Četvrtak, 28 Marta, 2024
Rubrika:

Iz CANU uz pomoć grupe srpskih profesora, propagiraju doktrinu uništenja crnogorske nacije (1)

(za aktuelno.me)

Piše: Vladimir Jovanović

Čuli ste za „ustavni patriotizam”?

Malo je vjerovatno da nijeste. U posljednje vrijeme popularišu ovu okultnu mantru uglavnom iz dvije ustanove: Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i Univerziteta Donja Gorica (UDG). Njihov zajednički imenitelj je Dragan K. Vukčević. Sada je predśednik CANU, a prethodno višegodišnji dekan Pravnoga fakulteta UDG.

Upravo juče je održan Međunarodni naučni skup ,,Ustavni patriotizam“. Organizatori su CANU i UDG.

https://www.aktuelno.me/vukcevic-potreban-kompromis-za-drzavu

Uvodnu riječ imao je Vukčević K. dr Dragan. Njegove reference su ukupno 3 (slovima: tri) objavljene knjige: „Sociološka misao u Rusiji (iskustvo XX vijeka)”, Podgorica-Sremski Karlovci, 1994; „Ekonomija i pravo (odnos osnovnih pojmova)”, Podgorica, 1996; „Iza normi (sociološki pravni eseji)”, Podgorica 2003.

Te knjige su copy-paste. Ja ih, pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću, prepoznajem i kao mizeriju. Niti jedne originalne analize ili misli ili nove činjenice. Ništa tamo nema. Nema ni tipfelere! Njihovo iščitavanje je hod bezdanom intelektualne ispraznosti; ko ne vjeruje, neka provjeri, a mazohistima, ili lovcima na plagijate, toplo ih preporučujem.

O kakvoj se gromadi radi? Mogu posvjedočiti i riječi koje saopštava Vukčević juče u povodu skupa koji je sazvao na temu ,,ustavni patriotizam“. Ukoliko je vjerovati izvještaju Portala RTCG, naš vrli naučnik reče:

„Ako bismo pogledali crnogorski hor kroz vrijeme, čije je jedno od lica istorija, onda se pokazuje da je patriotizam stariji od Ustava i dugo će vremena trebati da se oni sretnu”.

„On [Vukčević] je naveo da će biti potrebno vrijeme da se između te dvije riječi napravi neka vrsta sinteze i ravnoteže. ’To je ravnoteža između nečeg individualnog i kolektivnog, čemu tradicionalna društva mnogo više naginju’, pojasnio je Vukčević”.

Može li se – pitanje je sad – napraviti uspješniji miks nebuloza i opštih mjesta? Ako dokoni pop krsti jariće, onda bi „riječi” (valjda u društvenim teorijama – pojmovi) ustavnost i patriotizam Vukčević da sintetizuje i uravnoteži, da se „sretnu”; jer, kaže, „za jedno podijeljeno društvo kao što je crnogorsko, ustavni patriotizam nije samo teorijsko pitanje, već traganje za putem u sadašnjosti“.

Sve ovo bi bila privatna žurka Vukčevića i njegova serkla, da mu je ne finansiraju novcem poreskih obveznika. I da ne dobijaju medijske rezonance. Kladim se da Vukčević tokom školovanja nikada nije ni čuo za „ustavni patriotizam”. Ima li toga u njegovome magistarskome ili doktorskome radu? Je li što slično propovijedao kao nekadašnji komunista? Kao ministar u AB „pučističkoj” Vladi Radoja Kontića iz 1989. godine? Nemam o tome podatke. Akademik nešto sluti o „ustavnome patriotizmu”, ali jasno je da ne zna tačno o čemu govori. A to ne bi bilo cinično za nekoga ko nije „besmrtnik”, k tome se predstavlja kao sociolog i uvodničar je predmetne diskusije.

Kada je 2016. izabran ili „izabran” za predśednika CANU, prvo što je Vukčević uradio – otrčao je u Beograd, da sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti potpiše izvjesni Sporazum o naučnoj i umjetničkoj saradnji.

Istina, od svoga formiranja, 1976. godine, CANU jeste parohija SANU i kao takva (čast izuzecima u njezinome članstvu) kontaminira Crnu Goru svojom sramotom i neznanjem. I što je najgore – anticrnogorstvom. Liše Srpske pravoslavne crkve, ovđe ne postoji mračnija ustanova sa tolikom tradicijom podrivanja, sabotaža, diverzija i (duhovnih) terorističkih napada na crnogorsku nacionalnu svijest. U CANU ne znaju što je lustracija po osnovu profesionalne časti – u njoj su i sada takvi poput Miomira Dašića i Zorana Lakića.

E sad, ukoliko poslije (ne tako davno) propaloga pokušaja sa „Rječnikom” – koji je duboko povrijedio naše sugrađane i sunarodnike islamske vjeroispovijesti – iz CANU ne mogu istupati sa otvorenih pozicija srpskoga šovinizma, treba pronaći alternative kojim će se razvodniti mukotrpni proces obnove nacionalne samosvijesti Crnogoraca. Posežu za novokomponovanom ludorijom – tako na prvi pogled i djeluje „ustavni patriotizam”, a zapravo može metastazirati u najopasniji izazov opstanku crnogorske nacije.

I eto, dakle, šamana iz CANU/UDG da, zaostalim u vremenu i prostoru Crnogorcima, stručno objasne što, zapravo, predstavlja taj oksimornon „ustavnoga patriotizma” i zbog čega ga trebamo interiorizovati kao (samouništavajuću) doktrinu. Doveo je Vukčević grupu profesora – iz Srbije, od ukupno 12 prijavljenih diskutanata, polovina ih je iz Beograda i Novoga Sada!

Još jedan diskutant – u svojstvu glavnoga ideologa „ustavnoga patriotizma” široko citiran u medijima – takođe je zapravo iz Srbije, premda „poreklom” iz Crne Gore. To je dr Ilija Vujačić, rođen u Tivtu, doskorašnji dekan Fakulteta političkih nauka u Beogradu, a sada dekan Humanističkih studija UDG.

Početkom 2000-ih Vujačić dr Ilija – nota bene, kao i Vukčević K. dr Dragan, bivši je marksista – propagira tamo đe treba u Beogradu „modernu federaciju”, te po onamošnjim standardima logično avanzuje za dekana. Pisao je, braćo i sestre koji ste 2006. glasali za crnogorsku nezavisnost, taj Vujačić panegirike dr Ljubomiru Tadiću, zemljaku, autošovinisti, čelniku referendumskoga Pokreta za zajedničku državu Srbiju i Crnu Goru. Takođe i zaštitniku lika i djela Radovana Karadžića!

Tadić je, piše, međutim, Vujačić, „pripadao malobrojnoj grupi poslenika u društvenoj nauci koji su svojim naučnim i društvenim angažmanom u kome je sadržana filozofija slobode, pravde i istine, obeležili jednu epohu”, on je „utirao put kritičkoj misli druge polovine 20. veka i dao odlučujući doprinos širenju intelektualnih vidika”.

„Svojim teorijskim radovima, ali i praktičnim angažmanom, boreći se za slobodu mišljenja, govora, štampe, naučnog istraživanja i udruživanja” – tvrdi Vujačić – Tadić je „širio prostor liberalizaciji i demokratizaciji društva”. Sve to nalazimo u tekstu „Rehabilitacija praktičke filozofije u delu akademika Ljubomira Tadića“ („Godišnjak FPN”, br. 2, takođe u zborniku „Ljubomir Tadić – mislilac slobode”). Napisao ga je Vujačić godine 2011, kada je takva pisanija umilna za uši ondašnjega srpskoga predśednika Borisa, sina Ljubomira Tadića.

A 2015, pri kraju mandata, Vujačić organizuje „Dane Republike Srpske na Fakultetu političkih nauka u Beogradu”. „Dobrodošlicu predsedniku [Miloradu] Dodiku”, navedeno je u izjveštaju, „poželeo je dekan Fakulteta prof. dr Ilija Vujačić, izrazivši zadovoljstvo povodom ove posete i nadu da će ih biti još mnogo na Fakultetu”.

Suvišno je i zapitati je li „ustavni patriotizam” Vujačić propagirao Dodiku, ili svojim poslodavcima u Srbiji. Ama, sada se (u predpenzionerskome dobu) śetio rodne Crne Gore. Nikada, doslovno – nikada, nijesmo čuli i pročitali da je onda-kad-je-trebalo optirao da Crna Gora obnovi nezavisnost. To mu ne pričinjava moralni problem da nam sada soli pamet. Ali, tezga je – tezga.

Naravno, taj „ustavni patriotizam” može tezgariti na privatnome UDG – koga je za to briga, studenti se naslušaju svega, bude i prođe ispit, pa se zaboravi. U temeljima te ustanove je još jedna, na sreću propala ludorija „Crne Gore, mikro države”. Na UDG predaje i izvjesni Savić dr Andreja, koji u službenoj biografiji na sajtu UDG skromno piše da je „u dugoj radnoj karijeri radio u MUP-u R. Srbije i Institutu bezbjednosti”. A zapravo je 2002-2003. direktor Bezbednosno-informativne agencije (srpske tajne službe). Kada na UDG može direktor BIA, koji je onoliko ravario po Crnoj Gori, a što ne bi i Vujačić?

Mogu, dakle, tamo, na UDG, Vujačić i Vukčević raspredati o koječemu, ali da u javnosti tek tako unesu ideju organizovanoga suicida jedne nacije „ustavnim patriotizmom” – to će im teže poći za rukom.

Uostalom, akreditaciju javnih govornica i medijske ovdašnje nastupe Vujačiću na temu „ustavnoga patriotizma” je obavio – pogađate – opet Vukčević K. dr Dragan. Sam mu se Vujačić preporučio. Kako se nije mogao blamirati u tolikoj mjeri da pohvali nepostojeći naučni opus Vukčevića, onda je Vujačić, komično miješajući ijekavicu i ekavicu, 2016. napisao:

„U poslednjih desetak godina sam dosta radio kao gostujući profesor u Crnoj Gori, prvo na Fakultetu političkih nauka, a onda na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici, gde sam upoznao profesora Dragana Vukčevića, čovjeka rijetke intelektualne širine i životne mudrosti. Profesor Vukčević je ‘čovjek misije’ koji je kroz svoje uredništvo u CID-u, dekanstvo na UDG-u i predsjednikovanje u CANU oko raznih projekata okupljao i okuplja vrijedan intelektualni potencijal iz Crne Gore i regiona, tako obezbeđujući da crnogorska kultura ne zapadne u parohijalnost”.

Ja tebi, Vukčeviću – serdare, a ti meni vojvodo!

Za početak eto tezge u Evropskome konzorcijumu istraživačkih infrastruktura. „Za predstavnika u Generalnoj skupštini od strane Crnogorske akademija nauke i umjetnosti predložen je prof. dr Ilija Vujačić”, saopštilo je 20. septembra o.g. Ministarstvo nauke. Što je sljedeće? Pogađate – Vujačić, naš „ustavni patriota”, proslaviće članstvo u CANU…

https://www.youtube.com/watch?v=aEIdexxT6rY

(Nastavlja se)

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

2 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
tanja
11.10.2018-14:38 14:38

sramota sto rade od nase Cg

Oksim
12.10.2018-10:27 10:27

Širi nam se smrad po Crnoj Gori!