Kap odmora, more poniženja

piše: Željko Vukmirović

Trenutna izvršna vlast je zaslužila svaku kap odmora. Oko toga nema pogađanja. Toliko je obavljeno stvarne i neposredne štete za kratko vrijeme da je to bruka. Odrali su se. Nijesu patisali. I to usred ljeta i po onoj vrućini. Zato sada imaju potpuno pravo da nas odjebu do septembra. Ovaj seks ćemo ionako još dugo pamtiti.

Kolektivni plaćeni godišnji odmor je majka. Subjektivni osjećaj preplaćenog je neizostavan i lako mjerljiv. Dovoljno je baciti samo jedan površan pogled na sopstveni novčanik i stvar je riješena. Poslije već može da se gleda u zatvorena vrata izvršne vlasti koliko god hoćeš. Poniženo i nemoćno. Ta vrata mogu samo da se mrze. O tome koliko će da se mrze upravitelji kuće koji su zatvorili ta vrata i otišli na odmor skroz je individualna stvar. Uglavnom, tiče se spoznaje očigledne oholosti činilaca izvršne vlasti koji su pred odlazak na odmor samo finiširali svoju prevaru.

Kalkulativna rekonstrukcija Vlade omogućila je najprije njen goli opstanak. Premijer zna sve o tome. Ono što ne želi da zna je bilo što iz snalažljive svakodnevice građana ove države kojima je tako arogantno zatvorio vrata ispred nosa u korist svog godišnjeg odmora. Za uspomenu, ostavio je utješnu napomenu o kontroli učinka svog osoblja za nekih šest mjeseci. To će, valjda, da nas spasi. A ona smijurija sa 32 ministra i vicepremijera, te 64 državna sekretara, valjda bi morala da nas razveseljava. Baš kao i neizvjesni epilog svakodnevnog odlaska do prodavnice. Knjižare, komotno zaboravite.

Ipak, kuriozitet za ovo ljeto i sezonu godišnjih odmora je bez sumnje predsjednik Skupštine Andrija Mandić. Ovaj pregalac je znalački prvi zbrisao. Mada, ako ćemo pošteno, upravo je on obavio najviše posla. Ništa bez Raja. Tek je on dao svoj nemjerljiv doprinos. Doduše, samo u sferi upornog urušavanja crnogorske države i ostvarenja interesa “srpskog sveta”.

Od posljednjih i najvećih Rajovih dometa valja istaći to što je stigao da plasira sada već čuvenu tvrdnju da brani crnogorski Parlament. Ta mu je bila dobra. Ma, sjajna. A tu je i legendarno ostvarenje. Stigao je da postane i persona non grata za bar jednu evropsku zemlju. Mada, sve ostale evropske zemlje su još u igri. Pri tome, obilato je iskoristio prednost domaćeg terena i upirao to što je mogao da prekine par skupštinskih saslušanja. Na kraju je stigao i da se iznervira i minira i Premijerski sat. Valjda da onog malog na čelu Vlade koji ga tako lijepo sve sluša niko ne izblamira više od uobičajenog. Puno je toga Rajo stigao da oposli. Jedino ta briga za standard građana sa pozicije predsjednika najvišeg zakonodavnog tijela, to mu je nekako promaklo…

Trenutna izvršna vlast je zaslužila svaku kap odmora.

Nama ostaje more poniženja. Pa, brčkaj se, rode…