Kakvi ljudi – takva država

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Ośećam potrebu da se na početku odredim prema neinteligentnim pokušajima da se žigosanje anahronih, diformnih ideologija i pokreta pretvori u atak na nečiju naciju. Zaista bi to bilo porazno da se jedna čitava nacija poistovjeti sa opskurantnim idejama i njihovim nosiocima unutar nje i da upadne u zamku u kojoj, braneći neodbranjivo, vjeruje da se time brani imidž sopstvene nacije. To jeste upravo degradacija sopstvene nacije i njeno poistovjećivanje sa abominacijama, umjesto otklona od njih.

Gotovo je nemoguće doprijeti do javnog mnjenja u Srbiji i promjeniti apercepciju da je ogroman upliv iz Srbije na političke, društvene i kulturološke prilike u Crnoj Gori njeno pravo i da ima istorijsko opravdanje. A, naprosto, radi se o nesumnjivom ataku na suverenu zemlju sa ciljem da se, hibridnim sredstvima, pretvori u apsolutno lojalan prostor, u političkog satelita, sa nacionalnom strukturom koja to čvrsto obezbjeđuje. Teško je takvoj politici obezbjediti u Crnoj Gori saradnike u intelektualnoj i visokomoralnoj sferi, pa zato ne čudi da su današnji izvršioci, u obliku vladajućih struktura, abominantne ličnosti, denucijanti i fukara. Upravo zato crnogorsko društvo doživljava opšti sunovrat koji najviše podśeća na komediju apsurda.

Kondominat mediokriteta koji upravlja Crnom Gorom svakodnevno, svojim neznanjem, nesnalaženjem i kontradiktornostima, ponižava državu na čijem su čelu i njene građane. I to rade u tolikoj mjeri da mnogi misle kako se radi o dobro projektovanom planu da se kroz bestijalnosti uruši sve u Crnoj Gori i ona postane lak plijen velikosrpskih ambicija. U konačnom, ako im se to dozvoli, oni će i uspjeti u tome, ali ne kao profesionalni egzekutori, već kao korisni idioti.

Sigurno da mnogo toga nije funkcionisalo u Crnoj Gori u vrijeme prethodne vlasti. Što bi se reklo, da parafraziram jednu drugu izreku, koliko dobrih muzičara, toliko dobre muzike. Ali bar nijesmo imali klovnovsku vlast, koja svakodnevno stvara dvostruki ośećaj kod malo pismenijih slojeva stanovništva: podsmijeh i ośećaj neizmjernog stida.

Skoro je Premijerej bio u zvaničnoj pośeti Sarajevu i BiH. Kafanski čovjek, što bi neki tupani rekli čovjek iz naroda, nije izdržao a da ne pokaže svoj raskošni talenat da ponizi sebe i državu i pokaže kako je i Crna Gora isplivala na mapu zemalja sa mediokritetskom vlašću. Diplomatskim rječnikom neke kafančine u pivskoj zabiti, Premijerej je ispričao priču kada uđe „u nekom prostoru, a to je obično kafana“, normalno, kako mu je u Sarajevu stizalo grata (non gratis, to je za nepoželjne osobe) piće dok je bio u vojsci, da bi se zatim slikao u Banja Luci sa „nož, žica, Srebrnica“ momcima iz idiotske navijačke grupe.

A onda je slijedio monumentalni govor Premijereja u Skupštini, u kojem je objasnio da je on slobodan čovjek, da mu se može da čini što mu drago, jer on vjeruje da svaki slobodan čovjek ima pravo na sopstvene pizdarije. I ja vjerujem da ih je on imao mnogo u svom životu. I neka je, njegov problem. Problem je što je takav čovjek postao premijer i što on ne predstavlja više sebe, nego predstavlja zemlju čiji je premijer. Predstavlja mene, tebe, sve vas!  Ima li ko u toj nesretnoj Vladi, neki službenik protokola da mu objasni što je uljudno, što je diplomatski, što je poštovanje procedura i protokola u susretu državnika? Možda je njemu simpatično bilo ponašanje jednog drugog klovna na čelu najmoćnije države, ali se nadam da je taj čovjek bio ekces i da će svijet shvatiti da je preveliki luksuz imati psihopate i mediokritetete na čelu država.

Zatim je u alkoholisanom stanju otišao da potpiše temeljni ugovor između njega i SPC u Beogradsku patrijaršiju, napravivši komediju od sebe i od (ne)potpisivanja. Uvaljuju se u blato, i sebe i državu, praveći karikaturu od svega, bez svijesti da će svaku glupost u tom ugovoru, koja ne korespondira sa Ustavom i zakonima Crne Gore, biti moguće oboriti pred međunarodnim sudovima. Po zakonima Crne Gore nijedno pravno tijelo ne može pośedovati nepokretnosti u vlasništvu dok ne registruje pravno tijelo u Crnoj Gori, na koje će ta imovina biti upisana!

Opet se vraćam na teoriju da je mediokritetstvo sadašnje vlasti Crne Gore ustvari pakleni plan da se kroz lakrdijaštvo od Crne Gore napravi još jedna satrapija „srpskog sveta“, nalik na onu Dodikovu. Ne pripadam toj „školi mišljenja“. Ako i postoji kod nekoga iz vlasti, recimo Ure i Demokrata, mada sumnjam, namjera da se od Crne Gore napravi pravno uređenja, demokratska država, onda je više nego vidljivo da oni nemaju pojma ni što je pravno uređena država, a tek nemaju pojma što je demokratija.

Tirade Dritana Abazovića o javnom servisu Crne Gore govore o mentalnoj skučenosti tog čovjeka, koji je umislio da je ono što on misli parametar normalnosti. Kako je vlast uzurpirala sve elektronske medije u Crnoj Gori, ostao im je RTCG da od njega naprave mediokritetsku televiziju, po ugledu na ono što je Vučić uradio u Srbiji. Kao neko ko više nego rijetko gleda RTCG, iz objektivnih razloga, ako ga moje mišljenje interesuje, razdor među nacijama i čak mržnju i očiti nacionalni antagonizam skoro isključivo stvara vlast svojim kadriranjem i postavljanjem mediokriteta po dubini, čiji je jedini „kvalitet“ da su Srbi, prosrpski nastrojeni, ili bigoti svetosavski.

Iskreno se nadam da građani Crne Gore neće pristati da se od javnog servisa Crne Gore pravi još jedna televizija koja će, poput TV Vijesti, služiti za obračun sa neistomišljenicima i političkim protivnicima, koristići najprimitivnije i najbanalnije konstrukcije u kriminalizaciji i pisanju jeftinih, polupismenih optužnica u političke svrhe. Tužilački zakoni koji su od tužilaštva napravili političku batinu, atak na javni servis, samo su strategija Dritana Abazovića da komesarski uređuje po Crnoj Gori, zavodi strah samovoljom i prijetnjama hapšenjem i obezglavi i uništi DPS. Nema sumnje da je njemu krajnji cilj hapšenje samog Mila Đukanovića, koji je njegova opsesija, i da njegovim unižavanjem kroz postupak privođenja i sprovođenja istrage, uništi njegov ogromni ugled i uticaj u Crnoj Gori, iako je svakom pismenom i obrazovanom čovjeku jasno da Đukanović ne spada u ljude koji bi jednom Abazoviću ostavili ni mrvice dokaza na osnovu kojih može biti osuđen za bilo što!

Nije mi jasno zašto DPS nije pozvao javno sve opozicione partije da napuste Parlament i obrazložio to na takav način koji ne bi ostavio dilemu da je ostanak u Parlamentu kolaboracija sa antidržavnim režimom? Malo mi je komično to preganjanje pojedinih poslanika i poslaničkih grupa sa pozicijom radi sticanja političkih poena dok je Crna Gora na lomači? Ako opozicija ne shvati da je svaki dan vladanja sadašnje vlasti nenadoknadiva šteta za Crnu Goru i ne siđe na ulice zajedno, ili ispred naroda, onda su oni politički nepismeni. Zar je teško „provaliti“ strategiju Dritana Abazovića, koji će se, nakon svega što je učinio i nakon što ga je napustio svako ko ima mrvu dostojanstva, držati noktima da opstane sadašnja vlast, jer u nekoj budućoj može biti samo kao Bečićev ađutant. Zeza ga što je Albanac, pa ne može kao Medojević biti dio DF-a.

No, kad su u pitanju mediokriteti, po masovnosti ne može niko konkurisati Demokratama i njihovom Bečić-jugendu. Kao da su svi završili akademiju mladih lidera SNS, oštru konkurenciju udaraju Kebari, Languri, Pilji, Jovanovu, Orliću, Lavu Pajkiću, Bakarecu i mnogim drugim velikanima parlamentarizma i parlamentarne demokratije u Srbiji. Energično, poput komesara poslije Drugog svjetskog rata, pridošlim iz neke ondašnje pripizdine, jurodivo, deklamuju optužbe o mafiji, kriminalu, pljački i gomilu kretenastih parola, više nego jasno pokazujući da nemaju pojma niočemu i da nemaju što suvislo da kažu. Očito je da se radi o ljudima ograničenih sposobnosti koje svoje mjesto u životu traže jeftinim tiradama, demagogijom i populizmom.

Ima li ko dobronamjeran da objasni toj farmi idiota da je zakonom zabranjeno tajno snimanje tajnih razgovora, a da privatni razgovori, ni u prostorijama javnog servisa, niti u bilo kojoj prostoriji, ili bilo na kom mjestu na svijetu ne predstavlja ni krivično djelo, niti čini odgovornim ustanovu u kojoj se taj razgovor odigrao. Zar stvarno mogu nekome prodati to idiotsko optuživanje RTCG-a i novinarke za privatni razgovor van redovnog programa? Ljaljo, Laljo, pa ti si bio stvarno prinuđen da plagiraš magistarski rad!

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta