpskom etničkom porijeklu crnogorske nacije!

Kod ovakvih „teoretičara“ – i abonenata njihovih „ideja“ – nije čudo što se među Crnogorcima namnožilo toliko nacionalnih homo duplex-a i šizofrenih dvojnika.

No, bez brige! Ne mogu Crnogorci dugo durati u udvojenosti. „Dualni identitet“ je samo prolazna stanica na putu crnogorske samonegacije.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta