Iranizacija Crne Gore

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Budući premijer Crne Gore, Zdravko Krivokapić, bio je podrška Dritanu Abazoviću u njegovom pokušaju da doktorira na državnom univerzitetu Crne Gore, iako nije ispunjavao uslove zbog toga što nije imao nijedan rad na engleskom jeziku objavljen u referentnim svjetskim naučnim časopisima. Dritan Abazović je ipak diplomirao. I to u Sarajevu. Na fakultetu političkih nauka. Sudeći po njegovim današnjim političkim stavovima pada mi na pamet da je diplomirao na tezi „Demokratski procesi u Iranu“. Na konstitutivnoj sjednici crnogorskog parlamenta prije neki dan čusmo od g. Abazovića da za njega ne postoji mjesto na koje ne bi otišao da postigne ono što želi i da je manastir Ostrog mjesto kao svako drugo, a Amfilohije Radović regularni posrednik kao bilo ko drugi. Još nam svima razbistri um da je SPC i Amfilohije Radović dio crnogorskog društva, kao da mi to, nažalost, ne znamo.

Možda je Dritanu Abazoviću svako mjesto OK za postizanje svojih političkih ciljeva, ali, iako se nakokotio da svima drži predavanja i postavlja se kao etalon svih vrijednosti, za onaj civilizovaniji, evropskiji, moderniji i obrazovaniji dio populacije posredovanje Amfilohija u sastavljanju vlast je civilizacijski, moralni i svaki drugi sunovrat Crne Gore.

U svim civilizovanim državama crkvama nije mjesto u politici, niti je dozvoljeno da svoju moć nad onima kojima je potrebna zloupotrebljava u političke svrhe. Tim prije što su crkve konzervativne, anahrone ustanove, zasnovane na nedemokratskim načelima. Treba li reći da SPC bježi u tome svjetlosnim godinama svim drugim crkvama. Drsko i drčno ponašanje Dritana Abazovića to ne može promjeniti, jer, srećom, ne određuje on što je prikladno i civilizacijski permisivno, a što spada u slivnik prevaziđenih društvenih pojava.

Sloboda i demokratija (samo) na usnama

Kao svaka populistička vlast i ova koja se formira samo što ne tuče ako ne budemo svi u horu ponavljali da je svanula sloboda, demokratija, da nam dolazi zlatni period (kao Vučićev u Srbiji), bez korupcije, bez sukoba u Parlamentu… Bože dragi, cvijeta ljubav, harmonija, poštenje… Kao da se mi ne nagledasmo sličnih mazanja očiju i ludima radovanja u iskustvima drugih. Po populističkom metodu, dolazi nam era samohvalisanja i optuživanja onih „prošlih“ što nova, genijalna vlast ne može da pokaže sve svoje raskošne potenciijale. Budući premijer je već počeo da nam drži predavanja ko je napisao crnogorsku himnu, je li Nikola Kavaja probisvjet ili heroj, postoji li Amfilohije 800 godina, …Valjda je umislio, kad je rekao da je na izborima pobjedio Sv. Vasilije, da je on sam Sv. Vasilije.

Impresivan je taj stav čovjeka koji umišlja da sve zna, a ne zna, pa svako ko mu oponira dobije porciju profesorskog mudrovanja u maniru Vučića, poredsjednika Srbije. I kad mu se prezentuje učešće u četničkim dernecima sa Nikolom Kavajom, ispod slika ratnih zločinaca po zidovima, i kad slavi Dražu Mihailovića… onaj ko mu to spočitava dobija moralnu pridiku. A poneko i krivičnu prijavu. Bojim se da će ih ta arogancija kod Crnogoraca skupo koštati.

Mir je naša folirancija

Samo je u Crnoj Gori moguće da partija bez programa, bez ikakavog prepoznatljivog lika i obličja, ako to nije neizjašnjavanje na nijedno pitanje koje u  Crnoj Gori vrišti za odgovorima, dobije 12 odsto na proteklim izborima. Pa još da njen čelnik sa plagiranim magistarskim radom postane predsjednik Parlamenta! Sad će taj novi parlament postati hram demokratije, dok je do sad bio poprište svađa, sukoba. Nije bitno, da ne sitničarimo, ko je te sukobe i svađe izazivao? Isti oni koji obećavaju dijalog i konstruktivne odnose!? I, Bečiću, neka ti bog pomaže na nekom drugom mjestu, ne u Parlamentu. Nauči se da su državne institucije mjesto đe se, po odlukama suda u Strazburu, ne mogu ispoljavati religijska ubjeđenja. (predmet Lautsi protiv Italije, predstavka br. 30814/06, presuda od 3. novembra 2009. godine).

Populizam, milijarde, kese i šara-mara politikanti

Jedno je sigurno, dosadašnja opozicija, koja je ekstremno agresivnom retorikom i etiketiranjima napadala bivšu vlast dok je bila vlast, i dalje će nastaviti to da čini i kad je opozicija, kao način da sebe učini boljom. Već smo čuli Dritana Abazovića kako on ne ide, kao pošla vlast, sa kesom na pregovore, dok je govorio o svom odlasku da poljubi skute Amfilohiju, čime je, jel’ da, svoj odlazak Amfilohiju kao učinio mnogo časnijim postupkom. E, jada našega!

Zašto je poslanički klub DPS-a oćutao na desetine poganština i nepodopština tokom formiranja novog parlamenta? Misle li oni da nekome treba njihovo dostojanstvo? Uveli su Crnu Goru svojom krivicom u ovo nepodnošljivo stanje, u kojem se bašibozuk, prostakluk i dokazano nesposobni ljudi razmeću donošenjem slobode, prosperiteta, ljudi koji nikada ništa nijesu radili sem bavili se politikom. Uzdržanošću kod glasanja oko izbora Bečića pokazali su da oni ne razumiju da su sad opozicija koja se mora boriti protiv uzurpacije bilo koje funkcije od šara-mara likova i braniti državu od onih kojima je normalno da ajatolah formira vladu, sebe od podlosti da nose kese na pregovore, osuditi nepoštovanje himne i slične stvari. Ne znam je li Bil Gejts postao DPS tajkun, ali odista je dosta više tog trovanja ljudi o milijarderima (neradnici misle da milijarde se tek tako stiču), o tome kako u su u Crnoj Gori najveće socijalne razlike, najveća bijeda, itd. Više ima Lend Rovera na Topčiderskom brdu u Beogradu (Senjak, Dedinje, padina pored Belog dvora,…) nego u bogatom Berlinu. U Beogradu se svaki stan koji košta po 7.000 eura po kvadratu proda za sekund. Kao i peskupi Beograd na vodi. Pored ovoga postoji na stotine drugih pokazatelja ogromnih socijalnih razlika, dok pola Beograda nema kanalizaciju, dok mnogi žive po straćarama i udžericama, prekopavaju kontejnere i hrane se iz njih, ili rijetkih narodnih kuhinja. Socijalne razlike u Crnoj Gori su mizerne u odnosu na Srbiju, a vjerujem i na druge države regiona. Suština prokazanosti Crne Gore je u tome da su bivše vlasti u Crnoj Gori izgubile sve propagandne ratove koji su vođeni protiv Crne Gore, iz prostog razloga – jer se nijesu ni branili od njih! Pa i one o socijalnim razlikama, najvećoj korupciji i bijedi u Evropi, silnim milijarderima, mafijaškoj državi i sl.

AB revolucija u reprizi

Mnogi pominju AB revoluciju u kontekstu današnjeg „oslobođenja“ i „trijumfa  demokratije“, vjerovatno zato što su i ondašnjim govornicima pred skupštinom SR Crne Gore usta bila puna sličnih parolašenja. Bojim se da griješe, ovo danas je filtrirano zlo iz devedesetih prošlog stoljeća. Tada ipak nije bilo ovoliko zatucanih svetosavaca, nijesu išli kod Amfilohija da im da agendu i ljubili mu ruke, nije bilo onih koji su osveštavali državne ustanove kao ona pojava u Budvi, koji u sekularnoj državi proglašava teokratiju i uvodi svetosavlje u institucije. Pa će Dritan Abazović i onaj dojučera'nji Konatar da mi crtaju što je demokratija i s kim i kako može Crna Gora da je dočeka? Imam dovoljno godina i veza sa Crnom Gorom da poznajem potencijale crnogorskog društva za ruralizaciju i primitivizaciju. A upravo im ova nova vlast širom otvara vrata.

Ogromna zasluga Mila Đukanovića je što je, unatoč opštim društvenim i civilizacijskim prilikama u Crnoj Goru, uspio da popne Crnu Goru za nekoliko stepenika naviše ka zapadnim standardima i integracijama. Crna Gora se može demokratizovati i učiniti uređenom državom samo u društvu sličnih zemalja. Dakle, prioritet je bio da se Crna Gora etablira među zapadni, civilizovan svijet, pa da vremenom, ako treba i decenijama, postane integralni dio tog svog novog okruženja. Ovako, ovom promjenom vlasti resetovali smo se na ništa, na populizam, demagogiju, klerikalizam, velikosrpstvo, na trijumf nazadnosti, opskurantizma i da nam Amfilohije trasira put u ništavilo. I u pravu je Carević, gradonačelnik Budve, da je u Crnoj Gori na dijelu demonizacija od strane SPC.

Priče o pomirenju

Retorička namjera Dritana Abazovića da zakopa nacionalmne podjele u Crnoj Gori tako što će da pravi vlast sa klerofašizmom, svetosavskim nacizmom i teokratijom je toliko budalasta da će se pretvoriti u svoju nepomirljivu suprotnost. Teokratska SAO Budva i još mnogo toga što nas čeka je odličan način da Dritan Abazović dovede Crnu Goru na rub otvorenih sukoba. Tolika zaslijepljenost Milom Đukanovićem oslijepila ga je načisto. I ne čudi trijumfalizam što je „oborio Mila sa vlasti“, jer mali ljudi mogu postati veliki u svojim očima jedino destrukcijom prema onima koji su im nedostižni, i intelektom, i harizmatičnošću.

U Srbiji se stalno traži „srpski Krivokapić koji bi oborio Vučića sa vlasti“. Pa imate ga, braćo Srbi, u liku Vojislava Šešelja. Samo još da ga podrži srpski patrijarh Irinej i to je to. Naravno, šalim se, ali srpsko društvo je toliko otišlo u 3 LPM da im nije sporan ni upliv Amfilohija u formiranje vlasti, niti to što je Krivokapiću Nikola Kavaja heroj, ni što je na dan izbora, nakon prvih rezultata, nazdravio slobodi NAKON 75 GODINA!?!?! Čime je Krivokapić sve rekao o NOB-u, o partizanima, o četnicima, o tome koja je njegova ideološka pozadina… Ista Šešeljeva. Pa još i ukidanje 9.maja, kao dana pobjede…

O novoj opoziciji

Izborom poslanika u Parlamentu DPS, SD i SDP su pokazali da su zadovoljni učincima proteklih izbora. DPS je udomio islužene kadrove koji su svima dobrano dojadili, iako je pokazao podmlađivanjem potonjeg saziva Parlamenta da ima izuzetan potencijal. Ne znam je li namjera bila da se zaštite neki ljudi i da je zbog toga žrtvovan budući djelotvoran opozicioni rad, ali mi se to čini vrlo nepametnim. DPS bi morao da pročisti svoje redove i u prvi red afirmiše mlađe, obrazovane, moderne članove, odane Crnoj Gori, njenoj istoriji, slobodarskoj tradiciji i antifašizmu. Samo tako može se vratiti Crna Gora sa stramputice đe su je gurnuli svojom neodgovornošću, traljavom kampanjom i nedostatkom efikasne odbrane od prljave propagande. Unutrašnje i spoljašnje.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta