Idiokratija i populizam

Za aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Evropska unija je proizvod liberalnih ideja, zasnovanih na vrlo jasnim principima jednakosti, socijalne pravde, poštovanja ljudskih prava i pravno uređenog društva. Kao svaka ideja izložena je iskušenjima i izazovima kroz različite okolnosti koje utiču i oblikuju njen sadašnji i budući karakter. Onog momenta kad principe i ideje na kojima je zasnovana Unija zamjene oportunizam, politički pragmatizam i geopolitičke kombinatorike, tada dobijamo zajednicu hipokrizije, partikularnih interesa, bez zajedničke politike zasnovane na univerzalnim vrijednostima i podilaženja trulim kompromisima. Kontradiktorno je da je ogroman uzlet masovnih komunikacija doprinjeo porastu konzervativnih ideja, jeftinog populizma, demagogije i povratku ideološki potrošenih ideja i suprostavljenosti koje podrivaju sve ono na čemu su počivale ambicije ujedinjenja Evrope.

Današnja Evropa je sve manje liberalna, a sve više poprište na kome desničarske i populističke snage osvajaju prostor, potpomognute geopolitičkim interesima pojedinih velikih globalnih igrača. Skoro pa da i nema zajedničke ideje koja objedinjuje, sem golog tržišnog interesa. Ako ste vjernik EU i principa na kojima je zasnovana, morate biti razočarani porukama koje stižu iz EU i osobama koje je predstavljaju. Dolazimo do paradoksa da regionu zapadnog Balkana šalju komesare iz zemalja koje predstavljaju naličje svega onog što bi trebalo da predstavljaju, da se iz EU podržavaju promjene koje dovode ekstremne nacionaliste na vlast, koje podržavaju klerofašizam, revizionizam, organizacije  koje su dio ekstremizma neonacističkog Pokreta Salvinija, S. Banona, žmuri se na otvorenu agresiju na jednu malobrojnu i teritorijalno malu zemlju, žrtvujući je radi neprincipjelnih i kalkulantskih interesa.

Kao da više nije važna istina, suština, već o sudbini jedne nevelike zemlje odlučuju propagandna neravnoteža, ekonomski interesi i političke povezanosti sa globalnim političkim organizacijama. Institucionalno neosposobljena Crna Gora izgubila je u potpunosti rat sa velikosrpskom propagandom u toj mjeri da je nemoguće, bez ogromnog truda, saznati bilo što o njenoj istoriji, kulturi, sakralnom, … kao autentičnom obliku trajanja. Bilo koji jezik da je u pitanju i bilo koji izvor informacija. Pred očima Evrope i svijeta po drugi put se jedan narod stavlja na žrtveni oltar i pretvara u kusur u raskusirivanju šireg političkog interesa. Činjenica da je dobar dio stanovništva Crne Gore prepariran „srpstvom“ čini da se na Crnogorce gleda kao na najbezbolniji gubitak i najjeftiniji i najlakše rješivi problem. Ako im to dopustimo!

Nekada su ozbiljne zapadne zemlje svoju spoljnu politiku gradile na radu ozbiljnih obavještajnih službi, ozbiljnih prikupljenih informacija. Danas je očita površnost u svim izvještajima međunarodne zajednice, u kojima se prepoznaju neobjektivnost i nečiji interesi, nevezani za realno stanje. Samo jedan detalj u potonjim izvještajima o slobodi medija govori više nego gomile riječi, po kojem je Crna Gora u prošloj godini na listi iza Srbije, iako su skoro svi mediji u Srbiji pod kontrolom vlasti, za razliku od Crne Gore!? Promjenom vlasti u Crnoj Gori na pomolu je takođe uzurpacija medija od strane nove vlasti, koja će, zajedno sa vlasnicima iz okruženja vrha vlasti Srbije, imati potpunu kontrolu nad elektronskim medijima u Crnoj Gori. I to sve zahvaljujući sljepilu diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori i korupcionaštvu predstavnika EU, povezanih sa određenim krugovima u Crnoj Gori, koji su se predstavljali kao NVO sektor, iako je jasno da su politički sateliti sadašnje vlasti Crne Gore. Gotovo je izvjesno da će sljedeći izvještaj biti mnogo povoljniji, zahvaljujući nojevskoj politici međunarodne zajednice.

Takođe, potonji izvještaj Evropskog parlamenta pokreće temu Zakona o slobodi vjeroispovjesti, temeljnog zakona sa SPC i pitanje sakralne imovine a da nikome normalnom nije jasno na osnovu čega su oni donijeli zaključke? Na osnovu Vučićevih propagandističkih izaslanika i srpskog lobija? Ili vikipedije? Ako postoji bilo što što ne ostavlja dilemu onda je to trajanje SPC u Crnoj Gori i pitanje vlasništva nad sakralnom imovinom  Crne Gore, izgrađenom prije 1918-te. Jadna je ta EU i njen parlament ako se sa tolikom površnošću bave tako važnim stvarima. Populistička, medijska hajka koju prave ništarije iz Ure kako bi se skrenula pažnja sa namjere da se uzurpira ogromna državna imovina, čiju je vrijednost nemoguće procjeniti, samo potvrđuje da se radi o prljavim, nečasnim namjerama.

Iako se protivim filozofiji skromnih plata i funkcionerskih privilegija, sva ta halabuka koju URA diže oko privilegovanih stanova se manipulativno po više puta reciklira. Uporedbe radi, njihova vrijednost nije veća od godišnjih prihoda jedne godine manastira Ostrog. Kad se to stavi u odnos sa samo Buljaricom onda se vide razmjere pljačke koja se namjerava obaviti dok se zagovara javnost funkcionerskim stanovima. Pored toga, zakon koji reguliše pravo vlasništva nad nepokretnostima  stranih subjekata više je nego jasan, odnosno, on predviđa da svako strano pravno lice mora osnovati pravni subjekt u Crnoj Gori da bi mogao biti vlasnik nepokretne imovine preko tog pravnog lica. SPC se omogućava da kao strano pravno lice potpisuje ugovor sa državom Crnom Gorom i da se vodi u zemljišnim knjigama kao vlasnik nepokretnosti, što je u direktnoj suprotnosti sa zakonima Crne Gore?! Ako se slijedi logika zakona, SPC bi morala imati registrovani pravni subjekt u Crnoj Gori sa kojim bi se regulisalo pitanje vlasništva nad nepokretnostima. Ili je SPC stvarno iznad države Crne Gore i svih njenih zakona?

Priroda sadašnjeg populističkog, nedemokratskog režima u Crnoj Gori očituje se i konstantnom potenciranju epohalnih hapšenja, produciranih sa političkih adresa. Najčešće od potpredśednika vlade i predśednika Ure. Umjesto ozbiljne politike, pučini se nudi hljeba i igara. Odnosno, zadovoljenja najnižih poriva najprimitivnijeg sloja građanstva. Nakon sramne odluke Apelacionog suda, vezano za slučaj terorizma 2016, pravosuđe je pokazalo da nema kičmu i najnovijem hapšenju vođa tzv. Kavačkog klana. Koliko ja znam, protiv vođa tog klana se već vodi postupak i oni se nalaze pod stalnim policijskim nazorom. Jasno je da skoro sve zemlje, njihove policije, imaju bijele knjige kriminalaca u kojima se evidentiraju svi oni u koje se sumnja da su povezane sa kriminalom. Samo prisustvo u bijelim knjigama nije dovoljno da bi se neko hapsio i da bi mu se sudilo. Za takvo nešto je potrebno obezbjediti dokaze. Posebno je to teško za velike trgovce narkoticima, što se pretpostavlja za Kavčane i Škaljarce, koji svoju djelatnost obavljaju na relaciji Južna Amerika – zapadnoevropske zemlje. Spektakularno hapšenje, „najveće u posljednjih deset godina“, je samo odraz jedne populističke, demagoške politike, koja nema za cilj da pravno uredi Crnu Goru, već da baci prašinu u oči i odvrati pažnju od suštine. To je ono šara, dara, mara, uz koje šibicari, uz pomoć saradnika,  sklanjaju kuglicu staniola od žrtava!

Opasna je namjera vlasti i potpreśednika vlade da putem izmjene pravosudnih zakona uzurpira pravosuđe kako bi zloupotrebom instituta hapšenja i pisanjem optužnica mijenjao političke odnose i koristio instuticije sile za zadovoljenje populističkih očekivanja, kao što je i opasna izjava da je najvažnije da EU bude zadovoljna učincima promjena tužilačkog zakona „u borbi protiv kriminala“, bez obzira što ima ozbiljne primjedbe na njega. Abazović zaboravlja da u tom svijetu, kojem on sigurno ne pripada, važi pravilo bolje 100 vinih na slobodi nego jedan nevini u zatvoru! Čovjek bi da hapsi po svom nahođenju i da uhapšeni dokazuje nevinost, umjesto da se hapsi na osnovu dokaza!

Očito je da je novim vlastima uzor Srbija sa podrškom pučine grdne politici u kojoj predśednik države kaže da bi on bagerom samovoljno rušio objekte ako bi tu nikli neki, po njemu, „velelepni“ objekti. Dok se pred bagerom ne nađe kuća nekog ko podržava tu vrstu bezakonja. Slično je i sa onima koji podržavaju strategiju nove vlasti u Crnoj Gori pod objašnjenjem efikasnosti dok i sami ne postanu žrtve te vrste efikasnosti. Pravosuđe se profesionalizuje tako što se finansijski osamostali sopstvenim budžetom i unutarnjom kontrolom, po definisanim pravilima, čini odgovrnim, a ne uzurpacijom izvršne vlasti. Umjesto populističkog podilaženja rulji i profanog „narod to od nas traži“!

Ima li veće ironije od gostovanja političara iz DF-a po beogradskim studijima, po kojima govore o sopstvenoj ugroženosti. Čak i onaj „elokventni“ gradonačelnik Budve sa voznim parkom od preko 60 automobila zakuka nad svojom zlehudom sudbinom. Zemlje u kojima su Palma i Bato paradigme uspjeha imaju budućnost u skladu sa vizionarskim dometima pomenute dvojice.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta