piše: Željko Vukmirović
Čudna je ta riječ “sukob”. U Crnoj Gori, bar u posljednje vrijeme, vezuje se samo za odnos tzv. crnogorske policije prema crnogorskim građanima. Padne tu neki gumeni metak, neka šok bomba, suzavac obavezno. Bilo je to i 5. septembra na Cetinju, a i 13. jula u Nikšiću.
Priznaćete, interesantna stvar.
A sukob, u stvari, kao riječ podrazumjeva tek nekakvu kavgu, razmiricu, neslogu. Znači, ništa što ne može biti istog časa prevaziđeno.
I tako stižemo do koalicionog partnera koji je još uvijek važeći crnogorski premijer Dritan Abazović. Dakle, svih popusta srpske crkve i prosrpskih partija. A onda i neporecivo bliskog odnosa sa srpskim predsjednikom, o čemu se nikad nije stiglo do racionalnog objašnjenja.
Mada, kako trenutni crnogorski premijer već gazi preko sopstvenih riječi, uopšte nije upitno zašto ne bi živio od tuđeg pokvarenluka. A te zle smicalice nas sustižu svako malo. Pa je li septembar ili juli…samo su nijanse.
Tome se pridružuje žmirkanje na djelovanje prosrpskih snaga iz tzv. Republike Srpske, njihovo prijeteće pojavljivanje na litijama, njihovo učešće na izborima u Nikšiću, njihovi angažmani na zaštiti cirade sa likom Amfilohija, njihovi policijski dosijei po ovdašnjim fiokama…
Najbolje od svega, njihov medijski “glamurozni” nastup dogodio se tek pošto su se Crnogorci koji su proslavljali 13. jul, Dan državnosti – razišli.
Smiješno, a ?
Za one Crnogorce koji su po završetku proslave tek izašli iz nikšićkih kafea i poslastičarnica, valjalo je obezbjediti nešto “suzavca”. Nikšićka policija se na to nije žalila. A i Dritan bi to mogao u budućnosti već redovno obezbjeđivati…preko Acike i njegovih. Nikšićki gradonačelnik, kao operativac, već je preplašen, ništa od njega.
I eto ti odvažnosti pročetničkih snaga u Crnoj Gori. Još samo da se upišu.
Kao jeftina Acikina škola.